Pica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pica
Vrsta jelapecivo
Mesto poreklaNapulj
Regije ili državaItalija
Deo nacionalne kuhinjeItalijanska kuhinja
Temperatura serviranjatoplo i hladno
Glavni sastojcitesto, paradajz, razni dodaci
Varijacijevrste pica
  Mediji: Pica

Pica (ital. pizza) je specijalitet italijanske kuhinje, najčešće napravljen od tankog, okruglog testa na kome se pored paradajz sosa mogu naći razne vrste sira, mesa, povrća, voća, začina i drugih sastojaka prema ukusu.[1] Inventivnost ukusa se može nadopuniti i inventivnošću rasporeda samih sastojaka na pici, koji mogu biti raspoređeni u obliku ornamenata ili drugih interesantnih figura. Inače, ovo jelo se smatra posebno karakterističnim za napolitansku kuhinju.[2] Danas je pica veoma popularno jelo u svetu, pre svega zbog jeftinih i lako dostupnih sastojaka i jednostavnosti pripreme.

Termin pica je prvi put zabeležen u 10. veku u latinskom rukopisu iz južnoitalijanskog grada Gaeta u Laciju, na granici sa Kampanijom.[3][4] Rafaele Espozito se često smatra ocem moderne pice.[5][6][7][8] Moderna pica je izmišljena u Napulju. Godine 2009, napuljska pica je registrovana u Evropskoj uniji kao garantovano tradicionalno specijalitetno jelo. Umetnost pravljenja napuljske pice je 2017. godine dodata na Uneskovu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa.[9]

Pica i njene varijante su među najpopularnijim namirnicama na svetu. Pica se prodaje u raznim restoranima, uključujući picerije (specijalizovane za pice), mediteranske restorane, putem dostave i kao ulična hrana.[10] U Italiji se pica koja se servira u formalnim okolnostima, kao što je restoran, predstavlja nerazdeljena u režnjeve i jede se nožem i viljuškom.[11][12] U neformalnim okolnostima, ona se reže na režnjeve koji se drže rukom pri jelu.

U 2017. godini, svetsko tržište pica je iznosilo 128 milijardi dolara, a u SAD 44 milijarde dolara raspoređenih na 76.000 picerija.[13] Sve u svemu, 13% stanovništva SAD starijeg od dve godine konzumiralo je picu svakog dana.[14]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vegetarijanska pica
Pice u pećnici

Za vojnike persijskog cara Darija Velikog, naviknutim na duge marševe, je rečeno da su na svojim štitovima pekli neku vrstu hleba i na to dodavali sir i urme. Rismki istoričar Marko Porcije Katon je u 3. veku pre nove ere opisao „okruglo testo preliveno maslinovim uljem, biljem i medom ispečeno na kamenu“. Vergilije je u svojoj „Enejidi“ opisao kolače ili okrugli hleb.

Iz iskopina Pompeje koju je Vezuv zatrpao 79. godine, pronađeni su ostaci okruglog peciva. U kuvaru Marka Gavija Apija popisani su sastojci koji se dodaju na podlogu od peciva: pileće meso, pinolji (seme primorskog bora, važan sastojak mediteranske kuhinje i danas), sir, beli luk, menta, biber i ulje, što su sastojci današnjih pica.

U srednjem veku sluge su jele ostatke hrane svojih gospodara, što je bilo uobičajeno. Te ostatke bi stavili na parče hleba, prelili nekim sosom, začinili onim što bi imali pri ruci i stavili u pećnicu da se podgreje. Paradajz je donet u Evropu iz Perua u 16. veku. Siromaštvo stanovništva iz Napulja je dodalo paradajz svom jelu i stvorilo picu kakvu danas poznajemo.

Sama reč pica (pizza) prvi put se pojavila 997. godine u rukopisu iz Gaete (Gaete), grada na jugu Italije.

Priprema[uredi | uredi izvor]

Oblikovanje testa

Kao podloga za picu koristi se obično hlebno testo od klasičnog brašna (tip 500). Testo se spravlja od brašna, svežeg ili suvog kvasca, vode, soli, šećera i maslinovog ulja.[15] Nakon mešenja testo se ostavlja da odstoji najmanje 3-4 sata i onda se razvija oklagijom na debljinu 0,5-1cm. Na pripremljenu podlogu ređaju se ostali sastojci pice: paradajz-sos, svež paradajz, sir (najbolje mocarela), šunka, šampinjoni i sl. Mnogi sastojci se na picu stavljaju nakon pečenja, kako bi sačuvali ukus i formu (pršuta, jaja, masline, parmezan, začini itd). Takođe, neke namirnice se spremaju posebno i dodaju na gotovu picu, kao npr. razne vrste povrća i plodovi mora. Kada je sve spremno pica se stavlja na pečenje. Rerna mora biti maksimalno zagrejana, kako bi testo odmah počelo da se peče i kako ne bi upilo sastojke koji su na njemu. Kada se sir rastopi i testo promeni boju, pica je gotova.[16]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Izlog pica u Zagrebu
  • Kapričozaparadajz-pire, gauda, šunka, šampinjoni, masline,
  • Margerita — oljušteni paradajz, mocarela, maslinovo ulje, bosiljak,
  • Kvatro stađoni (Četiri godišnja doba) — paradajz, mocarela, pečurke, školjke, račići, paprika, šunka, crne masline, maslinovo ulje, limunov sok,
  • Napolitana — paradajz, svež sir, salama, maslinovo ulje,
  • Sicilijana — umak od paradajza, mocarela, paprika, suve kobasice, šampinjoni,
  • Fungi (Gljive) — umak od paradajza, kačkavalj, šampinjoni, ljute papričice,
  • Vezuvio — umak od paradajza, kačkavalj, šunka,
  • Partenopea — paradajz, mocarela, svež sir, pikantna salama, kapar, maslinovo ulje,
  • Sorpreza — umak od paradajza, kačkavalj, slanina, pečurke, jaje, luk, feferone.[16]
  • Vegetarijana
  • Kvatro formađi (Četiri sira) - po pravilu mocarela, gorgonzola, parmezan i krem-sir (fontina, rikota itd.). Može se praviti sa paradajzom (rosa - crvena kvatro formađi pica) ili bez njega (bjanka - bela kvatro formađi pica).

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „144843”. Oxford English Dictionary (3rd izd.). Oxford University Press. septembar 2005.  (Potrebna je pretplata ili članska kartica javne biblioteke UK.)
  2. ^ „Pica Margarita (Margherita)”. Pizza-fabrika. Arhivirano iz originala 26. 09. 2020. g. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  3. ^ Maiden, Martin. „Linguistic Wonders Series: Pizza is a German(ic) Word”. yourDictionary.com. Arhivirano iz originala 2003-01-15. g. 
  4. ^ Salvatore Riciniello (1987) Codice Diplomatico Gaetano, Vol. I, La Poligrafica
  5. ^ Arthur Schwartz, Naples at Table: Cooking in Campania (1998), p. 68. ISBN 9780060182618.
  6. ^ John Dickie, Delizia!: The Epic History of the Italians and Their Food (2008), p. 186.
  7. ^ Father Giuseppe Orsini, Joseph E. Orsini, Italian Baking Secrets (2007), p. 99.
  8. ^ „Pizza Margherita: History and Recipe”. ITALY Magazine. 14. 3. 2011. Arhivirano iz originala 7. 2. 2013. g. Pristupljeno 2022-02-21. 
  9. ^ „Naples' pizza twirling wins Unesco 'intangible' status”. The Guardian (na jeziku: engleski). London. Agence France-Presse. 2017-12-07. ISSN 0261-3077. Arhivirano iz originala 2017-12-07. g. Pristupljeno 2017-12-07. 
  10. ^ Miller, Hanna (2006). „American Pie”. American Heritage. Arhivirano iz originala 3. 2. 2012. g. Pristupljeno 4. 5. 2012. 
  11. ^ Naylor, Tony (6. 9. 2019). „How to eat: Neapolitan-style pizza”. The Guardian. London. Arhivirano iz originala 14. 9. 2019. g. Pristupljeno 20. 9. 2019. 
  12. ^ Godoy, Maria (13. 1. 2014). „Italians To New Yorkers: 'Forkgate' Scandal? Fuhggedaboutit”. The Salt (blog). National Public Radio. Arhivirano iz originala 20. 9. 2019. g. Pristupljeno 20. 9. 2019. 
  13. ^ Hynum, Rick. „Pizza Power 2017 – A State of the Industry Report”. PMQ Pizza Magazine. Arhivirano iz originala 29. 7. 2017. g. Pristupljeno 28. 7. 2017. 
  14. ^ Rhodes, Donna; et al. (februar 2014). „Consumption of Pizza” (PDF). Food Surveys Research Group Dietary Data Brief No. 11. USDA. Arhivirano (PDF) iz originala 30. 9. 2017. g. Pristupljeno 27. 9. 2017. 
  15. ^ „Najbrža pizza”. Recepti. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  16. ^ a b Knežević, Sandra; Pelaprat Veliki Kuvar. 2004. ISBN 978-86-7710-049-0. COBISS.SR-ID 117422604

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]