Petočislenici
Petočislenici, Sveti Petočislenici ili Božji ugodnici su petorica slovenskih prosvetitelja i nakadašnjih učenika svetih Kirila i Metodija.[1] Iako se Kirilo i Metodije smatraju utemeljivačiima pravoslavne Crkve među Slovenskim narodima, oni su to dobrim delom ostvarili – preko svojih učenika Petočislenika – prosvetitelja i učitelji, koliko u bugarskoj i ruskoj toliko i srpskoj crkvi.
Božji ugodnici[uredi | uredi izvor]
Među Petočislenicima, prosvetiteljima slovenskih naroda i učenicima Svetih Kirila i Metodija, bili su:
- Sveti Naum — koji se upokojio 23. decembra (po julijanskom kalendaru) 910. godine, i kada je glavni praznik hrama posvećen ovom svetitelju.
- Sveti Kliment Ohridski — koji se upokojio 916. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u nekadašnjem hramu Svete Bogorodice, koji se docnije prozvan po njemu manastir Sv. Klimenta.[2]
- Sveti Sava
- Sveti Angelarije
- Sveti Gorazd
Mošti svetitelja Nauma i Klimenta počivaju u Ohridskom manastiru, a svetitelja Angelarija i Gorazda u Beratu u Albaniji. Nepoznato je gde je sahranjen Sveti Sava jedan od Petočislenika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Učenik Svetih Metodija i Kirila, nakon njihove smrti, prekinuli su misije kod moravskih Slovena, i pod pritiskom pape Stefana V i nemačkih velikaša i klirika, krajem 9. veka Petočislenici su bili prinuđeni da napuste Moravsku. S njihovim odlaskom zamrlo je bogosluženje na slovenskom jeziku u Moravskoj.
Po prelasku Dunava, bili su dobro primljeni od strane bugarskog cara Borisa i nastavili su svoju prosvetiteljsku delatnost na prostoru tadašnje Bugarske, naročito za vreme vladavine bugarskog cara Simeona. Naselili su se uz dozvolu bugarskog, tek pokrštenog cara Borisa-Mihaila, na samu zapadnu granicu ogromne bugarske države na obale Ohridskog i Prespanskog jezera i ka Draču i Jadranu, i na tom prostoru pokrenuli opsežnu prosvetititeljsku i misionarsku delatnost što je ojačalo ne samo proces primanja i usvajanja hrišćanstva kod Srba i Bugara več i na narodnoj jezika, jer su tada jezičke barijere među slovenskim plemenima bile mnogo manje i tanje. Danas se u nauci taj jezik označava prosto kao „staroslovenski“.
Petočisleni su prvo osnovali manastir u Belici, gde im je bilo i njihovo prvo episkopsko sedište. Docnije su se preseli u Ohrid, odakle su razvi veliku arhipastirsku i prosvetiteljsku delatnost u bližoj i široj okolini. U Ohridu je Sveti Kliment podigao crkvu Svetom Pantelejmonu, kasnije nazvanu upravo po Svetom Naumu, u kojojoj je boravilo mnogo učenika, koji su prepisivali knjige slovenskim pismenima za slovenski narod i u ovoj delatnosti naročito mu pomagali Svetom Naumu. Čudotvorne mošti Numove počivaju u negdašnjem hramu Svete Bogorodice, koji se docnije prozvao po imenu Svetog Klimenta.
Predanja i verovanja[uredi | uredi izvor]
Petočislenici su svojom misijom, po mišljenju Mitropolita SPC Amfilohija,
...artikulisali i oblikovali pagansku slovensku stihiju, dali joj lik i sadržaj. Oblikovali su je Jevanđeljem, koje su preveli na Slovenima razumljiv jezik i prosvetili svetlošću Hristovom. U toj svetoj kirilo-metodijevskoj školi i mi smo se naučili jevanđeljskoj istini, postali članovi Crkve, koja je uvek bila i ostala radinica života.[3]
Nad moštima Svetog Nauma već vekovima se po navodima (verovanju) vernika dešavaju čudesna isceljenja. Njih navodno dobijaju ne samo pravoslavni hrišćani, već i ljudi svih vera i nacija „koji čistog srca dolaze po pomoć od Svetitelja.”[3]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Veselin Čajkanović, Mit i religija u Srba. SKZ, Beograd, 1973.
- ^ „Sveti Kliment Ohridski”. SPC. Arhivirano iz originala 30. 01. 2019. g. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ a b „Mitropolit Amfilohije u Lazarevcu”. SPC, Eparhija šumadijska, 2013. Arhivirano iz originala 09. 02. 2019. g. Pristupljeno 9. 2. 2019.