Pređi na sadržaj

Piroklastični tok

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Piroklastični tok se sliva niz padine vulkana Majon na Filipinima, 1984.

Piroklastični tok je brzi tok toplog gasa i stene (oko 1000 stepeni), koji može dostići brzinu i veću od 700 km/h. Ovaj tok se obično kreće niz padinu ili se širi lateralno, pod dejstvom gravitacije. Njegova brzina zavisi od gustine toka, brzine izbacivanja piroklastičnog materijala iz vulkana i gradijenta padine. Mogu biti inicirani kolapsom vulkanske kupole, kolapsom kriptodome (kod subplinijskih erupcija), kolapsom eruptivnog stuba i trenutnim kolapsom bez formiranja eruptivnog stuba (kod plinijskih erupcija).

Naslage piroklastičnih tokova mogu biti veoma različite po pitanju veličine čestica, gustine i brzine samog toka. Debljina naslaga je zavisna od paleoreljefa, pa će tako u dolinama debljina biti veća, a na padinama manja. Naslaga piroklastičnih tokova su nesortirane, bez ili sa slabom stratifikacijom. Javlja se normalna ili reversna gruba gradacija.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Đorđević V., Đorđević P., Milovanović D. 1991. Osnovi petrologije. Beograd: Nauka
  • Schmincke, H. U. 2004. Volcanism. New York: Springer. ISBN 978-3-540-43650-8.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]