Pređi na sadržaj

Princeza Irena od Grčke i Danske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Princeza Irena od Grčke i Danske
Portret
Lični podaci
Datum rođenja(1942-05-11)11. maj 1942.(82 god.)
Mesto rođenjaKejptaun, Južnoafrička Republika
Porodica
RoditeljiPavle Grčki
Frederika od Hanovera
DinastijaGluckburg
Princeza Grčke i Danske
PrethodnikKonstantin II Grčki
NaslednikAleksija od Grčke

Princeza Irena od Grčke i Danske (grč. Ειρήνη της Ελλάδας; Kejptaun, 11. maj 1942) je princeza Grčke i Danske i popularna pijanistkinja.[1]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Princeza Irena je treće dete po redu i ćerka Pavla Grčkog (1901-1964) i njegove supruge Frederike od Hanovera (1917-1981). Ona je takođe sestra Sofije od Grčke i bivšeg kralja Konstantina II Grčkog. Princeza Irena je slobodna i nema dece.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Irena je rođena u Kejptunu u Južnoafričkoj Republici. Njena porodica se preselila u Kejptun tokom prvog svetskog rata. Godine 1946. vraća se u Grčku i prima neophodnu edukaciju, pogotovo kada je njen otac proglašen za kralja nakon Referenduma, 1947. godine. Njena profesorka pijanoa je bila Gina Bahauer.[2]

Kao mlada nije imala prelepo detinjstvo zbog Grčkog građanskog rata koji je bio prvi primer posleratne komunističke pobune. Godine 1964. Irenin otac umire od posledica operacije želuca. Njegov sin Konstantin preuzima presto iako je kriza u Grčkoj bila na najvišem nivou. 18. septembra venča se sa Ana-Marijom od Danske. 21. aprila 1967. godine izbija diktatura pukovnika poznatija i pod imenom Režim pukovnika koji primoravaju porodicu da ode u egzil.

Nakon diktature[uredi | uredi izvor]

Nakon kratke posete Rimu, Irena i njena majka odlaze u Čenaj u Indiji. Princeza ostaje u tom gradu sve do smrti svoje majke, kraljice Frederike. Nastavlja studije i uči filozofiju vedanta. [3]Nakon smrti svoje majke, odlazi u Španiju zajedno sa svojom sestrom Sofijom.[4] Od 1986. godine, princeza se bavi humanitarnim borbama i zaštitom životinja. Evropska zajednica odlučila je te godine da zakolje četiri miliona goveda kako bi veštački smanjila proizvodnju mleka ali Irena se suprodstavlja i šalje oko 1000 goveda u Indiju. Tamo se ove životinje smatraju svetim, dok se njihovo mleko deli siromašnoj deci.[5]

Princeza je 1986. stvorila fondaciju pod nazivom (fr. Fondation Monde en Harmonie) neprofitnu organizaciju koja ima za cilj da promoviše solidarnost među narodima i saosećanje prema životinjama. Takođe, aktivno učestvuje u mnogim dobrotvornim akcijama i kulturnim aktivnostima.[6]

Odšteta[uredi | uredi izvor]

Godine 1994. njen brat, bivši kralj Konstantin, podneo je žalbu protiv vlade Atine, Evropskom sudu za ljudska prava radi utvrđivanja njegove imovine oduzete od strane Helenske republike. Uspeo je da vrati polovinu. Nakon toga, marta, 2002. godine, Irena takođe dobija veliku svotu novca od grčke vlade kao naknadu za oduzimanje imovine kraljevske porodice od strane Republike.[7]

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
8. Đorđe I Grčki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Konstantin I Grčki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
9. Olga Konstantinovna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Pavle Grčki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
10. Fridrih III Nemački
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
5. Sofija Pruska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
11. Viktorija fon Saks-Koburg i Gota
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Irena od Grčke i Danske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Hernest August
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Frederika od Hanovera
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Viktorija Luiz
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Eva Celada Rodríguez: periodista, escritora y gastrónoma Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2020)


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Princess Irene of Greece”. Unofficial Royalty (na jeziku: engleski). 13. 2. 2019. Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  2. ^ „You are being redirected...”. www.greekroyalfamily.gr (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  3. ^ „Irène de Grèce : émouvant retour à Tatoi – Noblesse & Royautés”. www.noblesseetroyautes.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  4. ^ „La princesse Irene de Grèce est devenue citoyenne espagnole”. parismatch. Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  5. ^ „Irène de Grèce (1942)”. Dictionnaires et Encyclopédies sur 'Academic' (na jeziku: francuski). Pristupljeno 23. 4. 2020. [mrtva veza]
  6. ^ Leonard, Seth B. (11. 5. 2019). „Eurohistory: The 77th Birthday of Princess Irene of Greece and Denmark”. Eurohistory (na jeziku: engleski). Pristupljeno 23. 4. 2020. 
  7. ^ „BOE.es - Documento BOE-A-2018-4570”. www.boe.es (na jeziku: španski). Pristupljeno 23. 4. 2020.