Plemensko uređenje na Balkanu

Plemenska organizacija se održala na zapadnom Balkanu sve do 20. veka. Zasniva se na familijarnosti bratstava koje zajednički sačinjavaju pleme. Najsličnija su škotskim klanovima. Postojala su na teritoriji Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Albanije.

Plemenska svest se na Balkanu, u nekim brdskim dinarskim oblastima, očuvala sve do 20. veka - u istočnoj Hercegovini, Crnoj Gori, Boki i kod Arbanasa. ^[1]

Plemena su sastavljena iz bratstva, a bratstva iz rodova. Bratstva su „uvek nastanjena u grupi, u zasebnim selima ili u grupama od sela“. Veza između njih je: isto krsno ime i tradicija o zajedničkom poreklu.^[1]

Svako pleme ima svoju određenu teritoriju. Plemenske teritorije bile su, u glavnom, pojedine male župe, formirane u malim prirodnim jedinicama oko pojedinih reka (Toplica, Vrhbosna, Rama, Komorica, Morača i dr.) u njihovim dolinama i na obalama, ili u karsnim poljima (Fatnica, Ljubomir, Čevo i dr.) ili na zgodnim kombinacijama dolina i pasišta (Rudine, Dračevica, Podlužje i dr.).^[1]

Crnogorska plemena, po nahijama^[2]:

Plemena Katunske nahije: Cetinje, Njeguši, Ćeklići, Bjelice, Cuce (Velje i Male), Ozrinići (Čevljani), Pješivci (Gornji i Donji), Zagarač (Gornji i Donji) i Komani (Komani u užem smislu i Bandići).
Plemena Lješanske Nahije: Draževina, Gradac (pleme) i Buronje.
Plemena Riječke nahije: Ceklin, Kosijeri, Dobrsko selo, Ljubotinj i Građani.
Plemena Crmničke nahije: Podgor, Dupilo, Brčeli, Sotonići, Gluhi Do i Boljevići.

Plemena Stare Hercegovine^[2]: Banjani, Bileća, Gacko, Grahovo, Drobnjaci i Jezera, Zubci, Krivošije, Ljubibratići, Maleševci, Nikšići, Pivljani, Prijedoljevići, Rudinjani, Trebješani, Uskoci i Šaranci.
Plemena Sedmoro brda^[2]: Bjelopavlići, Bratonožići, Vasojevići, Kuči, Morača, Piperi i Rovca.
Primorska plemena^[2]: Grbalj, Maine, Krtole, Luštica, Draževina, Paštrovići sa Brajićima i Pobori.
Albanska plemena: Keljmendi, Drišti, Beriše Grude, Hoti, Mazreku, Krasnići, Kastrati, Tači, Trijepši, Džani, Škrijelj, Šoši, Šlaku i Šaljani.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ilirska plemena[uredi | uredi izvor]

Plemena Ilira bila su organizovana po rodovima (dekurijama) i bratstvima. Savez bratstava činio je pleme. Dekurija ili rod se sastojao od 150-200 ljudi. Na čelu bratstva stoje 'princeps'i,

Imena ilirskih plemena koja su zabeležena su: Abri (lat. Abrei ili Abroi), Albani (lat. Albanoi), Amantini, Andizeti (lat. Andizetes), Ardiani, Arrianes, Ardijejci (lat. Ardiaei ili Vardaei), Atitani na Epiru (lat. Atitani), Autarijati (lat. Autariatae), Breuci, Glinditioni (lat. Glinditiones), Grabaei, Dalmati (lat. Dalmatae ili Delmatae), Daorsi (lat. Daorsoi), Dardanci (lat. Dardani), Dasareti (lat. Dassaretae), Dauni (lat. Daunii), Dezitijati (lat. Daesitiates), Deremisti (Deraemistae), Derentini, Deuri, Dindari, Ditiones, Dokleati (lat. Docleates), Enhelejci (lat. Encheleae), Japigi (lat. Iapyges), Japodi ili Japudi (lat. Iapodes, Iapudes ili Iapydes), Jasi (lat. Iasi), Kolapijani (lat. Colapiani), Labeati (lat. Labeates), Latobici, Liburni (lat. Liburni), Mezeji (lat. Maezaei), Melkumani (lat. Melcumani), Mesapi(jci) u Apuliji (lat. Messapii), Molossi, Naransii, Oserijati (lat. Oseriates), Partini (lat. Parthini), Peligni (lat. Paeligni), Penesti (lat. Penestae), Peonci (lat. Paeones), Peucetii, Pikenti u Italiji (lat. Picentes), Pirusti (lat. Pirustae), Plereji (lat. Plearaei), Poediculi u Italiji, Salentini (lat. Sallentini), Sardeaties, Seleiitan, Sesareti, Scirtones ili Scirtoni, Taulanti, Haonci (lat. Chaones), Helidonci (lat. Chelidonioi), Histri i Carni.

Plemena balkanskih Slovena[uredi | uredi izvor]

Slovenska plemena koja su dolazila na Balkan, nisu bila uvek istog užeg porekla. To se vidi i po tome što ona nisu silazila na Dunav jednim putem i iz jedne oblasti. Dolazak Slovena na Balkan tekao je, uglavnom, u dva pravca. Jedni, istočna plemena, koja su bila i brojnija, silazili su uz obale Crnoga Mora, preko Dnjestra i Sereta, u današnju Rumuniju, pa odatle na Dunav. Drugi su silazili u panonsku dolinu preko Karpata.^[3]

Zabeležena su imena nekih od plemena balkanskih Slovena^[3]: Severci ili Severjani (grč. Σεβερειζ), Moravci (grč. Μωραβων), Timočani, Drugovići (lat. Drogawitz), Sagudati, Velegeziti, Vajuniti, Berziti ili Brsjaci, Milinci, Jezerci, Duljebi, Bodrići, itd.

Novi vek[uredi | uredi izvor]

Crnogorska plemena[uredi | uredi izvor]

Bratstvo je po pravilu krvna zajednica i obuhvata više porodica koje potiču od istog stvarnog ili fiktivnog pretka. Više porodica čini bratstvo. Bratstvo je međustepen između porodica i plemena. Za razliku od bratstva, koja su prvenstveno rodovska organizacija, pleme je u crnogorskom plemenskom društvu teritorijalno-upravna organizacija. ^[4]

Crnogorska plemena su vezana zajedničkom svojinom. Zajednička svojina plemena ili bratstva se javlja kao dopuna porodične svojine, i predstavlja svojinu ukoliko se brani od drugih plemena. Komunice su bile: ispaše, šume, vode, lovišta, itd. tj. sve što se ne može deliti ako u tom određenom obliku treba da služi kao sredstvo za proizvodnju. Plemenski komun mogao se deliti samo po zajedničkom dogovoru i jednoglasnim pristankom čitavog plemena.^[4]

Crnogorska plemena formirala su se više kao posledica ekonomske nužde i geografskih prilika, nego na krvnoj osnovi^[4].