Pređi na sadržaj

Pravoslavna bogoslovska akademija Svetog Vladimira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pravoslavna bogoslovska akademija Svetog Vladimira je jedna je od tri institucije za stručno bogoslovsko obrazovanje u Pravoslavnoj crkvi u Americi. Nalazi se u Krestvudu, Njujork.

Druge dve škole su: Pravoslavna bogoslovska akademija Svetog Tihona (Južni Kejnan, Pensilvanija) i Pravoslavna bogoslovska akademija Svetog Germana (Kodijak, Aljaska). Iako je pod nadležnošću mitropolita Pravoslavne crkve u Americi, ona je svepravoslavna institucija, pružajući bogoslovsko obrazovanje studentima iz različitih pravoslavnih jurisdikcija širom sveta.

Vrste studija[uredi | uredi izvor]

Uporedo negujući sveštenički poziv, akademija svetog Vladimira takođe obezbeđuje obrazovanje i za druge crkvene pozicije, kao što su direktori horova i verski edukatori. Uporedo sa Master of Divinity program (M.Div.), Akademija takođe nudi i -{Master of Arts in Theology (M.A.) i Master of Theology (M.Th.).

Istorija i uticaj[uredi | uredi izvor]

Akademija Svetog Vladimira je prvobitno osnovana 1938. godine u Njujorku i nazvana je po Svetom Vladimiru, velikom knezu Kijevske Rusije. Akademiji je bio dodeljen privremeni status od strane Upravnog odbora Univerziteta države Njujork 1948. godine, da bi 1953. dobili potpuni status. Protojerej Georgije Florovski je bio jedan od glavnih intelektualaca u osnivanju i razvoju Akademije, nakon odlaska sa Bogoslovskog instituta svetog Sergija u Parizu. Nakon nekoliko godina prebivanja u iznajmljenom prostoru, Akademija se seli u svoj sadašnji kampus (univerzitetski grad) 1961. godine. Akademija Svetog Vladimira je postala pridruženi član Udruženja bogoslovskih škola u SAD i Kanadi 1966, a u potpunosti je akreditovan 1973. godine. Dekani ove Akademije su bili: protojerej Aleksandar Šmeman, Džon (Jovan) Majendorf i Tomas Hopko, koji su izvršili veliki uticaj na pravoslavno bogoslovlje u 20. veku. Akademiju svetog Vladimira su pohađali uz mnoge episkope i sveštenike iz raznih jurisdikcija i profesori sa brojnih fakulteta, univerziteta i akademija, i mnogi svetovni lideri pravoslavnog sveta.

Godine 2006, akademski Odbor poverenika odlučio je da podeli tada aktuelne odgovornosti dekana podjednako sa ostalim dekanima, zbog odgovornosti crkvenih poslova i vođstva Akademije na akademskom planu, te je iz tog tog razloga osnovana nova pozicija kancelara (prvobitno nazvan prorektor), sa odgovornošću za finansijsko i operativno vođstvo Akademije.

Biblioteka i izdavaštvo[uredi | uredi izvor]

Biblioteka Akademije Svetog Vladimira je jedno od najvećih bogatstava istočnog hrišćanstva u Severnoj Americi. Akademija takođe poseduje i veliku izdavačku kuću SVS Press (ne treba je mešati sa SVS Printing Company). Objavljuje časopis koji izlazi tromesečno, Bogoslovski tromesečnik sv. Vladimira (engl. St. Vladimir's Theological Quarterly).

Dekani[uredi | uredi izvor]

  • Episkop Makarije (Iljinski), 1938—1944.
  • Arhimandrit Dionisije (Dijačenko), 1944—1947.
  • Episkop Džon (Šahovski), 1947—1950.
  • Georgije Florovski, 1950—1955.
  • Mitropolit Leontije (Turkevič), 1955—1962.
  • Aleksandar Šmeman, 1962—1983.
  • Džon Majendorf, 1984—1992.
  • Tomas Hopko, 1992—2002.
  • Džon Erikson, 2002—2007.
  • Džon Ber, 2007-2017.

Prorektori[uredi | uredi izvor]

  • Dejvid Drilok, do 2006.

Kancelari[uredi | uredi izvor]

  • Čed Hetfild, od 2007.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]