Pređi na sadržaj

Poricanje klimatskih promena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rezultati sedam radova iz perioda 2004–2015 koji procenjuju naučni konsenzus o globalnom zagrevanju izazvanim čovekom

Poricanje klimatskih promena ili poricanje globalnog zagrevanja predstavlja deo kontroverznosti koja uključuje poricanje, odbijanje ili neopravdanu sumnju prema naučnom mišljenju o klimatskim promenama, uključujući i mere uzrokovane ljudima i njihovom uticaju na prirodu i ljudsko društvo.[1][2] Mnogi koji negiraju, odbacuju ili drže neopravdanu sumnju u vezi sa naučnim konsenzusom o antropogenom globalnom zagrevanju se nazivaju skepticima klimatskih promena.[3][2] Ipak, taj naziv su neki naučnici okarakterisali kao netačan opis, zbog čega se poricanje klimatskih promena tretira kao jedan vid pseudonauke.[4]

Organizovana kampanja za dovođenje u opasnost poverenja javnosti u klimatske nauke povezana je sa konzervativnom ekonomskom politikom i potpomognuta industrijskim interesima suprotstavljenim regulaciji CO2.[5] Negiranje klimatskih promena povezano je sa lobijem fosilnih goriva, braćom Koč, zagovornicima industrije i konzervativnim istraživačkim centrima, često u Sjedinjenim Američkim Državama.[6][7] Više od 90% skeptičnih radova prema klimatskim promenama potiče iz desničarskih istraživačkih centara.[8]

Od kasnih 1970-ih, naftne kompanije su publicirale istraživanja u velikoj meri u skladu sa standardnim pogledima na globalno zagrevanje. Uprkos tome, naftne kompanije su nekoliko decenija organizovale kampanju zabrane klimatskih promena radi širenja javnih dezinformacija, što je slična strategija organizovanom uskraćivanju opasnosti od pušenja duvana od strane duvanske industrije.[9][10][11]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Istraživanja efekata ugljen-dioskida na klimu su započeta 1824. kada je Žozef Furije zaključio postojanje efekta staklene bašte.

Naučnik koji je radio za Šel je 1959. naveo u članku časopisa New Scientist da su ciklusi efekata ugljen-dioksida dovoljno rasprostranjeni da utiču na ravnotežu u prirodi.[12] Ipak, već 1966. je objavljen članak u kome je tvrđeno potpuno suprotno: temperatura zemljine atmosfere će nastaviti da raste i kao direktnprostrania posledica toga ogromne promene u klimi Zemlje će pratiti i da će takve promene temperature uzrokovati topljenje ledenih površina.

Svesnost javnosti o efektu staklene bašte je rasla '70-ih, dok su neke kampanje počele da negiraju ekološke brige koje bi dovele do državnih regulacija. Američka vlada je izjavila 1981. da je globalno zagrevanje politički problem i da nameravaju da smanje budžet za njeno istraživanje i nadzor ugljen-dioksida.

Njujork tajms i ostali mediji su izjavili 2015. godine da su kompanije naftne industrije znale da sagorevanje nafte i gasa uzrokuje klimatske promene i globalno zagrevanje još od 1970-ih, ali su, ipak godinama finansirale poricanja istih.[9][10]

Poricanje klimatskih promena je najizraženije u SAD-u.[13][14] Većina republikanskih kandidata u izboru za predsednika SAD-a je 2016. godine poricala ili dovodila u pitanje klimatske promene i protivili su se američkoj vladi da se pozabave klimatskim promenama.[15]

Lažna verovanja[uredi | uredi izvor]

Namerni pokušaji naftnih kompanija da zbune javnost su uspeli. Ovo je pogoršano medijskim tretmanom klimatskih problema. Psiholozi upoređuju pobornike poricanja klimatskih promena sa pobornicima verovanja da je Zemlja ravna ploča. U poslednje vreme globalne kompanije su počele da dodeljuju značaj postojanju klimatskih promena i pratećih rizika.

Pseudonauka[uredi | uredi izvor]

Jedan od obmanljivih pristupa je potiskivanje dokaza iz kratkog vremenskog perioda da bi se tvrdilo da globalne prosečne temperature ne rastu. Crvene linije prikazuju kratkotrajne kontra tendencije koji maskiraju dugotrajne tendencije prikazanim plavim linijama.[16] Takve reprezentacije su primenjene na takozvanim prazninama globalnog zagrevanja(crvene tačke, 1998-2013).

Različite grupe, uključujuči Nacionalni centar za naučno obrazovanje, opisale su poricanje klimatskih promena kao oblik pseudonauke.[17][18][19] Skepticizam prema klimatskim promenama, iako se u nekim slučajevima bavi istraživanjem promena klime, se fokusirao na uticaj mišljenja javnosti, zakonodavstva i medija, nasuprot legitimnoj nauci.[20]

U recenziji knjige The Pseudoscience Wars: Immanuel Velikovsky and the Birth of the Modern Fringe Majkla D. Gordina, Dejvid Morison je napisao:

U svom poslednjem poglavlju, Gordin se osvrće novoj fazi pseudonauke koju praktikuje i nekoliko besramnih naučnika. Poricanje klimatskih promena je glavni primer gde nekolicina naučnika, udruženih sa efikasnom PR mašinom, javno osporava naučni konsenzus da je globalno zagrevanje realno i prvenstveno posledica ljudske potrošnje fosilnih goriva. ... I danas je pseudonauka još uvek prisutna, a nauci je i dalje jednako opasan izazov kao nekada.

Senator Gerard Renik iz Kvinslenda, Australije, je optužio Australijski biro za meteorologiju da menja podatke iz temperaturnih zapisa, kako bi podržao narativ o klimatskim promenama (biro je ažurirao podatke prikupljene starom opremom da bi ih mogli uporediti sa podacima prikupljenim novijom opremom).

Različiti stubovi poricanja[uredi | uredi izvor]

Naučno poricanje[uredi | uredi izvor]

Sa ovim načinom poricanja smo svi upoznati: da je nauka o poricanju promena nerešena. Neki tvrde da su promene samo još jedan deo prirodnog ciklusa ili da su klimatski modeli nepouzdani ili previše osetljivi prema ugljen-dioksidu. Postoje čak i tvrđenja da je ugljen-dioksid mali deo atmosfere i da ne može da ima efekat u zagrevanju ili da naučnici šteluju podatke da pokažu da se menja klima.[21] Svi ovi argumenti su lažni i postoji konsenzus među naučnicima o uzroku klimatskih promena.[22][23] Klimatski modeli koji predviđaju poraste globalne temperature su ostali dosledni poslednjih 30 godina, uprkos porastu kompleksnosti.

Ekonomsko poricanje[uredi | uredi izvor]

Ideja da su klimatske promene previše skupe da se poprave je još jedan prikriveni oblik poricanja. Ekonomisti nalažu da može da se dosta toga promeni sa samo 1% bruto domaćeg proizvoda (engl. GDP).[24]

Humanitarno poricanje[uredi | uredi izvor]

Selekcija različitih ljudskih otisaka prstiju trenutnog globalnog zagrevanja

Neki tvrde da su klimatske promene dobre po nas. Nalažu da će duža i toplija leta povećati produktivnost poljoprivrede. Ovi dobici su uglavnom neutralizovani sušnim letima i povećanoj učestalosti toplotnih talasa u istim područjima. Postoje mišljenja da je našim biljkama potreban višak ugljen-dioksida da bi rasle, tako da on deluje kao neka vrsta đubriva. Ovo je zapravo istina, jer se na taj način četvrtina ugljen-dioksida upije svake godine, dok još jednu četvrtinu upiju okeani. Ali, veliki gubici prostranih područja prirodne vegetacije i promene u zemljištu neutralizuju ovaj blagi efekat đubriva.[25]

Političko poricanje[uredi | uredi izvor]

Često se pribegava argumentu da se ne može reagovati jer druge države nisu reagovale. Uprkos tome, nisu sve države jednako krive u poricanju klimatskih promena. Na primer, četvrtina ljudski proizvedenog ugljen-dioksida nastaje u SAD-u, dok je taj broj nešto manji u Evropskoj uniji. Razvijenije države imaju etičku odgovornost da predvode u smanjenju količine izduvnih gasova.[26] U suštini, sve države treba da reaguju da bi bilo globalnog efekta.

Džim Inhof na govoru u Senatu 2015. godine, gde grudvu koristi kao dokaz protiv postojanja globalnog zagrevanja.

Džejms "Džim" Inhof smatra se republikanskim političarom koji najbolje negira globalno zagrevanje koje je stvorio čovek.[27] Između ostalog, nazvao ga je najvećom prevarom kojom je američki narod ikada bio izigran. Kao predsedavajući Odbora za zaštitu životne sredine Senata, učinio ga je važnim stubom organizovane scene uskraćivanja klimatskih promena; takođe je pozvao vodeće istraživače klime da budu privedeni pravdi. On je usko povezan sa Markom Moranom, koji vodi veb stranu za demantovanje klimatskih promena.[27] U februaru 2015. godine, uneo je snežnu grudvu na sednicu Senata i naveo postojanje snega kao dokaz protiv globalnog zagrevanja i nedavno najavljenih rekordnih visokih temperatura 2014.[28][29]

Poricanje krize[uredi | uredi izvor]

Poslednji argument poricanja klimatskih promena je da ne žurimo ka naglim promenama, naročito kada uzmemo u obzir nesigurnost podignutu pomoću drugih područja. Neki tvrde da promene nisu toliko ozbiljne koliko ih prikazuju naučnici i da ćemo biti moćniji i bogatiji u budućnosti pa ćemo moći bolje da reagujemo. Takođe, poigravaju se sa emocijama ljudi, zato što većini ne odgovaraju nagle promene jer se osećaju kao da žive u najboljem vremenu, posebno oni koji su imućni ili na visokoj poziciji. Slični šuplji argumenti su upotrebljavani i u prošlosti, uglavnom u smanjivanju diskriminacije.[30]

Lobiranje[uredi | uredi izvor]

Republikanska stranka SAD trenutno je uticajnija politička stranka na svetu koja otvoreno negira potrebu ublažavanja klimatskih promena;[31] „Istraživački centri“ povezani sa ovom strankom sprovode značajan deo publikacija koje negiraju klimatske promene.[32]

Izbor Donalda Trampa za predsednika SAD-a, koji je izjavio da su Kinezi „izmislili globalno zagrevanje“,[33] bila je važna pobeda za one koji odbacuju klimatske promene.

Osobe koje je Tramp imenovao na važna mesta u Agenciji za zaštitu životne sredine, odavno su uključene u kampanju protiv klimatskih nauka, kao i u pokušajima procesuiranja klimatologa. Dokumenti objavljeni tokom stečajnih postupaka nekoliko američkih kompanija za prodaju uglja ukazuju na to da su kompanije uglja prećutno plaćale aktivnosti nekih od njih.[34]

Prelazna uprava američkog Ministarstva energetike objavila je upitnik u kojem su od osoblja Ministarstva tražili informacije o njihovom učešću na klimatskim konferencijama. Negativna reakcija javnosti i medija, izražavajući bojazan da se priprema „lov na veštice“,[35] prisilila je Trampov tim da se povuče rekavši da ovaj list „nije zvanično odobren“.[36]

Nova uprava saopštila je da je NASA-ino istraživanje Zemlje iz svemira „ispolitizovano“[37] i da će njeno finansiranje drastično biti smanjeno. To je izazvalo kritike u naučnoj zajednici, gde su i Trampovi politički protivnici takođe su negativno reagovali. Guverner Kalifornije Džeri Braun rekao je da "ako Tramp isključi satelite, Kalifornija, dođavola, će lansirati svoje".[38]

Izražena je zabrinutost da, kad novi predsednik stupi na funkciju, baze podataka osetljive na klimu bi mogle biti uništene.[39]

Efekat poricanja[uredi | uredi izvor]

Srbija[uredi | uredi izvor]

U Srbiji je izražen porast dnevnih temperatura i češćih nevremena, koji se ispoljavaju kroz brojne poplave i suše. Ove nuspojave klimatskih promena najviše utiču na zemljoradnike i poljoprivrednike, što se direktno izrazilo na smanjenje izvoza malina prošlih godina. Izražene promene u padavinama i pojave novih bolesti otežavaju održavanju poželjnog stanja poljoprivrede u Srbiji. Zbog viših temperatura, naročito tokom leta, isparavanja su se povećala, što je uzrokovalo smanjenju nivoa vode u rekama i koncentracije kiseonika, kao i kvaliteta vode. Ovo je uzrok manjeg broja ribe i njihovog lošijeg zdravlja, ali i lošijeg kvaliteta mesa.[40]

Poricanje klimatskih promena je veoma izraženo u Srbiji. Većina pripadnika starije populacije ne veruje u postojanje globalnog zagrevanja i smatraju da je to samo još jedno prolazno stanje koje nema veze sa ljudima. Za razliku od njih, većina mlađe populacije i dobro informisanog stanovništva shvata ozbiljnost klimatskih promena, ali se samo mali broj aktivno bori za poboljšanje i napredak na tom polju.

Poslednje dve godine, 2018. i 2019. bile su najtoplije u istoriji Srbije od kada postoji sistematsko merenje. Letnji meseci postaju suvlji i u hladnijem periodu godine ima više padavina nego ranije. Proteklih godina je postalo skoro uobičajeno da se prosečna količina padavina za ceo mesec sruči na zemlju u toku samo par dana. Zbog toga su poplave sve češće i tokom skoro svake godine se dešava da se čak više puta jave i da remete svakodnevni život građana. Ipak, pored svih očiglednih dokaza, stanovništvo se oseća nemoćno povodom ove situacije i izgleda kao da je u nemogućnosti da deluje, što nije potpuno istinito.[41]

Svet[uredi | uredi izvor]

Nesigurnost u vezi sa klimatskim promenama je bila veoma efikasna, posebno u SAD-u. To je doprinosilo niskim nivoima zabrinutosti javnosti i neaktivnosti vlada širom sveta.[42][43] Angus Reid je objavio anketu 2010. godine, koja pokazuje da skepticizam prema globalnom zagrevanju raste u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji.[44][45]

Ankete pokazuju da 54% američkih birača veruje da "mediji čine da se globalno zagrevanje pravi gorim nego što zaista jeste".[46] Na anketu iz 2009. godine, na pitanje da li su "neki naučnici falsifikovali podatke o istraživanju kako bi podržali svoje sopstvene teorije i uverenja o globalnom zagrevanju", pokazalo je da 59% Amerikanaca veruje "da je bar donekle verovatno ", dok 35% veruje da je "to vrlo verovatno".[47]

Njuzvik je izvestio da većina Evrope i Japan prihvataju konsenzus o naučnim klimatskim promenama, dok je samo trećina Amerikanaca smatrala da ljudska aktivnost igra veliku ulogu u klimatskim promenama u 2006. godini; 64% veruje da se naučnici oko toga "ne slažu". [48] Anketa iz Njuzvika iz 2007. godine ustanovila je da taj broj opada, iako je većina Amerikanaca i dalje verovala da su naučnici nesigurni u pogledu klimatskih promena i njenih uzroka.[49] Raš Holt je napisao članak za Science koji se pojavio u Njuzviku:

Namerni pokušaji zapadnjačkih Asocijacija za goriva da "zbune javnost" su uspela u svojim ciljevima.

Socijalni psiholog Krejg Foster upoređuje poricatelje klimatskih promena sa pobornicima da je Zemlja ravna . Foster je izjavio:"... Poricanje klimatskih promena ne zahteva verovanje. Ono zahteva samo zanemarivanje."[50]

S druge strane, svetske naftne kompanije počele su da potvrđuju postojanje klimatskih promena i njihovih rizika.[51] Ipak, najpoznatije naftne kompanije i dalje troše milione dolara na lobiranje za odlaganje, slabljenje ili blokiranje polisa za borbu protiv klimatskih promena.[52]

Posledice[uredi | uredi izvor]

U kopnenim ekosistemima, raniji dolazak proleća, kao i promene u biljnom i životinjskom rasponu, su velikim poverenjem povezani sa nedavnim zagrevanjem.[53] Očekuje se da će na većinu ekosistema uticati viši nivoi atmosferskog CO2 i veće globalne temperature.[54] Globalno zagrevanje doprinelo je širenju suvih klimatskih zona, kao što je, verovatno, širenje pustinja u suptropima. Sve u svemu, očekuje se da će klimatske promene rezultirati izumiranjem mnogih vrsta i smanjenjem raznolikosti ekosistema. Rast temperature gura pčele do njihovih fizioloških granica i može izazvati istrebljenje njihove populacije.

Okean se zagreva sporije od kopna, ali su biljke i životinje u okeanu migrirale prema hladnijim polovima jednako brzo ili brže od vrsta na kopnu.[55] Kao i na kopnu, toplotni talasi u okeanu javljaju se više zbog klimatskih promena sa štetnim uticajima na širok spektar organizama kao što su korali, alge i morske ptice. Zakiseljavanje okeana preti oštećenjem koralnih grebena, ribarstvu, zaštićenim vrstama i drugim prirodnim resursima od vrednosti za društvo. Viši okeanski CO2 može uticati na mozak i centralni nervni sistem određenih vrsta riba, što smanjuje njihovu sposobnost da čuju, mirišu i izbegavaju predatore.[56]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ National Center for Science Education 2010: "The first pillar of climate change denial—that climate change is bad science—attacks various aspects of the scientific consensus about climate change … there are climate change deniers:
    • who deny that significant climate change is occurring
    • who … deny that human activity is significantly responsible
    • who … deny the scientific evidence about its significant effects on the world and our society …
    • who … deny that humans can take significant actions to reduce or mitigate its impact.
    Of these varieties of climate change denial, the most visible are the first and the second."
  2. ^ a b Why Is It Called Denial?".National Center for Science Education 15 January 2016. Pristupljeno 21. januara 2016.
  3. ^ Matthews, Paul (2015). „Why Are People Skeptical about Climate Change? Some Insights from Blog Comments”. Environmental Communication. 9 (2): 153—168. S2CID 143727181. doi:10.1080/17524032.2014.999694. 
  4. ^ Hansson, Sven Ove (2017). „Science denial as a form of pseudoscience”. Studies in History and Philosophy of Science Part A. 63: 39—47. Bibcode:2017SHPSA..63...39H. PMID 28629651. doi:10.1016/j.shpsa.2017.05.002. ]
  5. ^ Klein, Naomi (9 November 2011). "Capitalism vs. the Climate". The Nation. Pristupljeno 2. januara 2012.
  6. ^ Dunlap 2013, str. 691–698: "There is debate over which term is most appropriate… Those involved in challenging climate science label themselves "skeptics"… Yet skepticism is…a common characteristic of scientists, making it inappropriate to allow those who deny AGW to don the mantle of skeptics…It seems best to think of skepticism-denial as a continuum, with some individuals (and interest groups) holding a skeptical view of AGW…and others in complete denial"
  7. ^ Hoggan, James; Littlemore, Richard (decembar 2009). Climate Cover-Up: The Crusade to Deny Global Warming. Greystone Books. ISBN 9781926706771. 
  8. ^ Xifra, Jordi (2016). „Climate Change Deniers and Advocacy”. American Behavioral Scientist. 60 (3): 276—287. S2CID 58914584. doi:10.1177/0002764215613403. hdl:10230/32970. 
  9. ^ a b Egan, Timothy (5 November 2015). "Exxon Mobil and the G.O.P.: Fossil Fools" The New York Times. Pristupljeno 9. novembra 2015.
  10. ^ a b Goldenberg, Suzanne (8 July 2015). "Exxon knew of climate change in 1981, email says – but it funded deniers for 27 more years". Gardijan, Pristupljeno 9. novembra 2015.
  11. ^ 'Shell knew': oil giant's 1991 film warned of climate change danger, Gardijan
  12. ^ "US firms knew about global warming in 1968 – what about Australia?", The Conversation
  13. ^ Readfearn, Graham (5 March 2015). "Doubt over climate science is a product with an industry behind it" "Sumnja u klimatske nauke je proiѕvod iza koje stoji industrija" Gardijan
  14. ^ Washington, Haydn; Cook, John (2011). Climate Change Denial: Heads in the Sand. Earthscan, str. 108 ISBN 978-1-84971-335-1. nevažeći ISBN
  15. ^ Njujork tajms, 12 December 2015,"Nations Approve Landmark Climate Accord in Paris".
  16. ^ Zimmerman, Jess (7. 11. 2011). „Handy image shows how climate deniers manipulate data”. Grist. Arhivirano iz originala 1. 10. 2019. g. 
  17. ^ „NCSE Tackles Climate Change Denial”. National Center for Science Education. 13. 1. 2012. Pristupljeno 5. 7. 2015. „Science education is under attack… by climate change deniers, who ignore a mountain of evidence gathered over the last fifty years that the planet is warming and that humans are largely responsible. These deniers attempt to sabotage science education with fringe ideas, pseudoscience, and outright lies. 
  18. ^ Lahsen, Myanna (zima 2005). „Technocracy, Democracy, and the U.S. Climate Politics: The Need for Demarcations”. Science, Technology, & Human Values. 30: 137—169. S2CID 145482135. doi:10.1177/0162243904270710. „Numerous high-ranked officers in the Clinton-Gore administration sought to dismiss all critics of the climate paradigm as "pseudoscientists" 
  19. ^ Brown, Michael. Adversaries, zombies and NIPCC climate pseudoscience, Phys.org, 26 September 2013
  20. ^ Brown 1996, str. 28: "As the scientific fringe has become institutionalized, professionalized, and lionized… One finds that a fundamental difference between the traditional scientific establishment and the emerging "skeptic" establishment relates to their ultimate scientific goals. The former has traditionally emphasized the generation of new knowledge as a measure of productivity. That is, the collection of original data, construction of new mathematical techniques, and generation and validation of testable hypotheses have been the hallmarks of the traditional scientific community… On the other hand, the emerging culture profiled in these hearings emphasizes the generation of new perspectives. Productivity is measured on the ability to alter public opinion – through opinion pieces aimed not at their fellow scientists but at policymakers, the media, and the general public – and funding flows accordingly."
  21. ^ Climate change: How did a hacking scandal impact climate science? BBC, pristupljeno 15. novembar 2019.
  22. ^ Five climate change science misconceptions – debunked, The Conversation
  23. ^ Analysis: Why scientists think 100% of global warming is due to humans, CarbonBrief
  24. ^ 110 Years on, Climate Economists Reflect on Stern Review, Climate Central
  25. ^ Ocean-Atmosphere CO2 Exchange, Science On a Sphere
  26. ^ The hard truths of climate change — by the numbers, nature
  27. ^ a b Rejli E. Danlap, Aaron M. MekKrajt: Organizovano poricanje klimatskih promena u: Džon S. Drajzek, Ričard B. Norgardm, Dejvid Šlosberg Oksfordski priručnik o klimatskim promenama i društvu, Oxford University Press, 2011, str. 144-160
  28. ^ NOAA 12 January 2015: National Climate Report - Annual 2014
  29. ^ Bohr, Jeremiah (2017). „Is it hot in here or is it just me? Temperature anomalies and political polarization over global warming in the American public”. Climatic Change. 142 (1–2): 271—285. S2CID 158001461. doi:10.1007/s10584-017-1934-z. 
  30. ^ The five corrupt pillars of climate change denial, Skeptical Science
  31. ^ The Republican Party stands alone in climate denial, The Guardian, 5 October 2015
  32. ^ Jacques, Peter J.; Dunlap, Riley E.; Freeman, Mark (2008). „The organisation of denial: Conservative think tanks and environmental scepticism”. Environmental Politics. 17 (3): 349—385. S2CID 144975102. doi:10.1080/09644010802055576. 
  33. ^ US election: Climate scientists react to Donald Trump’s victory, CarbonBrief, 09.11.2016
  34. ^ "Landing Team" for Trump’s EPA: Climate Science Deniers and a Lawyer Known For Harassing Climate Scientists, Graham Readfearn, DESMOG, December 7, 2016
  35. ^ Trump Questionnaire Raises Concerns About Retaliation Against Energy Department Staff, Brakkton Booker, Breaking News From NPR, December 10, 2016
  36. ^ Trump team disavows climate change questionnaire to Energy Department, CNN, December 15, 2016.
  37. ^ Trump to scrap Nasa climate research in crackdown on ‘politicized science’, Oliver Milman, The Guardian, 23 November 2016
  38. ^ Jerry Brown: 'California will launch its own damn satellite' if Trump stops climate data collection, The Sacramento Bee, Dec 15, 2016
  39. ^ Scientists are frantically copying U.S. climate data, fearing it might vanish under Trump, Brady Dennis, The Washington Post, December 13 2016
  40. ^ In Serbia, climate change forces a new reality
  41. ^ Koliko se klima u Srbiji promenila u poslednjih 30 godina?, Klima 101
  42. ^ Painter & Ashe 2012: "Despite a high degree of consensus amongst publishing climate researchers that global warming is occurring and that it is anthropogenic, this discourse, promoted largely by non-scientists, has had a significant impact on public perceptions of the issue, fostering the impression that elite opinion is divided as to the nature and extent of the threat."
  43. ^ Lever-Tracy 2010, str. 255: In sum, we see that manufacturing uncertainty over climate change is the fundamental strategy of the denial machine […] As we reflect on the evolution of climate science and policy-making over the past few decades, we believe the denial machine has achieved considerable success – especially in the US but internationally as well. Public concern over global warming and support for climate policy-making in the US is low relative to other nations (see Chapter 10, this volume), contributing to inaction by the US government."
  44. ^ Corcoran, Terence (6 January 2010). "The cool down in climate polls". Financial post. Angus Reid surveyed people…before and after the Copenhagen summit. The drop off in public support for the idea that global warming is a fact mostly caused by human activity looks most pronounced in Canada. In November, 63% of Canadians supported global warming as a man-made phenomenon. By 23 Dec, that support had fallen 52%… A similar trend has been noted in the United States, where confidence in global warming theory has dropped to 46%… down from 51% in July last year. In Britain, only 43% believe man-made global warming is a fact, down from… 55% in July. In all three countries, there are signs of growing skepticism.
  45. ^ White, Rob (12. 6. 2012). Climate Change from a Criminological Perspective. Springer. str. 48. ISBN 9781461436409. 
  46. ^ Rasmussen Reports (6 February 2009). 54% Say Media Hype Global Warming Dangers.
  47. ^ Rasmussen Reports. (3 December 2009). Americans Skeptical of Science Behind Global Warming.
  48. ^ Begley 2007: "polls found that 64 percent of Americans thought there was 'a lot' of scientific disagreement on climate change; only one third thought planetary warming was "mainly caused by things people do." In contrast, majorities in Europe and Japan recognize a broad consensus among climate experts"
  49. ^ Begley 2007: "A new NEWSWEEK Poll finds that the influence of the denial machine remains strong. Although the figure is less than in earlier polls, 39 percent of those asked say there is "a lot of disagreement among climate scientists" on the basic question of whether the planet is warming; 42 percent say there is a lot of disagreement that human activities are a major cause of global warming. Only 46 percent say the greenhouse effect is being felt today.".
  50. ^ Foster, Craig (2018). „Flat-Earth Anxieties Reflect Misplaced Priorities”. Skeptical Inquirer. 42 (3): 10—11. .
  51. ^ "Oil Company Positions on the Reality and Risk of Climate Change". Environmental Studies. University of Oshkosh—Wisconsin. Pristupljeno 27. marta 2016
  52. ^ Laville, Sandra (22. 3. 2019). Top oil firms spending millions lobbying to block climate change policies, says report. Gardian. OCLC 1056142271.  Nepoznati parametar |isnn= ignorisan (pomoć). Pristupljeno 15. oktobra 2019.
  53. ^ IPCC AR4 SYR 2007 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFIPCC_AR4_SYR2007 (help), Section 1: Observed changes in climate and their effects Arhivirano 23 decembar 2018 na sajtu Wayback Machine.
  54. ^ IPCC AR4 WG2 Ch4 2007, Executive Summary Arhivirano 27 jun 2019 na sajtu Wayback Machine, p. 213.
  55. ^ Poloczanska et al. 2013
  56. ^ ScienceDaily, 28 June 2018.

Literatura[uredi | uredi izvor]