Privreda Južnoafričke Republike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Južnoafrička Republika je ekonomski najrazvijenija zemlja u Africi. Istovremeno , aparthejd je ostavio veliki pečat u svim sferama života u savremenoj Južnoafričkoj Republici. Još 80% stanovništva, uglavnom crnaca, živi ispod granice siromaštva. Visok je nivo nezaposlenosti i, kao posljedica, kriminala.

Industrija[uredi | uredi izvor]

Rudarska industrija[uredi | uredi izvor]

Glavna industrija u Južnoafričkoj Republici je rudarstvo . Iskopava se više od 40 vrsta minerala - bakra, zlata, uglja, mangana i gvožđa, sa izuzetkom nafte, gasa i boksita . Južnoafrička Republika je na prvom mjestu u svijetu po eksploataciji zlata. Međutim, proizvodnja zlata postepeno opada – 2001. godine iskopano je 500 tona, 2022. godine 346 tona. Rekord je postavljen 1956. godine kada je iskopano 1.000 tona zlata.

Druge industrije[uredi | uredi izvor]

Najvažnija izvozna industrija i izvor prihoda, pored rudarske, je crna metalurgija, zasnovana na domaćim sirovinama. Razvijene su i metaloprerađivačka, mašinska (industrijska oprema, rudarska oprema, u malim količinama proizvodnja kovačkih presa, alatnih mašina za sječenje metala, „šrafciger“ montaža automobila), hemijska ( petrohemija, proizvodnja kiselina, soli, alkalija, sode, pepela, kaustične sode, mineralnih đubriva ), laka industrija, obojena metalurgija (topljenje bakra), prerada drveta, proizvodnja građevinskog materijala, prehrambena industrija .

Automobilska industrija[uredi | uredi izvor]

Električni automobil Optimal Energy Joule
Džip Uri
Kamion Samil 100
Samil MPV kamion cisterna
Samil Safari transporter

Automobilska industrija u Južnoafričkoj Republici počela je da se razvija i stekla je snažnu poziciju sredinom kasnog 20. vijeka. Nakon sloma režima aparthejda, lokalno tržište je poraslo zbog sve većeg bogatstva autohtonog afričkog stanovništva, a u 21. vijeku se proizvodnja automobila više nego udvostručila, dostigavši skoro dvije trećine miliona godišnje u 2015. godini [1] . Po godišnjoj proizvodnji automobila, zemlja je 2022. godine bila na 1. mjestu u Africi i na 22. mjestu u svijetu [2] . Automobilska industrija ima 36 hiljada radnih mjesta, obezbjeđuje 7,5% BDP-a i 10% izvoza zemlje. Nacionalni program razvoja automobilske industrije APDP iz 2013. godine predviđao je godišnju proizvodnju od 1,2 miliona vozila do 2020. godine (u stvari, samo 0,63 miliona vozila proizvedeno je u 2019, 0,45 miliona u 2020. godini i u 2022 godini 0,56 miliona) [3] . Oko trećine proizvodnje se izvozi, od čega više od polovine u razvijene zemlje (Japan, Australija, Evropa, SAD). Takođe proizvodi i izvozi mnoge automobilske komponente.

Nema velikih domaćih proizvođača automobila, montažu automobila uglavnom obavljaju strane kompanije kao što su: BMV, Tojota, Ford, Mazda, Folksvagen, Dajmler-Krajsler, Nisan, Fijat, Hamer, Puma (ranije i Dženeral motors). Zemlja tradicionalno ima ozbiljne sopstvene tehnologije i proizvodnju vojnih i policijskih vozila i oklopnih vozila. Johanezburg je periodično domaćin najvećeg međunarodnog sajma automobila u Africi Međunarodnog sajma automobila u Johanezburgu .

Poljoprivreda[uredi | uredi izvor]

Poljoprivreda je veoma intenzivna. Uzgajaju se žitarice, šećerna trska, agrumi, pamuk, kukuruz i druge suptropske kulture. Učešće poljoprivrednih proizvoda u izvozu Južne Afrike u 2001. godini iznosilo je 10,6% (2004. godine 12,2%). Po uzgoju šećerne trske u svijetu, Južnoafrička Republika je bila na 17. mjestu (16,8 miliona tona u 2011. godini), suncokret - na 8 mjestu (873,5 hiljada tona u 2002. godini), kukuruz - na 7. mjestu (12,567 miliona tona u 2009. godini). U 2002. godini broj goveda je iznosio 13,7 miliona grla (19. mjesto), ovaca - 29,1 milion (8. mjesto).

Energija[uredi | uredi izvor]

U 2000. godini 93% električne energije u zemlji proizvele su termoelektrane na ugalj, a do 2015. godine ova cifra je pala na 80%, zbog aktivnog razvoja energije sunca i vetra . Postoje hidroelektrane na rijeci Oranž, veliki broj pumpnih elektrana, kao i jedina nuklearna elektrana u Africi u blizini Kejptauna . Ukupan kapacitet svih elektrana u zemlji je oko 50 GV od marta 2016. godine, što je najveća cifra u Africi. Proizvodnja energije 239 milijardi kVh (2012. godina) .

Transport[uredi | uredi izvor]

Južnoafrička Republika ima najgušću željezničku i putnu mrežu u Africi.

Ukupna dužina pruga zemlje je preko 20 hiljada km (2014. godina) . Željeznice koriste „ kapski kolosjek “ od 1067 mm (3'6"). Željezničkim uslugama do Lesota takođe upravlja Južnoafrička željeznička kompanija.

Dužina autoputeva je preko 747 hiljada km (2014. godina) , od kojih preko 158 hiljada ima poboljšanu pokrivenost.

Glavne morske luke Južnoafričke Republike su Durban, Kejptaun, Port Elizabet . Oni su najopremljeniji u Africi. Luka Ričards Bej koristi se za izvoz minerala, a po prometu tereta (86 miliona tona) zauzima prvo mjesto u Africi i 20. u svijetu.

Zemlja ima 110 aerodroma, uključujući 11 vojnih. Međunarodni aerodromi se nalaze u Johanezburgu, Kejptaunu, Durbanu, Pretoriji.

Makroekonomija[uredi | uredi izvor]

Pod aparthejdom početkom 1980-ih godina, ekonomija je počela da opada. Inflacija je bila oko 15%, uprkos bogatstvu zemlje. Apogej inflacije bio je 1986. godine 18,8%.

Godina BDP (milijarde dolara) Inflacija (procenat)
1980 80.547 14.2
1985 57.273 16.2
1990 111.998 14.3
1995 151.117 8.7
2000 132.964 5.4
2006 254.795 4.5
2015 317.3 4.8

Prihodi stanovništva[uredi | uredi izvor]

Od prvog kvartala 2019. godine, Južna Afrika ima najvišu prosječnu platu od svih afričkih zemalja od 20.855 R (1.324 evra), u rangu sa Tajvanom ( 47.868 NT$, oko 1.368 evra). Južna Afrika nije imala minimalnu platu. U novembru 2018. godine, predsjednik Južnoafričke Republike je potpisao zakon o minimalnoj plati. Od 1. januara 2019. godine iznosi 20 R (1,46 USD ) po satu i 3.500 R (256,86 USD ) mjesečno. Za poljoprivredne radnike stopa je 18 R (1,32 USD) po satu, a za domaće radnike 15 R (1,10 USD) po satu. [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] Od 1. marta 2022. godine minimalna plata u Južnoafričkoj Republici je 23,19 R (1,59 USD ) po satu, 185,52 R ( $ 12,72) dnevno i 4000 R (274,19 USD ) mjesečno, a za radnike zaposlene u okviru proširenog programa javnih radova stopa je 12,75 R (0,87 USD ) po satu. [12] [13] [14] [15] [16] [17]

Napomene[uredi | uredi izvor]

Linkovi[uredi | uredi izvor]