Pećine Agteleka i Slovačkog karsta
Pećine Agteleka i Slovačkog karsta | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Pećine Agtelaka i Slovačkog karsta |
Mesto | Boršod-Abauj-Zemplen, Košički kraj, Slovačka, Mađarska |
Koordinate | 48° 41′ 08″ S; 20° 58′ 21″ I / 48.6856° S; 20.9725° I |
Površina | 56.651 ha (6,0979×109 sq ft) |
Uključuje | |
Kriterijum | Prirodna: (viii) |
Referenca | 725ter |
Upis | 1995 (19. sednica) |
Dodatni upis | 2000, 2008 |
Pećine Agteleka i Slovačkog karsta su UNESKO-va svetska baština koja se sastoji od 712 pećina raspoređenih na ukupnoj površini od 55 800 ha duž granice Mađarske i Slovačke.
Pećine[uredi | uredi izvor]
Ovaj lokalitet UNESKO-ve svetske baštine uključuje sedam komponenti. To su Agtelek, brdo Szendrő-Rudabánya i brdo Esztramos u Mađarskoj, i ledena pećina Dobšinska, visoravan Koniar, visoravan Plešivec i okolina Silike i Jasova u Slovačkoj.
Pećine su:
- Kompleks Baradla i Domica
- Gombasek pećina
- Ledena pećina Silika
- Ledena pećina Dobšinska
- Ohtinska aragonitna pećina
- Jasovska pećina
Kompleks pećina Baradla-Domica je dug 21 km od čega je četvrtina na slovačkoj strani, a ostatak u Mađarskoj. Prvi pisani zapis o pećini Baradla datira iz 1549. godine a od 1920. godine služi kao turistička atrakcija. Jan Majko otkrio je pećinu Domica (slovački deo kompleksa) 1926. godine, koja je otvorena za javnost 1932. i ima više od 1 700 m. Pećina je bila naseljena čak 5000 godina pre nove ere i važno je arheološko nalazište Buki (Buhovohorske) kulture. Temperatura u slovačkom delu varira između 10 i 12,3 °C, sa vlažnošću od preko 95%.
Pećina Gombasek otkrivena je 1951. godine i sa 530 od svojih 1 525 m otvorena je za javnost od 1955. Pećina se takođe eksperimentalno koristi za „speleoterapiju“ kao sanatorijum, fokusiran na bolesti disajnih puteva zahvaljujući konstantnoj temperaturi od 9 °C, visokoj vlažnosti vazduha od 98% i povoljnoj mikroklimi. Geomorfološki je jedna od najmlađih, ali ipak i jedna od najimpresivnijih pećina u Slovačkoj, sa izvanrednim ukrasima, zbog kojih je dobila nadimak "Bajkovita pećina".
Ledena pećina Dobšina dodata je na listu komponenti ovog lokaliteta svetske baštine tek 2000. godine. Pećinu je 1870. otkrio Eugen Rufinji, mada je ulaz bio poznat mnogo ranije. Budući da je otvorena za javnost samo godinu dana nakon svog otkrića, 1887. godine postala je prva električno osvetljena pećina u Evropi. Otprilike jedna trećina od njenih 1 483 m dužine je otvorena od maja do septembra. Debljina leda na podu je oko 25 m, sa površinom od 11 200 m² i procenjenom zapreminom od 145 000 m³ leda. Prosečna temperatura je -1 °C a relativna vlažnost između 96 i 99%. Ova pećina spada među najlepše i najbogatije ukrašene ledene pećine na svetu.
Iako je Ohtinska aragonitna pećina dugačka samo 300 m sa turističkim obilaskom ne dužim od 230 m, poznata je po retkom ispunjavanju aragonitom pošto su do sada u svetu otkrivene samo tri pećine sa aragonitom. U takozvanoj dvorani Mlečni put, glavnoj atrakciji pećine, bele grane i grozdovi aragonita blistaju kao zvezde u Mlečnom putu. Pećina je otkrivena 1954. godine i otvorena je za javnost 1972. godine. Temperatura u pećini je oko 7 °C sa relativnom vlažnošću između 92 i 97%.
Jasovska pećina je bila delimično otvorena za javnost 1846, što je čini pećinom koja je najranije bila otvorena za javnost u Slovačkoj. Niži delovi pećine su otkriveni između 1922. i 1924. godine. Više od jedne trećine njenih 2 148 m ukupne dužine je otvoreno za javnost. U pećini su pronađeni paleolitski i neolitski artefakti, kao i artefakti iz doba Halštatske kulture.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Pećina Baradla
-
Ohtinska aragonitna pećina
-
Pećina Gombasek
-
Ledena pećina Dobšina
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- „Caves of Aggtelek Karst and Slovak Karst”. UNESCO World Heritage Centre. Pristupljeno 2008-10-01.