Pradjed

Koordinate: 50° 04′ 58″ S; 17° 13′ 52″ I / 50.0827778° S; 17.2311111° I / 50.0827778; 17.2311111
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pradjed
Vrh Pradjed zimi
Geografske karakteristike
Najviša tačka1491
Koordinate50° 04′ 58″ S; 17° 13′ 52″ I / 50.0827778° S; 17.2311111° I / 50.0827778; 17.2311111
Geografija
Države Češka
OblastHrubi Jesenjik

Pradjed (češki Praděd) je 1491 m visoka planina - vrh planinskog lanca Hrubi Jesenjik (Hrubý Jeseník). Takođe je najviša planina u Moravskoj, Češkoj Šleskoj i Gornjoj Šleskoj uopšte. Peta je najviša planina u Češkoj,[1] takođe druga najistaknutija i treća najizolovanija. Ima najsuroviju klimu, prosečna godišnja temperatura ne prelazi 1 °C. Na vrhu je televizijski predajnik sa vidikovcem visok 146,5 metara (do 1993. bio je visok 162 m), čija je gornja platforma najviša (iako veštačka) tačka u Češkoj.

Vrh planine nalazi se u Šleskoj, ispod nje je istorijska kopnena granica Moravske i Šleske, trenutno ovde prolaze granice Moravsko-šleske i Olomoucke oblasti, kao i okruzi Bruntal (Mala Moravka, Vrbno pod Pradjedem) i Šumperk (Loučna na Desni). Na vrhu konstrukcije tornja je restoran.

Ime[uredi | uredi izvor]

Stari Sloveni su planinu zvali Stara vatra (Stará vatra),[2] krajem 14. veka zvali su je Kajlihter Šneberg ili Keilichtská Sněžná hora (Kajliht je bilo ime druge planine iznad Červenohorskog sedla (Červenohorské sedlo)). Kasnije su ga zvali Klinovcova hora (Klínovcová hora) i Niska Snežka (Niská Sněžka). U 19. veku je dobila ime Altvater (Altvater) po legendarnom zaštitniku Jesenjika, što je osnova za češko ime Pradjed.[3] Turističko područje oko Pradjeda opšta javnost naziva "Šleski glečer" („Slezský ledovec“), zahvaljujući jakim snežnim uslovima tokom zime, koji su jedinstveni u celoj zemlji.[4]

Pristup[uredi | uredi izvor]

Pradjed je dostupan iz više pravaca. Asfaltni put iz Karlova Studanke vodi do vrha preko sedla Hvezda (sedlo Hvězda) i Ovčarne (Ovčárna). Pradjed je takođe dostupan turistima stazom po glavnom grebenu označenom crvenom bojom iz Červenohorskog sedla (Červenohorské sedlo) (oko 10 km). Najstrmiji uspon vodi plavo označenom stazom od Kouti na Desni (Kouty nad Desnou) (oko 14 km, sa razlikom nadmorske visine od 800 m). Ostale mogućnosti su staza sa severoistoka sa sedla Vidli (Vidly) ili sa jugozapada od sedla Skritek (Skřítek).

Istorija predajnika[uredi | uredi izvor]

Originalni kameni vidikovac na Pradjedu
Odašiljač na Pradjedu

Na vrhu je prvobitno stajao kameni razgledni toranj, visok 32,5 m, koji je između 1903. i 1912. godine sagradio Moravsko-šleski sudetski planinarski i turistički savez. Neki izvori navode visinu razglednog tornja od 34 m.[5] Toranj je izgrađen u romantičnom duhu starog gotskog dvorca. Prvobitno nazvan Habsburgwarte, 1938. godine preimenovan je u Adolf Hitler Toranj. Nakon Drugog svetskog rata, propao je i srušio se 2. maja 1959. godine. Imitacija ovog razglednog tornja (nemački Altvaterturm) stoji od 2004. godine na planini Vecštajn (Wetzstein), u Nemačkoj.

Sa porastom televizijskog emitovanja 1960-ih, na vrhu je izrastala drvena konstrukcija sa predajnikom. 1968. godine započela je izgradnja novog predajnika, prvobitno visokog 162 m. Izgradnja predajnika završena je 1983. godine otvaranjem restorana.

Zaštita prirode[uredi | uredi izvor]

1955. godine Pradjed je proglašen za nacionalni rezervat prirode. Nalazi se u Prvoj zoni zaštićenog prirodnog područja Jesenjiki.

Atrakcije[uredi | uredi izvor]

Vrednost od 1491 m nadmorske visine najčešće se spominje kao visina vrha, ali takođe i 1491,3, ili 1492 ili 1493 metra. Na visinu planine uticala je konstrukcija predajnika, tako da više nije moguće utvrditi tačnu visinu. Središte antene televizijskog odašiljača na visini od 1616 m nadmorske visine sada služi kao geodetska tačka [6]

Avionska nesreća 1950[uredi | uredi izvor]

27. februara 1950. u 07:31 Čehoslovački avion Daglas C-47A-15-DK na putu od aerodroma Ostrava-Hrabuvka za Međunarodni aerodrom Ruzine - Prag, udario je u planinu Pradjed, usmrtivši 3 člana posade i 3 putnika. 25 ostalih, uključujući 21 putnika i 4 člana posade, preživeli su nesreću.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ CHKO Jeseníky – článek na webu Příroda.cz
  2. ^ Hynek Klimek: Vládcové našich hor. Nejkrášnější pověsti, 1. vyd. Alpress, Frýdek-Místek, (2009) ISBN 978-80-7362-685-3
  3. ^ Strážci, ochránci a duchové našich hor Архивирано на сајту Wayback Machine (28. јун 2014), Toulky po Čechách, Moravě, Slezsku i zahraničí, 2007–2014 Didi
  4. ^ „Архивирана копија”. Архивирано из оригинала 4. 4. 2016. г. Приступљено 17. 5. 2020. 
  5. ^ „Jeseník”. 32 (1931-1932) (17). 28. 1. 1932. стр. 270—271. 
  6. ^ „Nejvýše v Česku – Sněžka? Kdepak, Praděd!”. стр. 18—23. 
  7. ^ „Monday 27 February 1950”. aviation-safety.net. Приступљено 17. 5. 2020. 

Види још[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]