Pređi na sadržaj

Prava istorija osvajanja Nove Španije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana izdanja iz 1632. godine.

Prava istorija osvajanja Nove Španije (šp. Historia verdadera de la conquista de la Nueva España), memoari španskog konkvistadora Bernala Dijaza del Kastilja, napisani oko 1568, a prvi put objavljeni 1632. godine.[1] Ova knjiga je jedan od najvažnijih primarnih izvora za istoriju španskog osvajanja Meksika (1519-1521).

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Bernal Dijaz se odlučio da napiše svoje memoare relativno kasno: u prvom poglavlju navodi da piše u dubokoj starosti od 84 godine. Tako su memoari, koji se uglavnom bave događajima od 1517. do 1521. godine, napisani tek oko 1580, više od pola veka kasnije, po sećanju autora koji je bio očevidac i učesnik opisanih događaja. Znatno pre toga, već je bilo štampano nekoliko istorija osvajanja Meksika (Nove Španije), počev od knjige O novom svetu (1530) do Istorije osvajanja Nove Španije (1552) koju je napisao Kortesov sekretar Fransisko Lopez de Gomara. Sve ove istorije bile su napisane od istoričara koji nikad nisu bili u Americi, na osnovu podataka dobijenih iz druge ruke, na osnovu kazivanja učesnika (često pristrasnih, kao što je bio sam Kortes) i zvaničnih izveštaja, koji su veličali zasluge vođa, a potpuno prelazili preko uloge običnih vojnika koji su izneli borbu na svojim plećima. Tako je nepravda, koju su zvanične istorije učinile njemu i njegovim drugovima, koje je on smatrao pravim osvajačima, naterala Bernala Dijaza da se pod starost lati pera i opiše događaje u kojima je lično učestvovao, kako bi se zasluge običnih vojnika sačuvale za istoriju. Uz to, ova knjiga imala je i dodatni cilj, da podigne ugled starih konkvistadora u novom kolonijalnom društvu, koje se u to vreme formiralo u Meksiku, Gvatemali i Hondurasu, i podstakne kolonijalne vlasti i španski dvor da im ostave teško stečene privilegije u obliku poseda i enkomijendi koje su imali, a koje su nove vlasti, sastavljene od aristokrata i doseljenika iz Španije, postepeno smanjivale i ograničavale.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ del Kastiljo 2012, str. xxxi.
  2. ^ del Kastiljo 2012, str. 1-3.

Literatura[uredi | uredi izvor]