Pređi na sadržaj

Plutarko Elijas Kaljes

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Plutarko Elijas Kaljes
Lični podaci
Datum rođenja(1877-09-25)25. septembar 1877.
Mesto rođenjaGvajamas, Meksiko
Datum smrti19. oktobar 1945.(1945-10-19) (68 god.)
Mesto smrtiMeksiko Siti, Meksiko
Religijaateista,[1] spiritualista (kasnije u životu)[2]
Profesijavojno lice, političar
Politička karijera
Politička
stranka
Nacionalna revolucionarna partija
40. predsednik Meksika
1. decembar 1924 — 30. novembar 1928.
PrethodnikAlvaro Obregon
NaslednikEmilio Portes Hil

Plutarko Elijas Kaljes (šp. Plutarco Elias Calles; Gvajamas, Sonora, 25. septembar 1877Meksiko Siti, 19. oktobar 1945) bio je meksički general, političar i 40. predsednik Meksika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je pod imenom Plutarko Elijas Kampuzano, a pošto su mu roditelji bili nevenčani nakon majčine smrti uzeo je prezime Kaljes zbog ujaka koji ga je odgajio. U ranoj mladosti radio je kao barmen i učitelj.[3]

U Meksičkoj revoluciji podupirao je Madera, a kasnije Obregona, za čije je vladavine vršio niz funkcija. Čin generala dobio je 1915. godine.

Bio je pragmatičar, koji se svrstavao uz svakoga ko bi mu doneo korist. Pre uspona na vlast, bio je guverner Sonore, gde je isterao sve katoličke sveštenike i uveo niz antiklerikalnih reformi; čak je promenio i građanski zakon da bi vanbračna deca dobila ista prava kao i ona rođena u braku. Takođe je želeo da pretvori Sonoru u državu bez alkohola, a iako je prvobitno bio levičar blizak sindikatima i ostalim slojevima društva, kasnije je skrenuo udesno i provodio sasvim drugačiju politiku.

Došao je na vlast nakon prvog Obregonovog mandata. U kampanji se služio populističkom retorikom, te je obećao agrarnu reformu, više obrazovanja, radničkih prava i demokratskiju vlast.[4] Tokom populističke faze svoje vladavine (1924–1926) potrudio se da ostvari svoja obećanja, ali je njegova politika u periodu 1926–1928. skrenula udesno: poveo je rat protiv Katoličke crkve, pritom smanjivši broj sveštenika od 4500 na jedva 334. Bio je ateista i mason, te zbog toga izrazito antikatolički raspoložen.[5][6]

Na izborima 1928. godine, pobedio je Obregon, ali je ubijen pre inauguracije. Vlast je prezeo Emilio Portes Hil, koji je kao i naredna dva predsednika bio Kaljesova marioneta. Na vlast je 1934. godine došao njegov bivši podređeni Lazaro Kardenas. Kaljes je mislio da će lako kontrolisati i njega, ali je Kardenas zazirao od njegovih nasilnih metoda vladanja i koketiranja s meksičkim fašističkim organizacijama. Zbog toga je Kaljes stavljen u kućni pritvor i 1936. godine deportovan u SAD.[7]

Dopušteno mu je da se vrati u Meksiko 1941, nakon čega je usvojio umereniju politiku. Godine 1942. dao je podršku vladi u proglašenju rata silama Osovine. Umro je 1945. u 68. godini života. Pred kraj života, izrazio je verovanje u višu silu.[8]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Shirk, David A. (2005). Mexico's New Politics. Lynne Rienner Publishers. ISBN 978-1-58826-270-7. 
  2. ^ Krauze 1997, str. 436–437.
  3. ^ Gonzales, Michael J. The Mexican Revolution, 1910–1940. University of New Mexico Press. Albuquerque. (2002). pp. 203.
  4. ^ Jürgen Buchenau, Plutarco Elias Calles and the Mexican Revolution (2007). pp. 103.
  5. ^ Denslow 2004, str. 171.
  6. ^ Buckman 2006, str. 234.
  7. ^ „Falleció Luís León - 26 Noticias[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 17. 03. 2012. g. Pristupljeno 03. 06. 2013.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  8. ^ Krauze 1997, str. 436.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]