Pigmalion (kralj)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pigmalion
Natpis na Nora steli
Lični podaci
Datum smrti785. p. n. e..
Period831. do 785. p. n. e.

Pigmalion (grč. Πυγμαλιων) je bio kralj Tira[1] u periodu od 831. do 785. godine pre nove ere i sin kralja Matana I (840832. p. n. e.).

Tokom Pigmalionove vladavine, Tir je pomerio centar svoje trgovačke imperije sa Bliskog istoka na Mediteran, kao što se može suditi iz izgradnje novih kolonija, uključujući Kition na Kipru, Sardinija, Kartagina.

Ime[uredi | uredi izvor]

Grčki oblik imena je identifikovan kao feničanski Pumajaton (ili Pumaiiatan). Ovo ime je zabeleženo epigrafski, kao 𐤐𐤌𐤉𐤕𐤍 , pmitn. Međutim, ovaj istorijski Pumajaton bio je kiparski „kralj Kitiona, Idaliona i Tamasa“, a ne Tira, i živeo je nekoliko vekova nakon navodnog života Pigmaliona iz Tira.

Postoji i epigrafska potvrda imena pgmlin (𐤐𐤂𐤌𐤋𐤉𐤍) pronađena na natpisima kao što je Duimesov medaljon. Ovo može ili sugerisati alternativnu feničansku etimologiju za ime, ili jednostavno može biti feničanski pokušaj transliteracije grčkog oblika imena; iako u slučaju Douimesovog medaljona, pretpostavljena starost artefakta može predstavljati neke poteškoće za potonju hipotezu[2].

Pigmalionovi datumi su izvedeni iz Josifovog Protiv Apiona I.18, gde Josif Flavije citira feničanskog istoričara Menandra: "Pigmalion . . . . . . živeo pedeset i šest godina, i carovao četrdeset sedam godina. Sada, u sedmoj godini njegove vladavine, njegova sestra je pobegla od njega i sagradila grad Kartaginu u Libiji".

Pigmalionovi datumi, ako je verovati ovom navodu, stoga zavise od datuma osnivanja Kartagine. Ovde drevni klasični izvori daju dve mogućnosti: 825. p. n. e. ili 814. p. n. e. Datum 814. potiče od grčkog istoričara Timeja (oko 345260. p. n. e.), i to je godina koja se češće prihvata. Datum iz 825. je preuzet iz spisa Pompeja Troga (1. vek pre nove ere), od koje je četrdeset četiri knjige Filipinska istorija je opstala samo u skraćenom obliku u delima rimskog istoričara Justina. U članku iz 1951. godine, J. Liver je tvrdio da datum 825 ima izvesnu verodostojnost jer se s njim slaže i proteklo vreme između tog datuma i početka izgradnje Solomonovog hrama, dato kao 143 godine i 8 meseci u Menandru/Josefu. veoma blisko sa datumom otprilike 967. p. n. e. za početak izgradnje Hrama kao što je izvedeno iz 1. Kraljevima 6:1 i datumom koji većina istoričara navodi za kraj Solomonove četrdesetogodišnje vladavine, tj. 932. ili 931. p. n. e.[3]. Međutim, ako je početno mesto 814. p. n. e., merenje unazad 143 ili 144 godine se ne slaže sa ovim biblijskim datumom.

Liver je naveo drugi razlog u korist datuma 825, koji se odnosi na gore pomenuti natpis Salmanasera ​​III, kralja Asirije, gde je pomenuto da su filološke studije izjednačile ovog Ba'li-mancera sa Balazerom (Baal-Ezer II) , dede Pigmaliona. Najbolji tekstovi Menandra/Josefa Flavija daju šest godina za Balazerosa, nakon čega sledi devet godina za njegovog sina i naslednika Matana (Matan I), čineći 22 godine između početka Balazerove vladavine i sedme godine Pigmaliona. Ako se ove 22 godine mere unazad od 814. p. n. e., one su manje od datuma iz 841. potrebnog za Balazerovo odavanje počasti Šalmanaseru. Međutim, sa datumom 825, Balazerova poslednja godina bila bi oko 841. p. n. e., vreme odavanja počasti Šalmanaseru.

Ova dva sporazuma, jedan sa asirskim natpisom, a drugi sa biblijskim podacima, pokazali su se prilično ubedljivim za naučnike kao što su J. M. Penuela[4], F.M. Kros.[5], i Vilijam H. Barnes[6]. Penjuela ističe da sledeće razmatranje pomiruje dva datuma za Kartaginu izvedena od klasičnih autora: 825. godina pre nove ere bila je godina kada je Didona izgradilaTir, a Kartaginu je pronašla tek 11 godina kasnije, 814. p. n. e.. Josif Flavije, citirajući Menandra, kaže da je „u sedmoj godini Pigmalionove vladavine njegova sestra pobegla od njega i sagradila grad Kartaginu u Libiji“ (Protiv Apiona 1:18). Ovde se pominju dva događaja: bekstvo iz Tira i osnivanje Kartagine. Korišćeni jezik bi sugerisao da je to bio prvi od ovih događaja, Didonin beg, koji se dogodio u Pigmalionovoj sedmoj godini.

Između dva događaja dogodilo se sledeće: Didona i njeni brodovi su uplovili na Kipar, gde je oko 80 ljudi sa njom uzelo žene. Na kraju su Tirijani stigli na severnu obalu Afrike, gde su dobili dozvolu za izgradnju na ostrvu u luci mesta gde je na kraju bila izgrađena Kartagina. Penuela citira Strabona da pokaže da je tada prošlo neko vreme pre osnivanja Kartagine: "Kartagina nije odmah osnovana. Zaista, ostrvo je naseljeno da je prethodno utvrđeno u luci. Napustila je to mesto gde je izgradila utvrđenje pre rata protiv Afrikanaca, koji ju je branio od napada sa mora. " Justin (18: 5 10-17) takođe pominje vreme na ovom ostrvu, i kaže da su ga izgradili Didona i njena svita. Na kraju je postignut mir sa stanovnicima na kopnu, a Tirejci su dobili dozvolu za izgradnju grada.

Ovo razumevanje hronologije vezane za Didone i njene izgradnje rezultiralo je sledećim datumima vezanima za Pigmaliona, Didonu i njihovih neposrednih odnosa, kako su izvedeni od F. M. Kros i VM. H. Barnes:

  • Baal-Eser II 846-841. p. n. e..
  • Mattan I 840-832. p. n. e..
  • 831. p. n. e.: Pigmalion počinje da vlada
  • 825. p. n. e.: Dido bježi u gumi u 7. godini Pigmaliona
  • 825. p. n. e. i neko vreme nakon toga: Didona i pratnja na Kipru
  • Između 825. p. n. e. i 814. p. n. e.: Tirijani grade naselje na ostrvu Kothon
  • 814. p. n. e..: Didona je utvrđuje Kartaginu na kopnu
  • 785. p. n. e..: Smrt Pigmaliona

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Josephus Flavius; his life and work; his ideology; reception of his work by Jews and Christians; the Greek text and early translations, BRILL, 2003-01-01, str. 21—28, Pristupljeno 2023-01-25 
  2. ^ Cakmakyapan, Semih; Lu, Ping Keng; Navabi, Aryan; Jarrahi, Mona (2018-06-20). „Gold-patched graphene nano-stripes for high-responsivity and ultrafast photodetection from the visible to infrared regime”. Light: Science & Applications. 7 (1). ISSN 2047-7538. doi:10.1038/s41377-018-0020-2. 
  3. ^ Walbank, F. W. (1962). „Polemic in Polybius”. Journal of Roman Studies. 52 (1-2): 1—12. ISSN 0075-4358. doi:10.2307/297872. 
  4. ^ Molina, Manuel (2018-06-12). „Una inscripción de Senaquerib en la Real Academia de la Historia”. Sefarad. 60 (2): 289. ISSN 1988-320X. doi:10.3989/sefarad.2000.v60.i2.768. 
  5. ^ Cross, Frank Moore (1972). „An Interpretation of the Nora Stone”. Bulletin of the American Schools of Oriental Research. 208: 13—19. ISSN 0003-097X. doi:10.2307/1356374. 
  6. ^ Barnes, Michel René (1995). „De Régnon Reconsidered”. Augustinian Studies. 26 (2): 51—79. ISSN 0094-5323. doi:10.5840/augstudies199526213.