Predsednički izbori u SAD 1796.
| |||||||||||||||||||||||||||||
138 članova Izborničkog kolegijuma minimalno 70 su glasovi potrebni za pobedu | |||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Izlaznost | 20.1%[1] 13.8% | ||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||
Rezultati izbora: Zeleno označava savezne države koje je osvojio Džeferson, a svetlo narandžasta označava savezne države u kojima je pobedio Adams. Brojevi iznad saveznih država označavaju broj izborničkih glasova koje ta država ima. | |||||||||||||||||||||||||||||
|
Predsednički izbori u SAD 1796. su bili treći predsednički izbori po redosledu, i održani su u periodu od petka 4. novembra, do srede 7. decembra 1796. Aktuelni predsednik Džordž Vašington je odbio da konkuriše za treći mandat, i time je postavio nepisano pravilo da svaki naredni predsednik SAD služi najviše dva mandata. Kasnije je, nakon 4 osvojenih mandata Frenklina D. Ruzvelta, u 1951. ratifikovan 22. amandman koji je i zakonski ograničio osobu koja služi kao predsednik SAD na najviše 2 mandata, bilo uzastopnih ili ne. Ovo su bili prvi predsednički izbori u SAD koji su zapravo imali kandidate, nakon što je prethodna dva puta Džordž Vašington praktično učestvovao sam, ujedno i prvi izbori u kojima su učestvovale novoformirane političke partije, i jedini predsednički izbori u kojima su predsednik i potpredsednik birani sa suprotnih partijskih nominacija. Na ovim izborima je aktuelni potpredsednik Džon Adams, kandidat Federalističke stranke, pobedio Tomasa Džefersona, kandidata Demokratsko-republikanske stranke za samo 3 izbornička glasa.
Po aktuelnim izbornim pravilima, pre ratifikacije 12. amandmana, članovi Izborničkog kolegijuma imaju po dva glasa, oba za predsednika SAD, koje daju dvema osobama za koje bi izbornik želeo da budu predsednici. Kandidat koji osvoji većinu glasova postaje predsednik, a kandidat sa drugim najvećim brojem osvojenih glasova postaje potpredsednik. Ako oba kandidata imaju jednak broj izborničkih glasova, ili ako niko nema potrebnu većinu, onda Predstavnički dom održavaju unutrašnje izbore koji biraju predsednika. U slučaju izjednačenog broja izborničkih glasova za potpredsednika, Senat održava unutrašnje izbore koji odlučuju potpredsednika. Tenesi je primljen u Uniju kao savezna država, pa je broj izborničkih glasova sada 138.
Obe partije su predložile više kandidata, a najviše su promovisali Adamsa, odnosno Džefersona. Pošto svaki izbornik ima po dva glasa za predsednika, Adams i Džeferson nisu bili jedini koji su dobili elektorske glasove, pa je tako Federalista Tomas Pinkni dobio 59 izborničkih glasova, dok je Demokratsko-republikanac Aron Ber dobio 39. Pošto je Tomas Džeferson dobio drugi najveći broj izborničkih glasova, 68, automatski je kao drugoplasirani postao potpredsednik SAD, iako je bio iz druge partije u odnosu na Džona Adamsa, izabranog predsednika SAD.[2]
Zanimljivo je da, uprkos tome što nije hteo da konkuriše za treći mandat pa praktično nije ni učestvovao na izborima, Džordž Vašington ipak dobija 2 izbornička glasa za predsednika.[2]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „National General Election VEP Turnout Rates, 1789-Present”. United States Election Project. CQ Press.
- ^ a b „1796 President of the United States, Electoral College”. A new nation votes - American election results 1787-1825. Arhivirano iz originala 28. 01. 2021. g. Pristupljeno 18. februar 2021.