Последња шанса (film iz 1945)
Poslednja šansa | |
---|---|
Izvorni naslov | Die letzte Chance |
Režija | Leopold Lindtberg |
Producentska kuća | Metro-Goldwyn-Mayer |
Godina | 1945. |
Trajanje | 104 minuta |
Zemlja | Švajcarska |
Jezik | nemački italijanski engleski francuski holandski poljski |
Nagrade | Zlatna palma |
IMDb veza |
Poslednja šansa (nem. Die letzte Chance) jeste švajcarski ratni film iz 1945. godine u režiji Leopolda Lindtberga. Na Kanskom filmskom festivalu 1946.[1] osvojio je glavnu nagradu (Zlatnu palmu).[2] Film je prikazan u okviru izložbe kanskih klasika na Kanskom filmskom festivalu 2016.[3]
Radnja[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
Saveznici su se 1943. iskrcali u južnu Italiju, pa se saveznički ratni zarobljenici vozom prevoze na sever. Kada je voz noću bombardovan iz vazduha, neki od zatvorenika pobegnu. Englez poručnik Halidej i američki narednik Bredok nailaze jedan na drugog u mraku i udružuju se.
Sutradan ih voze u kolima koja nose džakove pšenice. Vozač uspeva da odvrati italijanske vojnike da pregledaju njegov teret, pre nego što pusti putnike na selo. Kada stignu do reke, razdvojili su se u potrazi za čamcem. Englez nailazi na lepu mladu ženu koja pere veš. Dvojica muškaraca dobijaju čamac i počinju da veslaju, ali onda pritrča žena i kaže im da je potpisano primirje, pa se okreću. Odlaze u grad, ali je čudno tiho, a na ulicama niko ne slavi. Onda dolaze Nemci i preuzimaju. Ženin ujak daje dvojici muškaraca civilnu odeću i preporučuje im da pokušaju da se ušunjaju u teretni voz, što oni i čine. Na jednom stajalištu bespomoćno posmatraju kako se žena odvaja od muža, kojeg Nemci vozom odvode sa drugima.
Nakon toga kreću u planine. Nailaze na grupu partizana, koji su ih pustili da pređu most. Jedan od Italijana ih upozorava da ne ugrožavaju ljude u gradu. Par odlazi u crkvu, gde sveštenik pristaje da im pomogne. Izbeglice se vraćaju nakon pokušaja da pređu planine, oterane snežnom olujom. Sveštenik vodi Halideja u gostionicu i upoznaje ga sa Đuzepeom, vodičem. Obećava da će sutra pokušati da prevede celu stranku, zajedno sa novim dodacima. Ističe poljskog krojača i njegovu nećaku, fabričku radnicu iz Beograda, profesorku više zabrinutu za papire nego za sopstveni život, i Francuskinju Madam Monije. Dok Halidej odlazi, frau Vitels (žena koja je ranije izgubila muža) i njen sin Bernard stižu da se pridruže grupi. U crkvi se već krije britanski major Telford. On ubeđuje Halideja i Bredoka da ostanu i možda se pridruže partizanima.
Radio emisija objavljuje da su Nemci oslobodili Musolinija, svrgnutog italijanskog fašističkog vođu. Nezadovoljni bivši fašista kreće u dolinu da izda izbeglice. Te noći sa mosta se čuje pucnjava. Narod traži savet od sveštenika. Kaže im da se sakriju u šumi, ali da mu prepuste decu i starce. Sveštenik nagovara trojicu vojnika da odvedu izbeglice do Đuzepea. Nakon što su otišli, fašistički doušnik nevoljno govori svešteniku da mora da ga vodi Nemcima.
Kada izbeglice stignu do Đuzepeovog sela, vide da su Nemci prvi stigli tamo. Đuzepeova majka im kaže da je njen sin mrtav, zajedno sa ostalim muškarcima u selu. Jedan drugi seljanin traži od vojnika da sa sobom povedu i nekoliko siročadi. Nevoljno, major se slaže. Grupa kreće u planine tokom snežne oluje. Ostareli krojač ne može da nastavi put te on leže u sneg i počne da se moli. Ostali nalaze sklonište u gorskoj spasilačkoj kolibi.
Kada se oluja završi, pojavljuje se nemačka patrola. Vojnici imaju naređenje da zatvore granicu, pa zaobilaze kolibu, ali je sada prolaz čuvan. Halidej mu predlaže da napravi diverziju, koristeći majorov pištolj (i pet metaka), ali ga Telford odbija. Umesto toga, cela grupa je krenula noću, nadajući se da će izbeći otkrivanje. Moraju da se sakriju kada uoče ski patrolu. Bernard izbija na otvoreno i odvlači Nemce, iako je ubijen. Ostali stižu u Švajcarsku, iako je Halidej i sam ubijen. Švajcarski službenik ih obaveštava da mogu ostati samo deca, osobe starije od 65 godina i političke izbeglice. On uspeva da dobije ovlašćenje od vlade da dozvoli da svi ostanu. U poslednjoj sceni prisustvuju Halidejovoj sahrani.
Uloge[uredi | uredi izvor]
Glavne uloge:
Glumac | Uloga |
---|---|
Evart Morison | major Telford |
Džon Hoj | poručnik Džon Halidej |
Rej Regan | narednik Džim Bradok |
Luisa Rosi | Tonina |
Odeardo Mosini | gostioničar |
Đuzepe Galeati | prevoznik |
Romano Kalo | sveštenik |
Leopold Biberti | švajcarski poručnik |
Tereza Gize | Frau Vitels |
Robert Švarc | Bernard |
Ostali:[4]
Glumac | Uloga |
---|---|
Tino Erler | Mucio |
Sigfrit Štajner | vojni lekar |
Emil Gerber | stražar |
Žermen Tornije | gđa Monije |
Berta Sahnovski | Šanel |
Rudolf Kamft | profesor |
Žan Martin | Holanđanin |
Gertrud ten Kate | Holanđanka |
Tereza Gize | Frau Vitels |
Karlo Romatko | jugoslovenski radnik |
Razvoj[uredi | uredi izvor]
Dvojica glavnih glumaca bili su ratni zarobljenici koji su pobegli iz Italije u Švajcarsku, a jedan američki vođa bio je član posade Vojnog vazduhoplovstva čiji je avion sleteo u Švajcarsku i bio interniran. Svu trojicu je za film odabrao reditelj.[5]
Prijem[uredi | uredi izvor]
Bosli Krauzer, filmski kritičar dnevnog lista The New York Times, pohvalio je Poslednju šansu. Između ostalog je istakao da je u pitanju živopisan i iskren film i napeta, uzbudljiva drama koja je zasnovana na dokumentovanim činjenicama.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Festival de Cannes: The Last Chance”. festival-cannes.com. Arhivirano iz originala 28. 10. 2014. g. Pristupljeno 3. 1. 2009.
- ^ „Cannes Film Festival: 1946”. IMDb.com. Pristupljeno 3. 1. 2009.
- ^ „Cannes Classics 2016”. Cannes Film Festival. 20. 4. 2016. Pristupljeno 21. 4. 2016.
- ^ a b Bosley Crowther (28. 11. 1945). „An Absorbing Episode; The Screen”. The New York Times.
- ^ p. 1710 Magill, Frank Northen Magill's Survey of Cinema, Foreign Language Films, Volume 4 Salem Press, 1985
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Poslednja šansa na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Poslednja šansa (film iz 1945) dostupan za besplatno preuzimanje sa sajta Internet Archive [više]