Pređi na sadržaj

Peščanik (roman)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prvo izdanje romana
Nastanak i sadržaj
AutorDanilo Kiš
ZemljaJugoslavija
Jeziksrpski
Izdavanje
Izdavanje1972: Prosveta

„Peščanik“ je roman srpskog književnika Danila Kiša objavljen 1972. u izdanju beogradske Prosvete. U pitanju je treći deo trilogije „Porodični cirkus”, kojem prethode „Rani jadi” i „Bašta, pepeo”. U „Peščaniku” Kiš po treći put menja koncepciju porodične priče Samovih iz Drugog svetskog rata, i te promene su vrlo radikalne u odnosu na druga dva dela.[1] Roman se smatra jednim od formalno najsloženijih i najkompleksnnjih proznih ostvarenja srpske književnosti.

Roman se sastoji iz 67 poglavlja, među kojima prvo i poslednje imaju privilegovan položaj. Prvo poglavlje je prolog u kome E.S. (inicijali sugerišu Eduarda Sama) započinje pismo, dok se u poslednjem iznosi sadržina tog pisma. Ostalih 65 glava na začudan način upućuju čitaoca na različite elemente, likove i događaje koji su na neki način uslovili određene motive u pismu ili su neposredno vezani za trenutak pisanja, odnosno vezani su za asocijacije koje prolaze kroz junakovu svest prilikom pisanja. Ova središnja poglavlja podeljena su na četiri narativna toka: „Slike sa putovanja”, „Beleške jednog ludaka”, „Istražni postupak” i „Ispitivanje svedoka”. Svaki od njih ispripovedan je drugačijim pripovednim postupkom.

„Peščanik” je nagrađen NIN-ovom nagradom kritike za roman godine 1972. Kiš je tada izrazio „bojazan da književne nagrade neće sprečiti usamljeničku i slučajnu sudbinu nagrađene knjige, koja će svakako živeti u osami, progutana stravičnom tišinom, izazvanom mehanizmom tržišta i indiferentnosti”.[2] Ipak, Kiš se 1978. javno odrekao NIN-ove nagrade, što je tadašnja redakcija razumela kao „protest protiv objavljivanja u NIN-u tekstova koji su osporavali njega i njegov „Čas anatomije”. Kritičari, koji su u različitim periodima učestvovali u žiriju, dodelili su „Peščaniku“ drugo mesto na listi najboljih romana koji su ovenčani ovom nagradom uoči pedesetogodišnjice dodeljivanja NIN-ove nagrade 2003.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Delić 1997, str. 227.
  2. ^ M. Dimitrijević, „Vraćanje nagrade u kulturi”, Politika, 31. 10. 2012. (Pristupljeno: 30. 3. 2017)
  3. ^ Značajan sadržaj postojanja, NIN, (pristupljeno: 25. 11. 2015)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]