Prva vlada Ivana Šubašića

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ministarski savet
Datum osnivanja1. jun 1944.
Prethodne administracije
Rasformirano29. januar 1945.
Zamenjena sa administracijom
Predsednik Ministarskog saveta

Prva vlada Ivana Šubašića je bila vlada Kraljevine Jugoslavije u egzilu od 1. juna 1944. do 29. januara 1945.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Ivan Šubašić razgovara sa kraljem Petrom II nakon prvog sastanka sa Titom u junu 1944. godine

Ivan Šubašić je postavljen 1. juna 1944. godine, za Predsednika Vlade i ministra svih resora. Po povratku sa Malte 12. juna, predsednik vlade Šubašić je svratio u štab generala Vilsona koji se nalazio u Kazerti kod Napulja i tu se susreo sa kraljem Petrom II. Narednog dana u društvu s ambasadora Ralfa Stivensona, otplovio je britanskim razaračem za ostrvo Vis, gde se susreo sa Josipom Brozom Titom i ostalim komunističkim liderima. Razgovori su trajali tri dana. Postignuti sporazum potpisan je 16. juna, a Šubašić se potom vratio u Kazertu, gde se ponovo 20. juna sastao s kraljem i izvestio ga je o rezultatu svoje misije.

Šubašić je popunio Vladu 7. jula i u nju je pored Juraja Šuteja, Save Kosanovića i Izidora Cankara, uveo Draga Marušića i Sretena Vukosavljevića, koje je Tito poslao iz zemlje, iako ih nije priznavao kao svoje zvanične predstavnike u Vladi.[2]

11. septembra postavljen je divizijski general Borisav Ristić za Ministra vojnog, da bi jedan vojnik podneo formalnu odgovornost za poznati Kraljev govor od sutradan.

Sa sastanka Čerčil-Staljin u Moskvi 9-18. oktobra 1944, upućen je poziv Titu i Šubašiću da se dalje dogovore u vezi sa problemima o uređenju zemlje. Tako je došlo do drugog sporazuma Tito-Šubašić od 1. novembra, dopunjenog sa dva podatka od 7. decembra.

Kralj Petar učinio je 11. januara 1945. dva prigovora Sporazumu od 1. novembra i dodacima od 7. decembra. Jedan se odnosio na Namesništvo, a drugi na Avnoj. Kralj se protivio da Avnoj „vrši neograničenu zakonitu vlast“ i tražio je „obrazovanje jedne svestranačke vlade, koja bi obuhvatila sve političke pokrete," nalazeći u tome „jedino stvarno jemstvo za novu bolju budućnost zemlje“.

Kralj je Šubašiću javno odrekao poverenje 22. januara. Taj pokušaj smene nije uspeo. Kralj je 29. januara Vladi obnovio poverenje i izdao Svečanu dekleraciju o prenosu kraljevske vlasti na Namesništvo.[3]

Članovi vlade[uredi | uredi izvor]

Ministarski savet, 1.6 − do rekonstrukcije vlade 7.7.1944
Funkcija Slika Ime i prezime Detalji
Predsednik Ministarskog saveta, Ministar inostranih poslova, Ministar unutrašnjih poslova, Ministar vojske, vazduhoplovstva i mornarice, Ministar prosvete, Ministar saobraćaja, Ministar finansija, Ministar trgovine i industrije, Ministar socijalne politike i narodnog zdravlja, Ministar pravde, Ministar poljoprivrede, Ministar snabdevanja i ishrane, Ministar pošta, telegrafa i telefona, Ministar šuma i rudnika i Ministar građevina Ivan Šubašić Ministar svih ministarstva do 7. jula
Ministarski savet, od rekonstrukcije vlade 7.7.1944 − 29.1.1945
Funkcija Slika Ime i prezime Detalji
Predsednik Ministarskog saveta, Ministar inostranih poslova Ivan Šubašić
Ministar unutrašnjih poslova, Ministar socijalne politike i narodnog zdravlja i Ministar građevina Sava Kosanović
Ministar saobraćaja i Ministar pravde Drago Marušič
Ministar finansija i Ministar trgovine i industrije Juraj Šutej
Ministar prosvete Izidor Cankar do 6.10.1944.
Drago Marušič od 6.10.1944.
Ministar pošta, telegrafa i telefona Izidor Cankar do 6.10.1944.
Juraj Šutej od 6.10.1944.
Ministar poljoprivrede, Ministar snabdevanja i ishrane i Ministar šuma i rudnika
Sreten Vukosavljević
Ministar vojske, vazduhoplovstva i mornarice Ivan Šubašić do 11.9.1944.
Borisav Ristić od 11.9.1944.

[4][5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Knežević & Knežević 1981, str. 917–918. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFKneževićKnežević1981 (help)
  2. ^ Knežević 1956, str. 128.
  3. ^ Knežević, Radoje; Knežević, Živan (1981). Sloboda ili smrt. str. 899—900. 
  4. ^ Službene Novine Kraljevine Jugoslavije, 25. oktobar 1944, Broj 20, London (Kraljevi Ukazi 1.6.1944, 7.7.1944, 11.9.1944. i 6.10.1944)
  5. ^ Službene Novine Kraljevine Jugoslavije, 31. januar 1945, Broj 21, London (Kraljev Ukaz 29.1.1945)

Literatura[uredi | uredi izvor]