Porto Novo

Koordinate: 6° 29′ 50″ S; 2° 36′ 18″ I / 6.4973° S; 2.6051° I / 6.4973; 2.6051
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Porto Novo
franc. Porto-Novo
Džamija u Porto Novu
Administrativni podaci
Država Benin
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2009.267.191
 — gustina2.429,01 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate6° 29′ 50″ S; 2° 36′ 18″ I / 6.4973° S; 2.6051° I / 6.4973; 2.6051
Vremenska zonaUTC+1
Aps. visina38 m
Površina110 km2
Porto Novo na karti Benina
Porto Novo
Porto Novo
Porto Novo na karti Benina
Veb-sajt
http://www.villedeportonovo.com

Porto Novo (franc. Porto-Novo, takođe poznat pod nazivima Hogbonou i Adžace) je glavni grad Benina. Ima 223.552 stanovnika i važna je luka u Gvinejskom zalivu.[1][2] Nalazi se na ostrvu u jugoistočnom delu države. Porto Novo je drugi grad po veličini u Beninu, posle Kotonua koji je u svakom pogledu važniji od Porto Nova. U regionu oko grada proizvodi se palmino ulje i pamuk. Nafta je otkrivena tokom 90-ih i postala je važni izvozni proizvod.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Klima[uredi | uredi izvor]

Porto Novo ima klimu tropske savane (Kopen Aw) sa konstantno toplim i vlažnim uslovima i dve vlažne sezone: duga vlažna sezona od marta do jula i kraća sezona kiše u septembru i oktobru. Lokacija grada na ivici Dahomejskog jaza čini ga mnogo sušnijim nego što bi se očekivalo tako blizu ekvatora, iako je manje suv od Akre ili Lomea.

Klima Porto Nova
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Prosek, °C (°F) 27
(81)
28
(82)
28
(82)
28
(82)
27
(81)
26
(79)
25
(77)
25
(77)
25
(77)
26
(79)
27
(81)
27
(81)
26
(79)
Količina kiše, mm (in) 23
(0,91)
34
(1,34)
86
(3,39)
127
(5)
215
(8,46)
370
(14,57)
129
(5,08)
44
(1,73)
89
(3,5)
140
(5,51)
52
(2,05)
16
(0,63)
1,325
(52,17)
Izvor: [3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Porto-Novo je nekada bio vazal jorubskog kraljevstva Ojo,[4][5] koje mu je nudilo zaštitu od susednog naroda Fon, koji je širio svoj uticaj i moć u regionu. Zajednica Joruba u Porto-Novu danas ostaje jedna od dve etničke grupe starosedelaca grada. Grad se prvobitno zvao Ajaše (Àjàṣẹ u jorubskoj ortografiji) od strane Joruba, a Hogbonu od strane naroda Gan.

Iako su istorijski prvobitni stanovnici ove oblasti govorili jorubski, izgleda da je došlo do talasa migracije iz regiona Alada dalje na zapad tokom 1600-ih, što je dovelo Te-Agbalina (ili Te Agdanlina) i njegovu grupu u region Ajaše 1688. godine.[6] Ova nova grupa donela je sa sobom svoj jezik i nastanila se među originalnim Jorubama. Čini se da je svaka etnička grupa od tada zadržala svoj etnički identitet, a da jedna grupa nije bila lingvistički asimilovana u drugu. Portugalac Eukaristo de Kampos je 1730. godine nazvao grad „Porto-Novo“ zbog njegove sličnosti sa gradom Portom.[7][8] Prvobitno je razvijen kao luka za trgovinu robljem.[9]

Godine 1861, Britanci, koji su bili aktivni u obližnjoj Nigeriji, bombardovali su grad, što je ubedilo Kraljevinu Porto-Novo da prihvati francusku zaštitu 1863. godine.[10] Susedna Kraljevina Dahomej se protivila francuskom mešanju u region i izbio je rat između dve države. Godine 1883, Porto Novo je uključen u francusku „koloniju Dahomeja i njene zavisnosti“, a 1900. je postao glavni grad Dahomeja.[6] Kao posledica toga, zajednica koja je ranije ispoljavala endoglosnu dvojezičnost sada je počela da ispoljava egzoglosnu dvojezičnost, uz dodatak francuskog u jezički repertoar stanovnika grada. Međutim, za razliku od ranijih gradskih ganskih migranata, Francuzi su nastojali da nametnu svoj jezik u svim sferama života i potpuno suzbiju upotrebu i proliferaciju autohtonih jezika.

Porto Novo (1887)

Kraljevi Porto Nova nastavili su da vladaju gradom, zvanično i nezvanično, sve do smrti poslednjeg kralja, Alohinta Gbefe, 1976. godine.[6] Od 1908. godine, kralj je nosio titulu Chef supérieur. Mnogi Afro-Brazilci su se naselili u Porto Novu po povratku u Afriku nakon emancipacije u Brazilu. Brazilska arhitektura i hrana su važni za kulturni život grada. Pod francuskom kolonijalnom vlašću, beg preko nove granice u Nigeriju pod britanskom upravom kako bi se izbeglo oštro oporezivanje, vojna služba i prinudni rad bili su uobičajeni. Važno je napomenuti da južna granična oblast Nigerije i Benina proizvoljno prolazi kroz područja naseljena ljudima koji govore joruba i egun. Kombinacija gore pomenutih faktora, zajedno sa činjenicom da sam grad leži u sferi nigerijskog socioekonomskog uticaja, dali su Portonovijancima preferenciju za izvesnu meru binacionalnosti ili dvojnog državljanstva, sa neophodnim lingvističkim posledicama; na primer, nigerijski kućni video filmovi u Jorubi sa engleskim titlovima postali su popularni u Porto Novu i njegovim predgrađima.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Porto-Novo je 2013. godine imalo popisanih 264.320 stanovnika.[11] Stanovnici su uglavnom iz naroda Joruba i Gan, kao i ljudi iz drugih delova zemlje, i iz susedne Nigerije.

Populacioni trend:[11]

Demografija
1979.1992.2002.2013.
133.168179.138223.552264.320

Privreda[uredi | uredi izvor]

Pijaca Ouando u Porto-Novu

Region oko Porto Nova proizvodi palmino ulje, pamuk i kapok.[12] Nafta je otkrivena u blizini obale grada 1968. godine i postala je važan izvozni proizvod od 1990-ih.[13] Porto Novo ima fabriku cementa. Grad je dom ogranka Međunarodne Banke Benina, glavne banke u Beninu, i pijace Ouando.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Značajni ljudi[uredi | uredi izvor]

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Etnografski muzej u Porto Novu, čuva veliku kolekciju Joruba maski kao i predmete vezane za istoriju grada i Benina.
  • Zamak kralja Tofa
  • Muzej Da Silva, istorijski muzej Benina. Pokazuje kakav je bio život Brazilskih crnaca koji su se vratili u grad.
  • Guvernerska palata.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Porto-Novo”. Atlas Monographique des Communes du Benin. Pristupljeno 5. 1. 2010. 
  2. ^ „Communes of Benin”. Statoids. Pristupljeno 5. 1. 2010. 
  3. ^ „Weatherbase”. Weatherbase. Pristupljeno 13. 12. 2012. 
  4. ^ Erica Kraus; Felicie Reid (2010). Benin (Other Places Travel Guide). Other Places Publishing. str. 111. ISBN 978-0-982-2619-10. Arhivirano iz originala 7. 4. 2022. g. Pristupljeno 9. 3. 2015. 
  5. ^ Mathurin C. Houngnikpo; Samuel Decalo (2013). Historical Dictionary of Benin (African Historical Dictionaries). Rowman & Littlefield. str. 297. ISBN 978-0-81087-17-17. Arhivirano iz originala 7. 4. 2022. g. Pristupljeno 9. 3. 2015. 
  6. ^ a b v Butler, Stuart (2019) Bradt Travel Guide - Benin, pgs. 121-131
  7. ^ Mathurin C. Houngnikpo, Samuel Decalo, Historical Dictionary of Benin, Rowman & Littlefield, USA, 2013, p. 297
  8. ^ Britannica, Porto-Novo Arhivirano 2019-06-21 na sajtu Wayback Machine, britannica.com, USA, accessed on July 7, 2019
  9. ^ Fiona McLaughlin (2011). Languages of Urban West Africa. ISBN 978-1-4411-5-81-30. Arhivirano iz originala 2022-03-14. g. Pristupljeno 9. 3. 2015. 
  10. ^ Hargreaves, John (1963). Prelude to the Partition of West Africa. London: MacMilland. str. 59—60. [nedostaje ISBN]
  11. ^ a b „Benin: Departments, Major Cities & Towns - Population Statistics, Maps, Charts, Weather and Web Information”. 
  12. ^ Foster, F. Blanche (1971). Dahomey (na jeziku: engleski). F. Watts. str. 49. ISBN 978-0-531-00720-4. „A large agricultural school in Porto Novo prepares its students for their role in manufacturing such goods as soap, exported palm oil, cotton, and kapok. 
  13. ^ McColl, R. W. (14. 5. 2014). Encyclopedia of World Geography (na jeziku: engleski). Infobase Publishing. str. 90. ISBN 978-0-8160-7229-3. 
  14. ^ N’Dah, Didier (2014), „Adandé, Alexis B. A.”, Ur.: Smith, Claire, Encyclopedia of Global Archaeology (na jeziku: engleski), Springer, str. 20—22, ISBN 978-1-4419-0465-2, doi:10.1007/978-1-4419-0465-2_2359 
  15. ^ Adjamossi profile, (in French)
  16. ^ „Government page on Fassassi” (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 19. 11. 2003. g. Pristupljeno 2007-05-07. .
  17. ^ Romuald Hazoumè October Gallery Co., retrieved 4 Apr 2020
  18. ^ Crumbly, Deidre Helen (2008). Spirit, Structure, and Flesh: Gendered Experiences in African Instituted Churches Among the Yoruba of Nigeria. University of Wisconsin Press. str. 54. ISBN 978-0-299-22910-8. 
  19. ^ Marc Tovalou Quenum profile, (in English)
  20. ^ Paulin Soumanou Vieyra African Film NY.org, retrieved 4 Apr 2020

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]