Pragmatična sankcija
Pragmatična sankcija (lat. Sanctio pragmatica) jest akt svetorimskog cara Karla VI koga je doneo 19. aprila 1713. godine.
Odredbe[uredi | uredi izvor]
Karlo je bio jedini muški potomak Habzburške dinastije pa je želeo osigurati presto i za žensku lozu svoje dinastije. Kao uzor mu je poslužila Hrvatska pragmatična sankcija koju je Hrvatski sabor doneo godinu dana ranije. Pragmatična sankcija je imala tri tačke:
- Zemlje Habzburške monarhije ne smeju se deliti ili sebi izabrati drugog vladara osim člana dinastije Habzburg.
- Nakon smrti Karla VI, a u slučaju da on nema muške potomke, presto će preuzeti njegove kćeri i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture.
- Izumre li Karlova loza, presto će naslediti kćeri njegovog brata Jozefa I i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture.
Karlo se čitavog života trudio da nagovori evropske monarhe da priznaju Pragmatičnu sankciju. U tome nije imao mnogo uspeha. Umro je 1740. godine, a nasledila ga je najstarija kći Marija Terezija. Dolazak žene na vlast izazvaće Rat za austrijsko nasleđe u kojem je Marija uspela da odbrani svoje pravo na presto, ali je izgubila Šleziju (Ahenski mir).
Pragmatičnom sankcijom je nagoveštena buduća dualistička vladavina u Monarhiji budući da je u naslednim austrijskim zemljama bila neosporna vlast cara, a u izbornim zemljama krune svetog Stefana — Ugarskog sabora.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Istorija za 3. razred gimnazije — Radoš Ljušić