Pređi na sadržaj

Pećine Agteleka i Slovačkog karsta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pećine Agteleka i Slovačkog karsta
Svetska baština Uneska
Zvanično imePećine Agtelaka i Slovačkog karsta
MestoBoršod-Abauj-Zemplen, Košički kraj, Slovačka, Mađarska Uredi na Vikipodacima
Koordinate48° 41′ 08″ S; 20° 58′ 21″ I / 48.6856° S; 20.9725° I / 48.6856; 20.9725
Površina56.651 ha (6,0979×109 sq ft)
Uključuje
  • Aggtelek Karst
  • Dobšinská Ice Cave
  • Domica
  • Gombasek Cave
  • Jasovská Cave
  • Ochtinská Aragonite Cave
  • Silická ľadnica
  • Slovak Karst Edit this on Wikidata
KriterijumPrirodna: (viii)
Referenca725ter
Upis1995 (19. sednica)
Dodatni upis2000, 2008

Pećine Agteleka i Slovačkog karsta su UNESKO-va svetska baština koja se sastoji od 712 pećina raspoređenih na ukupnoj površini od 55 800 ha duž granice Mađarske i Slovačke.

Pećine[uredi | uredi izvor]

Ovaj lokalitet UNESKO-ve svetske baštine uključuje sedam komponenti. To su Agtelek, brdo Szendrő-Rudabánya i brdo Esztramos u Mađarskoj, i ledena pećina Dobšinska, visoravan Koniar, visoravan Plešivec i okolina Silike i Jasova u Slovačkoj.

Pećine su:

  • Kompleks Baradla i Domica
  • Gombasek pećina
  • Ledena pećina Silika
  • Ledena pećina Dobšinska
  • Ohtinska aragonitna pećina
  • Jasovska pećina
Pećine Agteleka i Slovačkog karsta na karti Slovačke
Dobšiná
Dobšiná
Gombasek
Gombasek
Jasov
Jasov
Baradla-Domica
Baradla-Domica
Ochtina
Ochtina
Szendrő-Rudabánya
Szendrő-Rudabánya
Lokacije pećina upisanih u listu svetske baštine

Kompleks pećina Baradla-Domica je dug 21 km od čega je četvrtina na slovačkoj strani, a ostatak u Mađarskoj. Prvi pisani zapis o pećini Baradla datira iz 1549. godine a od 1920. godine služi kao turistička atrakcija. Jan Majko otkrio je pećinu Domica (slovački deo kompleksa) 1926. godine, koja je otvorena za javnost 1932. i ima više od 1 700 m. Pećina je bila naseljena čak 5000 godina pre nove ere i važno je arheološko nalazište Buki (Buhovohorske) kulture. Temperatura u slovačkom delu varira između 10 i 12,3 °C, sa vlažnošću od preko 95%.

Pećina Gombasek otkrivena je 1951. godine i sa 530 od svojih 1 525 m otvorena je za javnost od 1955. Pećina se takođe eksperimentalno koristi za „speleoterapiju“ kao sanatorijum, fokusiran na bolesti disajnih puteva zahvaljujući konstantnoj temperaturi od 9 °C, visokoj vlažnosti vazduha od 98% i povoljnoj mikroklimi. Geomorfološki je jedna od najmlađih, ali ipak i jedna od najimpresivnijih pećina u Slovačkoj, sa izvanrednim ukrasima, zbog kojih je dobila nadimak "Bajkovita pećina".

Ledena pećina Dobšina dodata je na listu komponenti ovog lokaliteta svetske baštine tek 2000. godine. Pećinu je 1870. otkrio Eugen Rufinji, mada je ulaz bio poznat mnogo ranije. Budući da je otvorena za javnost samo godinu dana nakon svog otkrića, 1887. godine postala je prva električno osvetljena pećina u Evropi. Otprilike jedna trećina od njenih 1 483 m dužine je otvorena od maja do septembra. Debljina leda na podu je oko 25 m, sa površinom od 11 200 m² i procenjenom zapreminom od 145 000 m³ leda. Prosečna temperatura je -1 °C a relativna vlažnost između 96 i 99%. Ova pećina spada među najlepše i najbogatije ukrašene ledene pećine na svetu.

Iako je Ohtinska aragonitna pećina dugačka samo 300 m sa turističkim obilaskom ne dužim od 230 m, poznata je po retkom ispunjavanju aragonitom pošto su do sada u svetu otkrivene samo tri pećine sa aragonitom. U takozvanoj dvorani Mlečni put, glavnoj atrakciji pećine, bele grane i grozdovi aragonita blistaju kao zvezde u Mlečnom putu. Pećina je otkrivena 1954. godine i otvorena je za javnost 1972. godine. Temperatura u pećini je oko 7 °C sa relativnom vlažnošću između 92 i 97%.

Jasovska pećina je bila delimično otvorena za javnost 1846, što je čini pećinom koja je najranije bila otvorena za javnost u Slovačkoj. Niži delovi pećine su otkriveni između 1922. i 1924. godine. Više od jedne trećine njenih 2 148 m ukupne dužine je otvoreno za javnost. U pećini su pronađeni paleolitski i neolitski artefakti, kao i artefakti iz doba Halštatske kulture.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]