Predsjednik Gruzije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predsjednik of Gruzija
საქართველოს პრეზიდენტი
Službenik
Salome Zurabišvili

od: 26. januar 2017.
ImenujeNeposredni narodni izbori, Izborni kolegij (Od 2024)
Dužina mandataŠest godina (samo od 2018 do 2024)
Pet godina (od 2024 nadanje)
SadržiUstav Gruzije
PrethodnikPredsednik Ustavotvorne Narodne skupštine
Tvorevina14. april 1991. god.
(pre 33 godine)
 (1991-04-14)
Prvi nosilacZviad Gamsakurdia
Veb sajtЗванични сајт

Predsjednik Gruzije (gruz. საქართველოს პრეზიდენტი) je ustavom definisani šef države Gruzije, kao i vrhovni komandant snaga odbrane. Predsjednik predstavlja Gruziju u spoljnim odnosima. Ustav definiše predsjedničku kancelariju kao "garant jedinstva zemlje i nacionalne nezavisnosti".[1]

Uloga predsjednika je uglavnom ceremonijalna kao i u mnogim parlamentarnim demokratijama. Premijer je šef vlade. Kancelarija je prvi put uvedena od strane Vrhovnog savjeta Republike Gruzije 14. aprila 1991, pet dana nakon proglašenja nezavisnosti Gruzije od Sovjetskog Saveza.[2] Predsjednik ima petogodišnji mandat.

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Za predsjednika Gruzije može biti izabran svaki građanin Gruzije koji ima pravo glasa, koji je navršio 40 godina života i koji je u Gruziji živio najmanje 15 godina.[3] Kancelariju ne može držati državljanin Gruzije koji je istovremeno i državljanin strane zemlje. [4] predsjednik Gruzije ne može biti član političke stranke.[5]

Izbor[uredi | uredi izvor]

Prema verziji gruzijskog ustava iz 2018. godine, počevši od 2024. godine, predsjednik će biti biran na petogodišnji mandat od strane 300-članog Izbornog kolegija, koji će se sastojati od svih članova Parlamenta Gruzije i vrhovnih predstavničkih tijela Autonomnih republika Abhazije i Adžarije, kao i članovi iz predstavničkih tijela lokalnih samouprava (opština). Ista osoba može biti izabrana za predsjednika Gruzije dva puta. Ne manje od 30 članova Izbornog kolegija će imati pravo da imenuje kandidata za predsjednika Gruzije. Izbor predsjednika Gruzije imenuje Skupština za oktobar.[6]

Opoziv[uredi | uredi izvor]

Ne manje od jedne trećine ukupnog broja članova parlamenta ima pravo da postavi pitanje opoziva predsjednika Gruzije. Predsjednik će se smatrati opozvanim ako odluku podrži najmanje dvije trećine poslanika. Postupak opoziva predsjednika je ustavno zabranjen tokom vanrednog ili vojnog stanja.[7]

Ustavna ovlaštenja i dužnosti[uredi | uredi izvor]

1. predsjednik Gruzije će:

a) uz saglasnost Vlade, imati reprezentativna ovlašteanja u spoljašnjim odnosima, pregovarati sa drugim državama i međunarodnim organizacijama, zaključivati međunarodne ugovore, prihvata akreditaciju ambasadora i drugih diplomatskih predstavnika stranih država i međunarodnih organizacija; po savjetu vlade, imenuje i razrešava ambasadore kao i druge šefove diplomatskih misija Gruzije;

b) sklopiti ustavni sporazum sa Apostolskom autokefalnom pravoslavnom crkvom Gruzije u ime države Gruzije;

c) raspisivati izbore u Skupštini i organima lokalne samouprave u skladu sa Ustavom i procedurama utvrđenim zakonom;

d) po prijedlogu od strane vlade, imenovati i razrešavati komandanta Gruzijskih snaga odbrane; imenovati jednog člana Visokog vijeća pravde; učestvovati u imenovanju predsjednika i članova Centralne izborne komisije Gruzije u slučajevima utvrđenim zakonom i u skladu sa utvrđenim postupkom; po prijedlogu vlade, podnosi parlamentu kandidate za članstvo u nacionalnim regulatornim tijelima;

e) odlučivati o pitanjima državljanstva u skladu sa procedurama utvrđenim zakonom;

f) imati pravo da pomiluje osuđenika;

g) u skladu sa procedurama utvrđenim zakonom, dodijeliti državne nagrade i nagrade; najviše vojne činove, specijalne činove i počasna zvanja; i najviše diplomatske činove;

h) imati pravo da, na preporuku vlade i uz saglasnost Parlamenta, obustavi rad predstavničkog tela teritorijalne jedinice, ili da raspusti takav organ, ako njegove aktivnosti ugrožavaju suverenitet ili teritorijalni integritet zemlje, ili ostvarivanje ustavnih ovlašćenja od strane državnih organa;

i) imati pravo na druga ovlašćenja utvrđena Ustavom.[8]

  1. Predsjednik Gruzije ima pravo da raspisuje referendum o pitanjima definisanim Ustavom i zakonom, na zahtev Skupštine Gruzije, Vlade Gruzije ili ne manje od 200 000 birača, u roku od 30 dana nakon što je takav zahtev primljen. Referendum se ne održava u cilju usvajanja ili ukidanja zakona, amnestije ili pomilovanja, ratifikacije ili otkazivanja međunarodnih ugovora ili odlučivanja o pitanjima koja predviđaju ograničavanje osnovnih ustavnih ljudskih prava. Pitanja vezana za raspisivanje i održavanje referenduma utvrđuju se organskim zakonom.[8]
  2. Predsjednik Gruzije ima pravo da se obrati ljudima. predsjednik podnosi Parlamentu godišnje izveštaj o ključnim pitanjima vezanim za državu.[8]

Zakletva[uredi | uredi izvor]

Prije preuzimanja dužnosti, treća nedelja nakon izbora, novoizabrani predsjednik Gruzije će se obratiti ljudima i preuzeti sljedeću zakletvu:

Imunitet[uredi | uredi izvor]

predsjednik uživa imunitet. Tokom svog mandata ne može biti uhapšen, a protiv njega se ne može pokrenuti krivični postupak. U slučaju nemogućnosti predsjednika Gruzije da vrši svoje dužnosti, ili u slučaju prijevremenog prestanka mandata predsjednika, predsjednik Parlamenta obavlja dužnosti predsjednika Gruzije. [5] Bezbednost predsjednika Gruzije obezbeđuje Specijalna služba državne zaštite.[9]

Standard[uredi | uredi izvor]

Standard je prilagođen državnoj zastavi Gruzije, koja se u centru ima gruzijski grbo. Kopije standarda koriste se u kancelariji predsjednika, u zgradi kancelarije, u drugim državnim agencijama, i kao zastavica automobila na vozilima koja nose predsjednika na teritoriji Gruzije.[traži se izvor]

Istorija kancelarije[uredi | uredi izvor]

Nakon što se Gruzija 9. aprila 1991. formalno otcjepila od Sovjetskog Saveza, Vrhovni savjet je 14. aprila izglasao da se stvori kancelarija izvršnog predsjednika, a Zviad Gamsakurdia je imenovan na tu dužnost do održavanja neposrednih izbora. Na nacionalnim izborima za ovu funkciju, 26. maja 1991, Gamsakurdia je pobedio, postajući prvi predsjednik Republike Gruzije. Gamsakurdia je svrgnut u vojnom udaru januara 1992. godine. On je nastavio da funkcioniše kao predsjednik u egzilu sve do svoje smrti u neuspjelom pokušaju da povrati vlast u decembru 1993. godine.

U odsustvu legitimne vlasti nakon udara, 10. marta 1992. uveden je pozicija šefa države za novog vođu Gruzije Eduarda Ševardnadzea. Nakon usvajanja novog Ustava 24. avgusta 1995. godine, mjesto predsjednika je obnovljeno. Ševardnadze je izabran za predsjednika 5. novembra 1995. na sledećim izborima 9. aprila 2000. godine ponovo je izabran. Podnio je ostavku pod pritiskom masovnih demonstracija poznatih pod nazivom Revolucija ruža 23. novembra 2003. godine. Nakon kratkog mandata Nine Burjanadze kao vršioca dužnosti predsjednika, Mihail Sakašvili je izabran 4. januara 2004. godine. Nije do kraja odslužio svoj prvi mandat, već je dobrovoljno podnio ostavku kako bi smirio napetosti nakon gruzijskih demonstracija 2007. godine. On je ponovo izabran 5. januara 2008. godine. Ustavna vlast predsjednika bila je znatno ograničena u korist premijera i parlamenta u nizu amandmana usvojenih između 2013. i 2018. godine. Nakon izbora Giorgija Margvelašvilija za predsjednika u oktobru 2013. godine, Gruzija je završila svoj prelazak u parlamentarnu republiku. U novembru 2018, Salome Zurabišvili, je postala prva ženska predsjednica Gruzije u stalnom kapacitetu, i prema novom ustavu, posljednji predsjednik koji će biti izabran direktnim glasanjem. Imajući u vidu ove promene, ona će biti predsjednica šest godina.[10]

Spisak predsjednika Gruzije[uredi | uredi izvor]

Ime
(Born – Died)
Slika Termin Preuzeo dužnost Služio do Polička stranka
1 Zvijad Gamsahurdija
(1939–1993)
1 14. april 1991
(Appointed)
26. maj 1991
(Inaugurisan)
6. januar 1992
(Deposed)
Okrugli sto — Slobodna Gruzija
2 Eduard Ševardnadze
(1928–2014)
1 26. novembar 1995
(Inaugurisan)
30. april 2000 Savez građana Gruzije
2 30. april 2000
(Inaugurisan)
23. novembar 2003
(Primoran da da ostavku)
- Nino Burjanadze
(rođena 1964)
(v.d)
23. novembar 2003 25. januar 2004 Jedinstveni nacionalni pokret
3 Miheil Sakašvili
(rođen 1967)
1 25. januar 2004

(Inaugurisan)
25. novembar 2007.
(Resigned)
- Nino Burjanadze
(rođena 1964)
(v.d)
25. novembar 2007. 20. januar 2008.
(3) Miheil Sakašvili
(rođen 1967)
2 20. januar 2008.
(Inaugurisan)
17. novembar 2013
4 Giorgi Margvelašvili
(rođen 1969)
1 17. novembar 2013
(Inaugurisan)
16. decembar 2018 Gruzijski san
5 Salome Zurabišvili
(rođena 1952)
1 16. decembar 2018
(Inaugurisan)
Sadašnji Nezavisan


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Article 49, Section 1–3 of the Constitution of Georgia (country) (2018)
  2. ^ Šablon:Ka icon (jezik: ruski) The Law of the Republic of Georgia on the Introduction of the Post of President of the Republic of Georgia Arhivirano 2012-01-20 na sajtu Wayback Machine. The Parliament of Georgia Archive. Accessed on 17 April 2011
  3. ^ Article 25, Section 2 of the Constitution of Georgia (country) (2018)
  4. ^ Article 50, Section 2 of the Constitution of Georgia (country) (2018)
  5. ^ a b v Article 51, Section 4 of the Constitution of Georgia (country) (2018)
  6. ^ Article 50, Section 1–6 of the Constitution of Georgia (country) (2018)
  7. ^ Article 48, Section 1, 3, 6 of the Constitution of Georgia (country) (2018)
  8. ^ a b v Article 52, Section 1–3 of the Constitution of Georgia (country) (2018)
  9. ^ Histori . Specijalna služba za državnu zaštitu Gruzije. Pristupljeno 24. aprila 2011. godine
  10. ^ „Key Points of Newly Adopted Constitution”. Civil Georgia (na jeziku: engleski). 27. 9. 2017. Pristupljeno 9. 12. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]