Pol Ber
Pol Ber | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 17. oktobar 1833. |
Mesto rođenja | Oser, Francuska |
Datum smrti | 11. novembar 1886.53 god.) ( |
Mesto smrti | Hanoj, |
Nacionalnost | Francuz |
Naučni rad | |
Polje | fiziologija |
Poznat po | Toksičnost kiseonika |
Pol Ber (fr. Paul Bert; Oser, 17. oktobar 1833 — Hanoj, 11. novembar 1886) je bio francuski zoolog, fiziolog i političar koji se bavio istraživanjem toksičnog dejstva kiseonika na žive organizme. Radio je na Sorboni i u Politehničkoj školi. Na njegov rad veliki uticaj imali su Luj Pjer Gratiole i Klod Bernar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Oseru (Jon). Školovanje počinje u Politehničkoj školi u Parizu sa namerom da postane inženjer, zatim menja svoje interesovanje, i studira prava, i na kraju, pod uticajem je zoologa, Luja Pjera Gratiolea (1815-1865), završava fiziologiju i postaje jedan od najboljih učenika Kloda Bernara. Nakon prelaska u Pariz kao doktor medicine 1863, i doktora nauka 1866, biva postavljen za profesora psihologije prvo u Bordou (1866), a zatim na Sorboni (1869).
Nakon revolucije 1870. učestvuje u politici i podržava Leona Gambea. Godine 1874. izabran je u skupštinu. Bio je jedan od najžešćih neprijatelja klerikalizama i zagovornik oslobađanja građana od prevelikog uticaja verskih sekti.
Od 14. novembra 1881. do 30. januara 1882. bio je ministar obrazovanja. Početkom 1886. je imenovan za generalnog konzula Anama i Tonsena, a umro je od dizenterije u Hanoju 11. novembra iste godine.
Dela[uredi | uredi izvor]
Nije se moglo sa sigurnošću reći da li je on čovek od nauke, političar ili administrator. Njegovo klasično delo, La Pression barometrique (1878), u kome je objavio svoja istraživanja donela su mu nagradu u iznosu 20.000 franaka od strane akademije nauka 1875. godine, u kome je predstavio sveobuhvatno istraživanje o fiziološkim uticajima vazdušnog pritiska, iznad i ispod nivoa mora. U nauci se primenjuje sinonim Pol Berov efekat kada se opisuje toksičnost kiseonika u toku hiperbarične oksigenacije.[1]
Njegova rana istraživanja omogućila su mu materijal za njegove dve doktorske disertacije, u kojima je obradio presađivanje životinjskih tkiva i fiziološki uticaja raznih otrova i anestetika na disanje i asfiksiju, a ispitivao je i uzroke promene boje kod kameleona.
Pokazao je, takođe, interesovanje za fiziologiju biljaka, a posebno je istraživao pokrete biljaka, uticaj svetla i različitih boja na život vegetacije. Nakon otprilike 1880. godine, objavio je nekoliko naučnih tekstova i knjige, naučnih preporuka, kao i razne publikacije iz raznih oblasti.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Vazduhoplovna medicina
- Hiperbarična medicina
- Dekompresiona bolest
- Klod Bernar
- Ugljen monoksid
- Kiseonik
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dejours P, Dejours S (1992) "The effects of barometric pressure according to Paul Bert: the question today" International Journal of Sports Medicine 13 Suppl 1:S1-5
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Oriani G, Marroni A, Wattel E, editors. Handbook on hyperbaric medicine. Berlin: Springer Verlag; 1995.
- Handbook on Hyperbaric Medicine Autor: Daniel Mathieu Saradnik: Daniel Mathieu Izdavač: Springer. 2006. ISBN 978-1-4020-4376-5. 812 stranica
- Rabrenović M, Rabrenović V, Zoranović U. Development of hyperbaric medicine. Vojno sanitetski Pregled 2006; 63(7): 667−71. (Srbija)
- Dejours P, Dejours S (1992) "The effects of barometric pressure according to Paul Bert: the question today" International Journal of Sports Medicine 13 Suppl 1:S1-5