Pređi na sadržaj

Prva pomoć

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Simbol prve pomoći

Prva pomoć predstavlja skup mera i postupaka kojima se spasava život i sprečava dalje pogoršanje zdravlja povređenih i obolelih osoba. Primenjuje se na licu mesta ili na bezbednom odstojanju od mesta nastanka povrede ili bolesti. Osnovni zadatak prve pomoći je očuvanje života ljudi, odnosno da se unesrećena lica u što boljem stanju i u što kraćem vremenskom periodu transportuju do odgovarajuće medicinske ustanove (po mogućstvu i najbliže). Prva pomoć se razlikuje od stručne medicinske pomoći, a pružaju je lekari, obučeni spasioci ili laici koji su se zadesili na mestu nesreće (a koji bi trebalo da budu obučeni za pružanje prve medicinske pomoći).

Osnovni ciljevi prve pomoći su: otklanjanje uzroka koji ugrožavaju život povređenih i obolelih osoba, vraćanje unesrećenih lica u život, njihovo zbrinjavanje, obezbeđivanje optimalnog transporta itd.

Sredstva za prvu pomoć[uredi | uredi izvor]

Sredstva za pružanje prve pomoći se dele na standardna, priručna i improvizovana.

Standardna sredstva su industrijski proizvedena oprema i materijali koji služe za zaustavljanje krvarenja, previjanje rana, imobilizaciju povređenih delova tela i sl. Ovde spadaju: razne vrste zavoja, gaze, hanzaplast, leukoplast, makaze, trougle marame, tubusi, maske, rukavice, Šancova kragna itd. Priručna i improvizovana sredstva nisu primarno namenjena za pružanje prve pomoći, ali se često koriste u nedostatku ili kao dopuna standardnim sredstvima. Tu spadaju: komadi raznih tkanina i odeće, šatorsko krilo, komadi drveta, metala itd.

Pregled i trijaža[uredi | uredi izvor]

Pregled u prvoj pomoći služi za utvrđivanje stanja unesrećenih osoba i vrste i stanja njihovih povreda i oboljenja. Pre toga se vrši procena eventualnih opasnosti po unesrećene i spasioce na mestu nesreće, sagledavaju se okolnosti na mestu događaja i utvrđuju svi faktori bitni za spasavanje života i zbrinjavanje povreda. Tokom pregleda se nastoje izbeći prisutne opasnosti (strujni kablovi, vatra, opasne materije, preteće zarušavanje) i izbegavaju se previdi u proceni opšteg stanja i stanja povreda unesrećenih lica. Tokom pregleda se utvrđuje stanje svesti, vitalne funkcije (disanje i rad srca) i vrši se tzv. „detaljan pregled“ kojim se traže skrivene ili teško dostupne otvorene i zatvorene povrede.

Trijaža predstavlja razvrstavanje povređenih i obolelih osoba u odgovarajuće grupe. Ova faza sledi nakon pregleda, a razvrstavanje se vrši na osnovu vrste povreda, vrste i hitnosti potrebnih mera prve i stručne medicinske pomoći i na osnovu vrste i hitnosti transporta. U zavisnosti od toga postoje četiri reda hitnosti za ukazivanje prve pomoći i transport do medicinske ustanove.

Prvi red hitnosti čine: prividna smrt i besvesna stanja, stanja praćena gušenjem, spoljašnje i unutrašnje krvarenje sa znacima iskrvarenosti, povrede glave praćene nesvesticom, otvorene povrede telesnih duplji, kraš povrede, bolesti i povrede koje prate znakovi akutnog abdomena (upala slepog creva, prskanje čira, povrede trbušnih organa), trovanja u početnoj fazi.

U drugi red hitnosti spadaju: krvarenja bez znakova iskrvarenosti, otvoreni prelomi kostiju i zglobova, obimnije povrede mekih tkiva, teške opekotine i smrzotine i povrede nastale kao posledica zračenja.

U treći red hitnosti spadaju: rane sa slabim krvarenjem, opekotine do 40% površine tela, manje smrzotine i lakše povrede udružene sa ozračenjem.

Četvrti red hitnosti čine: povrede kičmenog stuba i kičmene moždine, zatvorene povrede karlice, zatvoreni prelomi kostiju i uganuća i iščašenja zglobova.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • S. Soldatović, S. Kiatanić: Principi prve pomoći, Jugoslovenski Crveni krst, Beograd 1997.
  • T. Lazarević: Priručnik prve pomoći za studente medicine i stomatologije, Novi Sad