Pređi na sadržaj

Prelazni nacionalni savet (Libija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava Prelaznog nacionalnog saveta.

Prelazni nacionalni savet, Privremeni prelazni savet[1] ili Nacionalni savet Libije (arap. المجلس الوطني الإنتقالي), političko je telo stvoreno da predstavlja Libiju od strane pobunjeničkih snaga tokom Rata u Libiji (2011).

Savet je osnovan u Bengaziju dana 27. februara 2011, a njegova svrha je angažovanje kao „lice revolucije“. Dana 5. marta 2011, Savet je usvojio statut kojim se proglašava „jedinim legitimnim predstavnikom libijskog naroda i države“.[2][3][3][4]

Međunarodna priznanja[uredi | uredi izvor]

Spisak država članica OUN koje su priznale pobunjenički Prelazni nacionalni savet kao legitimnu vlast:

  1. Francuska (10. mart 2011)[5][6]
  2. Katar (28. mart 2011)[7][8]
  3. Maldivi (3. april 2011)[9]
  4. Italija (4. april 2011)[10][11][12]
  5. Kuvajt (13. april 2011)[8][13][14]
  6. Gambija (22. april 2011)[15]
  7. Senegal (28. maj 2011)[16][17]
  8. Španija (8. jun 2011)[18][19]
  9. Australija (9. jun 2011)[20][21]
  10. Ujedinjeni Arapski Emirati (12. jun 2011)[8][22]
  11. Nemačka (13. jun 2011)[23]
  12. Kanada (14. jun 2011)[24][19]
  13. Panama (14. jun 2011)[25][26]
  14. Austrija (18. jun 2011)[27]
  15. Letonija (20. jun 2011)[28]
  16. Danska (22. jun 2011)[29][30][31][32][19][33]
  17. Zelenortska Ostrva (26. jun 2011)[34][35]
  18. Bugarska (28. jun 2011)[36]
  19. Hrvatska (28. jun 2011)[36]
  20. Turska (3. jul 2011)[37][38]
  21. Poljska (8. jul 2011)[39][40][41][42]
  22. Holandija (13. jul 2011)[43][19]
  23. Belgija (13. jul 2011)[43]
  24. Luksemburg (13. jul 2011)[43]
  25. Sjedinjene Američke Države (15. jul 2011)[44][45][46]
  26. Japan (15. jul 2011)[47]
  27. Albanija (18. jul 2011)[48][49]
  28. Slovenija (20. jul 2011)[traži se izvor]
  29. Crna Gora (21. jul 2011)[50][51]
  30. Ujedinjeno Kraljevstvo (27. jul 2011)[52][53][54]
  31. Portugalija (28. jul 2011)[55]
  32. Gabon (12. avgust 2011)[56]
  33. Tunis (20. avgust 2011)[57][58][59][60][traži se izvor]
  34. Novi Zeland (22. avgust 2011)[61]
  35. Egipat (22. avgust 2011)[62][63][64]
  36. Jordan (22. avgust 2011)[65][66][67]
  37. Maroko (22. avgust 2011)[68][69][70][71][72]
  38. Irska (22. avgust 2011)[73][74][75][76]
  39. Nigerija (22. avgust 2011)[64][77][78]
  40. Oman (23. avgust 2011)[8][64][79]
  41. Bahrein (23. avgust 2011)[8][69][70][77][80]
  42. Malta (23. avgust 2011)[64][81][82][83][84][85]
  43. Irak (23. avgust 2011)[86]
  44. Grčka (23. avgust 2011)[87][88]
  45. Norveška (23. avgust 2011)[89][90][91]
  46. Liban (23. avgust 2011)[69][70][92]
  47. Južna Koreja (24. avgust 2011)[93]
  48. Sudan (24. avgust 2011)[94][95]
  49. Mađarska (24. avgust 2011)[96]
  50. Čad (24. avgust 2011)[97][98][99]
  51. Etiopija (24. avgust 2011)[100][101]
  52. Burkina Faso (24. avgust 2011)[98]
  53. Bosna i Hercegovina (25. avgust 2011)[102][103]
  54. Mongolija (25. avgust 2011)[104]
  55. Džibuti (25. avgust 2011)[105]
  56. Obala Slonovače (25. avgust 2011)[106]
  57. Republika Makedonija (25. avgust 2011)[107]
  58. Kolumbija (25. avgust 2011)[108][109]
  59. Kipar (26. avgust 2011)[110][111]
  60. Malezija (26. avgust 2011)[112]
  61. Ruanda (26. avgust 2011)[113][114]
  62. Benin (26. avgust 2011)[115][116]
  63. Estonija (26. avgust 2011)[117][118][119]
  64. Togo (27. avgust 2011)[115][116][120]
  65. Niger (27. avgust 2011)[115][116][121]
  66. Gvineja (28. avgust 2011)[122]
  67. Češka (29. avgust 2011)[123][124][125][traži se izvor]
  68. Slovačka (30. avgust 2011)[126][127]
  69. Filipini (30. avgust 2011)[128][129]
  70. Jermenija (31. avgust 2011)[130][131][132]
  71. Rusija (1. septembar 2011)[133]
  72. Ukrajina (1. septembar 2011)[134]
  73. Finska (1. septembar 2011)[135][136]
  74. Rumunija (1. septembar 2011)[137][138][139]
  75. Bocvana (2. septembar 2011)[140][141]
  76. Azerbejdžan (2. septembar 2011)[142]
  77. Kazahstan (5. septembar 2011)[143]
  78. Centralnoafrička Republika (5. septembar 2011)[144]
  79. Komori (6. septembar 2011)[145]
  80. Sejšeli (7. septembar 2011)[146]
  81. Gana (9. septembar 2011)[147]
  82. Kina (12. septembar 2011)[148]

Dana 16. septembra, većina država članica OUN (njih 113) na zasedanju Generalne skupštine odlučile su da priznaju Prelazni nacionalni savet kao libijskog predstavnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ |title=March 31st Updates | Libya February 17th}- http://www.libyafeb17.com/2011/03/march-31st-updates/title=March 31st Updates | Libya February 17th Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Pristupljeno 24. 4. 2013.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)[mrtva veza]
  2. ^ „Ferocious Battles in Libya as National Council Meets for First Time”. NewsCore (via news.com.au). 6. 3. 2011. Arhivirano iz originala 22. 08. 2019. g. Pristupljeno 6. 3. 2011. 
  3. ^ a b The Interim Transitional National Council Decree 3, published 5 March 2011
  4. ^ „Founding Statement of the Interim Transitional National Council (TNC)”. Arhivirano iz originala 7. 3. 2011. g. Pristupljeno 25. 8. 2011.  Tekst „ The Libyan Interim National Council ” ignorisan (pomoć)
  5. ^ „Franciя priznala Nacionalьnый perehodnый sovet zakonnoй vlastью Livii”. Lenta.ru. 10. 3. 2011. 
  6. ^ „Pariž i London nazvali uslovie aviaudara po Livii”. Lenta.ru. 11. 3. 2011. 
  7. ^ „Lenta.ru: V mire: Katar priznal vlastь liviйskih revolюcionerov”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  8. ^ a b v g d „Stranы Persidskogo zaliva otkazali Kaddafi v legitimnosti”. Lenta.ru. 11. 3. 2011. 
  9. ^ „Maldives Recognises Libyan National Council as sole representative of the Libyan people”. presidencymaldives.gov.mv. 3. 4. 2011. Arhivirano iz originala 26. 7. 2011. g. Pristupljeno 11. 9. 2011. 
  10. ^ „Italiя priznala Nacionalьnый perehodnый sovet zakonnoй vlastью Livii”. Lenta.ru. 4. 4. 2011. 
  11. ^ „Italiя stala vtoroй evropeйskoй stranoй, priznavšeй povstančeskoe pravitelьstvo Livii”. Rossiйskaя gazeta. 10. 3. 2011. 
  12. ^ „Liviйskaя obщina v Italii otkrыla predstavitelьstvo Perehodnogo nacionalьnogo soveta Livii v Rime”. Euronews. 13. 3. 2011. [mrtva veza]
  13. ^ „Kuwait to recognize Libyan government in Benghazi”. Agenzia Giornalistica Italia. 13. 4. 2011. Arhivirano iz originala 1. 1. 2017. g. Pristupljeno 4. 4. 2011. 
  14. ^ „Kuwait recognizes Libyan rebels”. The Voice of Russia. 22. 4. 2011. Arhivirano iz originala 11. 1. 2012. g. Pristupljeno 23. 4. 2011. 
  15. ^ „Gambia expels pro-Gadhafi Libyan ambassador” (na jeziku: engleski). FOX News. 22. 4. 2011. 
  16. ^ „Senegal grants diplomatic recognition to Libya rebels”. Star Africa. 28. 5. 2011. Arhivirano iz originala 21. 3. 2012. g. Pristupljeno 9. 6. 2011. 
  17. ^ „Senegal's Wade: rebels should lead Libya transition”. Reuters. 20. 5. 2011. Arhivirano iz originala 03. 09. 2011. g. Pristupljeno 11. 09. 2011. 
  18. ^ „Spain's FM says Libyan opposition NTC only representative of Libya”. Xinhua. 8. 6. 2011. Pristupljeno 9. 6. 2011. 
  19. ^ a b v g „Liviйskie povstancы sovrali pro svoe priznanie Ispanieй, Danieй i Niderlandami”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  20. ^ „Australia's FM says Libyan opposition NTC only representative of Libya”. Xinhua. 9. 6. 2011. Pristupljeno 9. 6. 2011. 
  21. ^ Oakes, Dan (10. 6. 2011). „Canberra backs new Libya”. The Sydney Morning Herald. Pristupljeno 10. 6. 2011. 
  22. ^ „UAE recognises Libya's TNC”. Emirates News Agency. Arhivirano iz originala 15. 6. 2011. g. Pristupljeno 12. 6. 2011. 
  23. ^ Germaniя priznala liviйskih povstancev zakonnoй vlastью, Lenta.ruDeutsche Welle
  24. ^ Kanada priznala Nacionalьnый sovet liviйskih povstancev, RIA Novosti (14.06.2011)
  25. ^ „Panamá reconoce al Consejo Nacional de Transición de Libia” (na jeziku: Spanish). La Prensa (Panama). Arhivirano iz originala 18. 06. 2011. g. Pristupljeno 14. 6. 2011. 
  26. ^ „Reconoce Panamá a Consejo Nacional libio” (na jeziku: Spanish). Prensa Latina. Pristupljeno 14. 6. 2011. 
  27. ^ „Avstriя priznala legitimnostь liviйskoй oppozicii”.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. oktobar 2011), RBK (18.06.2011)
  28. ^ „Latviя priznala perehodnый Nacionalьnый sovet liviйskih povstancev”.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. avgust 2011), ves.lv (20.06.2011)
  29. ^ „Libyske oprørere åbner kontor i København”. Danmarks Radio (na jeziku: Danish). 19. 4. 2011. Pristupljeno 19. 4. 2011. 
  30. ^ „Denmark denies officially recognising Libya rebels”. Reuters. 5. 5. 2011. Arhivirano iz originala 08. 05. 2011. g. Pristupljeno 6. 5. 2011. 
  31. ^ „Denmark expels Libya's consul general”. The Swedish Wire. 27. 5. 2011. Arhivirano iz originala 30. 5. 2011. g. Pristupljeno 2. 6. 2011. 
  32. ^ „Danmark anerkender libyske oprørere”. jp.dk. Arhivirano iz originala 24. 06. 2011. g. Pristupljeno 22. 6. 2011. 
  33. ^ „Denmark recognizes rebels as sole Libyan authority”. Lebanon News. Arhivirano iz originala 23. 7. 2012. g. Pristupljeno 22. 6. 2011. 
  34. ^ „Comunicado do Governo de Cabo Verde” (PDF). Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. septembar 2015)
  35. ^ „NTC Libya: Cape Verde reaffirms recognition of Libyan NTC”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. jun 2012)
  36. ^ a b „Bulgaria and Croatia recognise Libyas transitional national council”. Arhivirano iz originala 22. 01. 2012. g. Pristupljeno 28. 6. 2011. 
  37. ^ „Turkey recognizes Libyan rebel council”. NOW Lebanon. 3. 7. 2011. Arhivirano iz originala 5. 7. 2011. g. Pristupljeno 3. 7. 2011. 
  38. ^ „Monday, July 4, 2011 — 09:38 Entry”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. avgust 2011)
  39. ^ Dorian Pliszka (8. 7. 2011). „Poland officially recognized the Provisional Council in Benghazi”. Arhivirano iz originala 3. 8. 2012. g. Pristupljeno 11. 9. 2011.  Nepoznati parametar |source= ignorisan (pomoć)
  40. ^ „Polish Foreign Minister Radoslaw Sikorski receives a warm welcome in Benghazi as the first senior representative of a Contact Group nation to visit”. ITN. 12. 5. 2011.  Tekst „http://www.itnsource.com/jp/shotlist//RTV/2011/05/12/RTV1357011/” ignorisan (pomoć);
  41. ^ „Poland to open permanent office in Benghazi”. Polskie Radio dla Zagranicy. 21. 6. 2011. Arhivirano iz originala 06. 04. 2012. g. Pristupljeno 22. 6. 2011. 
  42. ^ „Polska otworzyła ambasadę w Bengazi, stolicy libijskich rebeliantów”. 7. 7. 2011. Arhivirano iz originala 09. 09. 2012. g. Pristupljeno 11. 09. 2011.  Nepoznati parametar |source= ignorisan (pomoć)
  43. ^ a b v „Stranы Benilюksa priznali legitimnostь Perehodnogo nacionalьnogo soveta Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  44. ^ „SŠA priznali Perehodnый sovet zakonnыm pravitelьstvom Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  45. ^ „Lenta.ru: V mire: Liviйskoй oppozicii razrešili otkrыtь predstavitelьstvo v SŠA”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  46. ^ „Džon Makkeйn predložil priznatь mяtežnoe pravitelьstvo Livii”. Lenta.ru. 23. 4. 2011. 
  47. ^ „Libya Contact Group to recognize NTC as legitimate authority: FM”. Xinhua. 15. 7. 2011. Pristupljeno 15. 7. 2011. 
  48. ^ „Albania recognizes the Transitional Council of Libya”. 18. 7. 2011. Arhivirano iz originala 24. 3. 2012. g. Pristupljeno 18. 7. 2011. 
  49. ^ Likmeta, Besar (18. 7. 2011). „Albania Backs Libya’s Rebel Government”. Balkan Insight. Pristupljeno 18. 7. 2011. 
  50. ^ „Černogoriя priznala legitimnostь Nacsoveta Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016)
  51. ^ „Montenegro recognizes the Transitional Council of Libya”. 21. 7. 2011. Arhivirano iz originala 02. 10. 2011. g. Pristupljeno 21. 7. 2011. 
  52. ^ „Velikobritaniя oficialьno priznala legitimnostь oppozicii Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  53. ^ „Velikobritaniя priznala Nacionalьnый perehodnый sovet Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  54. ^ „Velikobritaniя bolьše ne priznaet Muamara Kaddafi”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  55. ^ „The Portuguese government recognizes the Transitional Council of Libya”. 28. 7. 2011. Arhivirano iz originala 29. 8. 2011. g. Pristupljeno 28. 7. 2011. 
  56. ^ „Libyan rebels on offensive 6 months into uprising”. Starafrica.com. 12. 8. 2011. Arhivirano iz originala 21. 3. 2012. g. Pristupljeno 14. 8. 2011. 
  57. ^ „Tunis oficialьno priznal pravitelьstvo liviйskih povstancev v Bengazi”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  58. ^ „Tunis recognizes Libyan rebels as country’s rep”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  59. ^ „Tunisia says ready to recognise Libya rebels”. 15. 6. 2011.  Nepoznati parametar |source= ignorisan (pomoć)
  60. ^ „Tunis recognizes Libyan rebels as country's rep”. Seattle Post-Intelligencer. 20. 8. 2011. Arhivirano iz originala 08. 12. 2011. g. Pristupljeno 20. 8. 2011. 
  61. ^ „New Zealand's Prime Minister says the Government will move to form diplomatic ties with the Transitional National Council in Libya.”. 22. 8. 2011. Pristupljeno 22. 8. 2011. 
  62. ^ „Egipet priznal Perehodnый nacsovet legitimnoй vlastью v Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2014)
  63. ^ „Egypt to send envoy to Benghazi”. News 24. 25. 5. 2011. Arhivirano iz originala 27. 05. 2011. g. Pristupljeno 17. 6. 2011. 
  64. ^ a b v g „Nigeria, Egypt, Kosovo among Latest Recognizers of Libyan Rebels”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  65. ^ „Jordan has recognised the NTC as the sole representative of the Libyan people”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  66. ^ „Jordan recognizes Libyan rebels (ynetnews.com)”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  67. ^ „Jordan recognizes Libyan rebels (todayszaman.com)”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. maj 2011)
  68. ^ „Le Maroc reconnaît le CNT, visite du ministre marocain des AE à Benghazi”. 23. 8. 2011. 
  69. ^ a b v „Libya Contact Group: Chair's statement”. Foreign & Commonwealth Office. 
  70. ^ a b v „Contact Group declares Libyan rebels official govt”. France24. 15. 7. 2011. Pristupljeno 15. 7. 2011. 
  71. ^ „Morocco lets Libyan firms operate, with some limits”. Reuters. 2. 8. 2011. Arhivirano iz originala 03. 08. 2011. g. Pristupljeno 3. 8. 2011. 
  72. ^ „Pravitelьstvo Marokko priznalo perehodnый nacionalьnый sovet Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. septembar 2011)
  73. ^ „Statement by the Tánaiste on developments in Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  74. ^ „Secretary Clinton’s Remarks With Irish Foreign Minister Eamon Gilmore”. Still4Hill. 18. 3. 2011. Pristupljeno 21. 7. 2011. /
  75. ^ „Dáil Éireann Debate - Other Questions - Foreign Conflicts”. Houses of the Oireachtas. 22. 3. 2011. Arhivirano iz originala 21. 09. 2012. g. Pristupljeno 21. 7. 2011. 
  76. ^ Fitzgerald, Mary (21. 4. 2011). „Representative of Libyan rebels opposes EU force”. Irish Times. Pristupljeno 21. 7. 2011. 
  77. ^ a b „Bahreйn i Nigeriя priznali legitimnostь Perehodnogo nacsoveta Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2014)
  78. ^ „Nigeria Recognizes Libyan Rebel NTC as Legitimate Authority”. 23. 8. 2011. 
  79. ^ „Oman backs Libyan revolutionary council”. 23. 8. 2011. Arhivirano iz originala 23. 3. 2012. g. Pristupljeno 11. 9. 2011. 
  80. ^ „Kingdom of Bahrain declares its recognition of Libya’s National Transitional Council”. 23. 8. 2011. 
  81. ^ „Malta recognises transitional council as Libyan government”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  82. ^ Calleja, Claudia (18. 7. 2011). „Malta mulls credit line to Libya rebel council”. Times of Malta. Pristupljeno 18. 7. 2011. 
  83. ^ „Australia and Malta recognise Libyan TNC as legitimate interlocutor”. 11. 6. 2011.  Nepoznati parametar |source= ignorisan (pomoć)
  84. ^ „Malta recognises Libyan Transitional Council 'as sole interlocutor'. timesofmalta.com. 1. 6. 2011. Arhivirano iz originala 16. 09. 2012. g. Pristupljeno 11. 09. 2011. 
  85. ^ „Malta to open office in Benghazi - Libyan embassy will not be closed”. Times of Malta. 2. 6. 2011. Pristupljeno 6. 6. 2011. 
  86. ^ „Iraq recognises Libyan rebel council”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2012)
  87. ^ „Greece recognises NTC”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  88. ^ „Greece to establish liaison presence in Benghazi”. 15. 5. 2011. Arhivirano iz originala 23. 3. 2012. g. Pristupljeno 11. 9. 2011. 
  89. ^ „Norway recognizes Libyan opposition”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  90. ^ Corfield, Gareth (24. 6. 2011). „Norwegian diplomats plan Libyan rebels meet”. The Foreigner. Arhivirano iz originala 9. 10. 2011. g. Pristupljeno 17. 7. 2011. 
  91. ^ Sandelson, Michael (19. 4. 2011). „Norwegian MFA held secret Libyan rebel talks”. The Foreigner. Arhivirano iz originala 30. 4. 2011. g. Pristupljeno 17. 7. 2011. 
  92. ^ „Lebanon recognizes Libya’s National Transitional Council”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. avgust 2011)
  93. ^ „S. Korea recognizes Libya’s rebel council”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  94. ^ „Sudan Recognizes Libya’s National Transitional Council”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2011)
  95. ^ „Sudan repudiates reports on occupying Libyan town”. Sudan Tribune. 4. 7. 2011. Arhivirano iz originala 07. 08. 2011. g. Pristupljeno 10. 7. 2011. 
  96. ^ „Hungary recognises rebel council as legitimate representative of Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. septembar 2012)
  97. ^ „Libya — Aug 24, 2011 — 20:25”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Tekst „ Al Jazeera Blogs ” ignorisan (pomoć) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. avgust 2011)
  98. ^ a b „Burkina Faso offers Gaddafi exile”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. septembar 2011)
  99. ^ Mahjar-Barducci, Anna (1. 7. 2011). „Chad: Gaddafi's Best Ally”. Hudson New York. Arhivirano iz originala 05. 07. 2011. g. Pristupljeno 5. 7. 2011. 
  100. ^ „Ethiopia recognizes Libyan rebels”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano [Date missing] na sajtu Archive-It
  101. ^ „Libyan government, rebels to hold talks in Ethiopia”. Xinhua. 2. 7. 2011. Приступљено 5. 7. 2011. 
  102. ^ „Predsjedništvo BiH priznalo novu libijsku vlast”. Приступљено 24. 4. 2013.  Архивирано на сајту Wayback Machine (16. septembar 2011)
  103. ^ „Bosnia recognizes Libyan rebels”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. januar 2015)
  104. ^ „Mongol Uls Liviйn šilžiltiйg dэmžihээ ilэrhiйlэv (Mongolia has said it will support the Libyan Transition)” (na jeziku: mongolian). Gogo News. 25. 8. 2011. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  105. ^ „Djibouti recognizes Libya’s transitional council”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. februar 2012)
  106. ^ „Ivory Coast recognizes Libyan rebels”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. avgust 2011)
  107. ^ „Makedonija ja prizna novata vlast vo Libija”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2011)
  108. ^ „Colombian president meets Libyan rebel representatives”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  109. ^ „Colombia reconoce legitimidad CNT, visite du ministre marocain des AE à Benghazi”. 23. 8. 2011. Arhivirano iz originala 28. 09. 2011. g. Pristupljeno 11. 09. 2011. 
  110. ^ „Kipr priznal legitimnostь Perehodnogo nacionalьnogo soveta Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016)
  111. ^ „Cyprus recognises the National Transitional Council (NTC) of Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  112. ^ „Malaysia Recognises National Transitional Council As Libya’s Interim Government”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. februar 2012)
  113. ^ „Libya-NTC: National Transitional Council in Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. januar 2012)
  114. ^ „Rwanda urges AU to back Libyan rebels”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. oktobar 2012)
  115. ^ a b v „Niger, Togo i Benin priznali Perehodnый nacionalьnый sovet Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. februar 2014)
  116. ^ a b v „Niger, Benin and Togo recognize Libyan rebels”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. jul 2012)
  117. ^ „Estonia supports launching of democratic changes in Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. septembar 2012)
  118. ^ „European Union leaders call for Gaddafi to relinquish power”. Vabariigi Valitsus - Estonian Government. 11. 3. 2011. Arhivirano iz originala 23. 3. 2012. g. Pristupljeno 21. 7. 2011. 
  119. ^ „Estonia Wants End to Violence in Libya and Syria”. Välisministeerium - Estonian Ministry of Foreign Affairs. 18. 7. 2011. Arhivirano iz originala 5. 8. 2011. g. Pristupljeno 21. 7. 2011. 
  120. ^ „Le Togo reconnaît la victoire des rebelles”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  121. ^ „Saturday, August 27, 2011 - 14:09 GMT+3 - Libya”. Al Jazeera Blogs. 27. 8. 2011. 
  122. ^ „La Guinée reconnaît à son tour le CNT libyen”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  123. ^ „Prague recognises Libyan rebels as country´s legal representation”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  124. ^ Tom Jones (14. 6. 2011). „Foreign minister offers Libyan rebels support”. Arhivirano iz originala 27. 9. 2011. g. Pristupljeno 11. 9. 2011.  Nepoznati parametar |source= ignorisan (pomoć)
  125. ^ „Czech Republic recognizes Libya's NTC, hands over aid”. CPC News. 30. 6. 2011. Pristupljeno 30. 6. 2011. 
  126. ^ „The Slovak Republic recognize the National Transitional Council of Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. oktobar 2011)
  127. ^ „Declaration on the current developments in Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. septembar 2011)
  128. ^ „Vlasti Filippin priznali legitimnostь Perehodnogo nacionalьnogo soveta Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  129. ^ „Philippine Statement on Libya, 30 August 2011”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. oktobar 2011)
  130. ^ „Armeniя priznala Perehodnый nacionalьnый sovet Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. februar 2014)
  131. ^ „Armeniя priznala novuю vlastь v Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  132. ^ „title = MFA MFA Spokesperson Tigran Balayan’s answer to the question of «Hayastani Hanrapetutyun» daily”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  133. ^ „Zaяvlenie MID Rossii 1279-01-09-2011”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  134. ^ „Ukraina priznala Perehodnый nacionalьnый sovet Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  135. ^ „Foreign Minister Tuomioja to attend the Informal EU Foreign Ministers Meeting”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  136. ^ „Finland accepts rebels as representatives of Libyan people, but NTC not recognised as country’s legal government”. HELSINGIN SANOMAT. 10. 8. 2011. Arhivirano iz originala 10. 06. 2012. g. Pristupljeno 25. 8. 2011. 
  137. ^ „Romania recognizes Libyan rebels”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano 2012-09-05 na sajtu Archive.today
  138. ^ „Bucharest Recognizes Libyas NTC as Sole Partner”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  139. ^ „Delegation of Libya’s National Transitional Council invited to visit Romania”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. oktobar 2011)
  140. ^ „Government of Botswana recognises Libyan National Transitional Council”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. septembar 2011)
  141. ^ „Botswana recognises Libya's rebel govt”. Mmegi Online. 12. 8. 2011. Arhivirano iz originala 19. 08. 2011. g. Pristupljeno 12. 8. 2011. 
  142. ^ „Azerbaйdžan priznal Perehodnый nacionalьnый sovet Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. avgust 2014)
  143. ^ „Kazahstan oficialьno priznal Perehodnый nacionalьnый sovet deйstvuющeй vlastью Livii”. Pristupljeno 24. 4. 2013. [mrtva veza]
  144. ^ „La Centrafrique reconnaît les nouvelles autorités libyennes”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. mart 2012)
  145. ^ „Comores-Libye: Le gouvernement reconnaît le CNT libyen”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. oktobar 2011)
  146. ^ „Seychelles to recognise Transitional National Council of Libya”. Pristupljeno 24. 4. 2013.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. mart 2012)
  147. ^ „Ghana recognizes Libyan National Transitional Council”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  148. ^ „China recognizes Libya's NTC as ruling authority, representative of people”. Pristupljeno 24. 4. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]