Pređi na sadržaj

Planina Lu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Planina Lu
Planina Lu
Geografske karakteristike
Najviša tačka1 474 m
Geografija
Države Kina
OblastĐangsi, Kina
Planina Lu
Svetska baština Uneska
Zvanično imeNacionalni park Lušan
MestoKina Uredi na Vikipodacima
Koordinate29° 34′ 21″ S; 115° 58′ 24″ I / 29.5725° S; 115.97333333333° I / 29.5725; 115.97333333333
Površina282 km2 (3,04×109 sq ft)
KriterijumKulturna: (ii), (iii), (iv), (vi)
Referenca778
Upis1996 (20 sednica)

Planina Lu ili Lušan poznata i kao Kuanglu (匡庐) iz davnih vremena, nalazi se u severnom delu provincije Đangsi u centralnoj Kini i jedna je od najpoznatijih planina u zemlji. Nalazi se uglavnom u prefekturi Đuđang, mada se severni delovi nalaze u okrugu Lianksi koji je ranije bio poznat kao Lušan distrikt i do 2016. godine pokrivao veći deo planine Lu. Planina ovalnog oblika ima oko 25 km dužine i 10 km širine, pored grada Đuđanga i reke Jangce na severu, grada Nančang na jugu i jezera Pojang na istoku. Najviša tačka je vrh Dahanjang (大汉阳峰), sa 1 474 m iznad nivoa mora i jedan je od stotina strmih vrhova koji se nadvijaju nad morem oblaka koji obuhvataju planine skoro 200 dana u godini. Planina Lu je deo je Lušan Nacionalnog parka, a na listi svetske baštine UNESKA je od 1996. godine.

Lušan je bilo letovalište zapadnih misionara u Kini. Absalom Sidenstriker, otac Perl Bak, bio je jedan od prvih pet misionara koji su stekli imanje u Kulingu na planini.

Razvoj Kulinga podstakli su velečasni Edvard Litl i dr Edžerton H. Hart.[1] Četiri glavne osnivačice Kineskog udruženja medicinskih sestara i njegova prva predsednica, Karolin Medok Hart; sastale su se u Kulingu da bi osnovali ovo udruženje.[2]

Atrakcije i karakteristike[uredi | uredi izvor]

Popularne atrakcije u planini Lu uključuju: Pećine besmrtnih (仙人洞), Meilu zgradu (美庐别墅), Vrhove pet staraca (五老峰), Akademiju pećine belog jelena (白鹿洞书院), Tri izvora (三叠泉), Jezero Luling (芦林湖), Tople izvore (庐山温泉), Botaničke vrtove (植物园), Bambusov hram (竹山寺), Most Guanjin (观音桥), Vrt breskve (桃花源), Katoličku crkvu planine Lu (庐山天主堂),[traži se izvor] i još mnogo toga.

  • Huejuen je ovde na severozapadnoj padini 402. godine osnovao budizam čiste zemlje. Ovde se nalazi i hram Donglin.
  • Lušan Nacionalni park je UNESKO-va Svetska baština,[3] a Nacionalni Geopark kvarternarne glacijacije je član UNESKO-ve globalne mreže Geoparkova.
  • Botanički vrt Lušan sadrži desetine hiljada biljnih vrsta.
  • Ispod Vrhova pet staraca nalazi se Akademija za pećine belog jelena, nazvana po pesniku Li Bou (ne sme se mešati sa poznatim pesnikom Li Bajem), koji je tamo uzgajao bele jelene. Jedna je od najpoznatijih institucija visokog obrazovanja u drevnoj Kini.
  • Na zapadu je Cvetni put koji je pružio inspiraciju Baj Đuji, slavnom pesniku koji je živeo tokom dinastije Tang.
  • Između reke Jangce i jezera Pojang leže Veliko i Malo jezero Tianči, dolina Jingksiu i jezero Lulin. Na severnoj obali potonjeg nalazi se muzej Lušan, u kome se nalaze objekti od keramike i bronze iz različitih perioda drevne Kine, kao i kaligrafija iz dinastije Tang i slike iz dinastija Ming i Ćing.
  • U središtu (između tri vrha) i na nadmorskoj visini od preko 1 kilometar nalazi se grad Kuling, koji je planinskim putem povezan sa susednim mestima u regionu.
  • Svetski poznati čaj "Lušanski oblaci i magla" gaji se u planinama.

Politički značaj[uredi | uredi izvor]

Tokom Dugog marša, početkom 1935. godine, na ovom području se dogodila bitka između komunističkih i republikanskih snaga, u kojoj je Hu Jaobang, kasnije generalni sekretar Komunističke partije Kine, teško povređen.

Planina Lu nekada je nazivana „letnja prestonica“ Republike Kine. Čang Kaj Šek, kineski lider u to vreme, često je ovde letovao. U junu 1937. Džou Enlaj, tada glavni lider Komunističke partije, sastao se sa Čangom na planini kako bi razgovarao o jedinstvenom frontu protiv japanske invazije. U julu 1937. godine, Čang Kaj Šek je objavio svoju nameru za potpunu mobilizaciju za rat protiv Japana sa planine Lu. 1946. godine, nakon rata, američka specijalna diplomatska misija koju je predvodio general Džordž Maršal sastala se sa Čang Kaj Šekom kako bi razgovarala o ulozi Kine nakon Drugog svetskog rata.

Mao Cedung sazvao je tri velike konferencije visokih partijskih zvaničnika na planini Lu, 1959, 1961. i 1970. Konferencija 1959. godine postala je poznata kao Lušanska konferencija. Na sastanku je smenjen general Kineskog građanskog rata i Korejskog rata Peng Dehuaj, koji je bio kritičan prema Maovoj politici Velikog skoka napred. Lušanska konferencija 1970. održana je tokom Kulturne revolucije i obeležila je sve veći antagonizam između odanih Mau i odanih njegovom izabranom nasledniku Linu Bjaou.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "The History of Lushan & Kuling" by Stanley Crawford
  2. ^ "Wuhu Missionaries" by Cathleen Green and Stanley Crawford
  3. ^ „Lushan National Park — UNESCO World Heritage Centre”. Whc.unesco.org. 2012-01-02. Pristupljeno 2012-12-24. 
  4. ^ 中国地面气候标准值月值(1981-2010) (na jeziku: kineski). China Meteorological Data Service Center. Pristupljeno 10. 10. 2019.