Pređi na sadržaj

Pološki manastir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pološki manastir

Pološki manastir je pravoslavni manastir iz 14. veka, zadužbina srpskog srednjovekovnog plemića Ivana Dragušina i njegove majke, bugarske despotice Marine Smilec. Osnovan je u vreme srpskog kralja Stefana Dušana.

Manastir se nalazi u blizini Kavadarca. Nekadašnji njegov položaj je bio iznad leve obale reke Crna, pored sela Pološko, po kome manastir i nosi ime. Nakon stvaranja veštačkog jezera Tikveško jezero (1964 - 1968), selo više ne postoji, a manastiru se može prići samo vodenim putem.

Pološki manastir je podignut u 14. veku. Podigao je pre 1340. godine "obrat", rođak srpskog cara Dušana - Ivan Dragušin. Nakon smrti ktitor je tu u manastiru i sahranjen. U isto vreme kada je građen Pološki, nastao je i Drenovski manastir, kod sela Drenova. Pološki manastir se nalazio na jednoj lepoj padini, okružen gustim hrastovim i tisovim šumama.

Car Dušan je docnije prilikom osvajačkog pohoda na Carigrad, tu logorovao na manastirskim "lakama". Tada je dao da se manastir proširi i dodelio mu nekoliko dobara sa desne strane Crne Reke. Na tim dobrima su u vreme turske vladavine, turski begovi izgradili svoje "letnjikovce", od kojih su se sačuvale ruševine.[1]

Istorija manastira se pominje dvema poveljama, prvoj objavljenoj 1340. godine kralja Stefana Dušana (1331-1355), povodom njegove odluke da manastir sa selima Pološko i Dragoš daruje manastiru Hilandar na Svetoj Gori. Druga povelja iz 1378. godine, u kojoj braća Dejanović - despot Dragaš i Jovan Dejanović daruju imovinu i hram ruskom manastiru Pantelejmon na Svetoj Gori.

Glavni i jedini manastirski hram je posvećen Svetom Đorđu. Prvobitna crkva sagrađena do 1340. godine. Freskopisana je u periodu 1343-1345. godine. Priprata je dozidana početkom 17. veka. Freske u priprati su rađene u periodu od 1608-1609. godine. Kao njegovi osnivači pominju se iguman manastira, jeromonah Sava i monah Patronije.[2]

Manastir je tokom svog postojanja mnogo postradao, naročito (ali ne isključivo) od Turaka. Bugari su odneli sa sobom (navodno u Sofiju) neprocenjivu starinu - drveni tablu u duborezu, na kojoj je uklesana istorija manastira.[3]

Godine 1933. starešina manastira Pološkog bio je jeromonah Pantelejmon.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Pravda", Beograd 29. jun 1932. godine
  2. ^ J. Nikoliќ Novakoviќ, Za ciklusot na sveti Ѓorѓi i zografot od pripratata na Pološkiot manastir, Kulturno Nasledstvo 17-18 (1990-1991), skopje 1994, 84
  3. ^ "Pravda", Beograd 1932. godine
  4. ^ "Pravda", Beograd 1933. godine

Izvori[uredi | uredi izvor]