Pređi na sadržaj

Pragmatična sankcija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pragmatična sankcija Karla VI

Pragmatična sankcija (lat. Sanctio pragmatica) jest akt svetorimskog cara Karla VI koga je doneo 19. aprila 1713. godine.

Odredbe[uredi | uredi izvor]

Karlo je bio jedini muški potomak Habzburške dinastije pa je želeo osigurati presto i za žensku lozu svoje dinastije. Kao uzor mu je poslužila Hrvatska pragmatična sankcija koju je Hrvatski sabor doneo godinu dana ranije. Pragmatična sankcija je imala tri tačke:

  • Zemlje Habzburške monarhije ne smeju se deliti ili sebi izabrati drugog vladara osim člana dinastije Habzburg.
  • Nakon smrti Karla VI, a u slučaju da on nema muške potomke, presto će preuzeti njegove kćeri i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture.
  • Izumre li Karlova loza, presto će naslediti kćeri njegovog brata Jozefa I i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture.

Karlo se čitavog života trudio da nagovori evropske monarhe da priznaju Pragmatičnu sankciju. U tome nije imao mnogo uspeha. Umro je 1740. godine, a nasledila ga je najstarija kći Marija Terezija. Dolazak žene na vlast izazvaće Rat za austrijsko nasleđe u kojem je Marija uspela da odbrani svoje pravo na presto, ali je izgubila Šleziju (Ahenski mir).

Pragmatičnom sankcijom je nagoveštena buduća dualistička vladavina u Monarhiji budući da je u naslednim austrijskim zemljama bila neosporna vlast cara, a u izbornim zemljama krune svetog Stefana — Ugarskog sabora.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Istorija za 3. razred gimnazije — Radoš Ljušić