Pređi na sadržaj

Proksima Kentauri b

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Proksima Kentauri b
Umetnikova zamisao ekstrasolarne planete Proksime Kentauri b, sa Proksimom Kentauri i dvojnim sistemom Alfa Kentauri u pozadini. Stvarni izgled planete nije poznat.
Umetnikova zamisao ekstrasolarne planete Proksime Kentauri b, sa Proksimom Kentauri i dvojnim sistemom Alfa Kentauri u pozadini. Stvarni izgled planete nije poznat.
Otkriće
Otkrio Giljem Anglada
metoda: Doplerova spektroskopija
Datum otkrića 24. avgust 2016.
Orbitalne karakteristike
Velika poluosa 0,0485+0,0041
−0,0051
 × 106 km
Ekcentricitet <0.35
Longituda uzlaznog čvora 310 (± 50)
Siderički period rotacije 11,186+0,001
−0,002
sati
Fizičke karakteristike
Srednji poluprečnik 1,07+0,38
−0,31
 km
Masa 1,63+1,66
−0,72
 × 1024 kg
Temperatura crnog tela 234 K
Rektascenzija Severnog pola 14h 29m 42.94853s
Deklinacija Severnog pola −62° 40′ 46.1631″
Atmosfera

Proksima Kentauri b (poznata kao Proksima b[1][2] ili Alfa Kentauri Cb) je ekstrasolarna planeta koja orbitira u naseljivoj zoni crvenog patuljka Proksime Kentauri, najbliže zvezde našem Suncu i člana trojnog zvezdanog sistema Alfa Kentauri[3][4]. Nalazi se na približno 4,2 svetlosne godine (1,3 parseka, 40 triliona kilometara, 25 triliona milja, ili 265.000 astronomskih jedinica) udaljenosti od Zemlje u sazvežđu Kentaur, to je čini najbližom poznatom ekstrasolarnom planetom Sunčevom sistemu.

Proksima Kentauri b orbitira oko svoje zvezde na udaljenosti od oko 0,05 astronomskih jedinica (7.500.000 kilometara, 4.600.000 milja) sa orbitalnim periodom od otprilike 11,2 Zemaljska dana i ima masu bar 1,3 puta veću od Zemljine. Planeta je izložena solarnim vetrovima koji su više od 2000 puta jači nego oni koji pogaćaju Zemlju, ali naseljivost Proksime Kentauri b još nije definitivno utvrćena.[5][6][7]

Otkriće ove planete je objavljeno u avgustu 2016. godine.[3][3] Planeta je pronađena korišćenjem metode radijalne brzine gde periodični doplerovski pomaci spektralnih linija zvezde domaćina sugerišu objekat u orbiti. Iz ovih očitavanja, radijalna brzina matične zvezde u odnosu na Zemlju varira s amplitudom od oko 1,4 (4,5 fita) metara u sekundi.[3] Prema Giljemu Angladi Eskudjeu, blizina planete Zemlji nudi priliku za robotska istraživanja uz pomoć Staršot projekta.[3][4]

Bez poznatog nagiba orbite, precizna masa Proksime Kentauri b je nepoznata. Statistički gledano, postoji otprilike 90% šanse da je masa planete manja od 3 M (Zemljine mase).[8]

U maju 2019. godine u dokumentu koji je predstavio nedavne podatke sa svemirskog teleskopa Spitzer zaključeno je da Proksima Kentauri b ne prelazi svoje sunce u odnosu na Zemlju, a prethodne detekcije tranzita su pripisane koreliranom šumu.[9]

Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Masa, poluprečnik i temperatura[uredi | uredi izvor]

Prividni nagib orbite Proksime Kentauri b još nije izmeren. Minimalna moguća masa Proksime b je 1,27 M.[3] Kada se bude znao njen orbitalni nagib njena tačna masa će se moći izračunati. Postoji oko 90% šanse da je masa manja od 3 M.[8] Tačan radijus planete nije poznat. Ako je kamenita planeta i ima gustinu jednaku zemljinoj, njen radijus bi bio najmanje 1,1 R. Radijus može biti veći ako Proksima b ima manju gustinu od Zemlje ili masu veću od minimalne mase.[10] Poput mnogih planeta superzemlji, Proksima Kentauri b može imati ledeni sastav poput Neptuna, sa gustom atmosferom vodonika i helijuma; procenjena verovatnoća da je to slučaj je veća od 10%. Planeta ima temperaturu crnog tela od 234 K (−39 °C; −38°F).[3]

Matična zvezda[uredi | uredi izvor]

Planeta orbitira oko zvezde klase M crvenog patuljka Proksime Kentauri. Zvezda ima masu od 0,12 M i poluprečnik od 0,14 R.[3] Površinska temperatura iznosi 3042 K[11], a starost joj je procenjena na 4,85 milijardi godina.[12] Za poređenje, Sunce je.staro 4,6 milijardi godina[13] i ima površinsku temperaturu od 5778 K[14]. Proksima Kentauri napravi jednu rotaciju za otprilike 83 dana,[15] i ima luminoznost od oko 0,0015 L.[3] Kao i dve veće zvezde u trojnom sistemu Proksima Kentauri je bogata metalima, to je nešto što nije uobičajeno za zvezde male mase poput Proksime. Njena metaličnost (Fe/H) je 0,21, ili 1,62 puta one koja se može naći u Sunčevoj atmosferi.[16]

Iako je Proksima Kentauri najbliža zvezda Suncu, ona nije vidljiva sa Zemlje golim okom zbog svoje male svetlosti.(prosečna vidljiva magnituda je 11,13[17]).

Proksima Kentauri je blještava zvezda.[18] To znači da je podvrgnuta povremenim povećanjima sjajnosti i visokoenergetskih emisija zbog magnetne aktivnosti koja stvora velike solarne oluje. 18. marta 2016. godine primećena je super baklja sa energijom od 1033,5 erg.[19] Baklja u martu 2016. dostigla je oko 68 puta veći od uobičajenog nivoa, čime je bila malo svetlija od Sunca.[20] Procenjeno je da je površinsko zračenje 100 puta veće od onog koje je potrebno za ubijanje čak i mikroorganizama otpornih na UV zrake. Planeta slična zemlji bi izgubila čitavu atmosferu u roku od nekoliko stotina hiljada godina kada bi se našla u orbiti ove zvezde.[21][22]

Orbita[uredi | uredi izvor]

Proksima Kentauri b orbitira oko svoje matične zvezde svakih 11,186 dana na prosečnoj udaljenosti od oko 0,05 astronomskih jedinica (7.000.000 kilometara; 5.000.000 milja), što znači da je udaljenost od egzoplanete do njene matične zvezde jedna dvadesetina rastojanja od Zemlje do Sunca.[3] Uporedno, Merkur, najbliža planeta Suncu, od istog je udaljena u proseku 0,39 AJ. Proksima Kentauri b prima od svoje zvezde 65% zračenja kojeg Zemlja primi od Sunca - za poređenje, Mars primi oko 43%. Većina radijacije iz Proksime Kentauri je u infracrvenom spektru. U vidljivom spektru egzoplaneta prima samo ~3% Zemljinog ozračenja - za poređenje, Jupiter prima 3,7% i Saturn 1,1%.[23] - tako da obično ne bi bilo puno svetlije od sumraka bilo gde na površini Proksime Kentauri B. Zbog blizine svoje putanje Proksima b prima oko 400 puta veću količinu rendgenskih zraka od Zemlje.[3]

Nastanjivost[uredi | uredi izvor]

Umetnikova zamisao površine Proksime Kentauri B

Naseljivost Proksime Kentauri b još nije utvrđena.[5][6] Planeta je izložena solarnim vetrovima 2000 puta jačim od onih koji pogađaju Zemlju.[5][24] Zračenje i solarni vetrovi verovatno bi odneli bilo koju atmosferu, a život bi jedino bio moguć ispod površine.[22][25]

Egzoplaneta kruži u naseljivoj zoni Proksime Kentauri, oblasti u kojoj uz dobre planetarne uslove i atmosferska svojstva, tečna voda može postojati na površini planete. Matična zvezda, sa oko jedne osmine mase Sunca, ima naseljivu zonu između 0,0423–0,0816 AJ udaljenosti.[3] U oktobru 2016, istraživači francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja izjavili su da postoji velika mogućnost da planeta ima površinske okeane i da ima tanku atmosferu.[26] Međutim, ukoliko planeta ne prođe ispred svoje zvezde u odnosu na Zemlju, teško je testirati ove hipoteze. Iako se Proksima Kentauri b nalazi u naseljivoj zoni, naseljivost planete dovedena je u pitanje zbog nekoliko potencijalno opasnih fizičkih uslova. Egzoplaneta je dovoljno blizu svojoj zvezdi da bi joj mogla biti stalno okrenuta istom stranom.[27] U ovom slučaju, očekuje se da bi bilo koja naseljiva područja bila ograničena na pograničnu oblast između dve krajnje strane jer bi samo ovde temperature mogle da budu pogodne za postojanje tečne vode.[28] Ako je orbitalna ekscentričnost planete jednaka 0, to bi moglo rezultirati sinhronom rotacijom, pri čemu je jedna strana večno okrenuta prema zvezdi, dok je suprotna strana u stalnom mraku i hladnoći.[29][30] Međutim, orbitalna ekscentričnost Proksime Kentauri b nije sa sigurnošću poznata, pretpostavlja se da je ispod 0,35 - dovoljno visoka da bude slična Merkurovoj, gde bi se Proksima b rotirala oko svoje ose otprilike svakih 7,5 zemaljskih dana, pri čemu bi između jednog i drugog izlaska sunca prošlo oko 22,4 dana.[7][31][32] Drugi problem je što bi baklje koje je ispušta Proksima Kentauri mogle uništiti atmosferu egzoplanete. Međutim, ako bi Proksima b imala snažno magnetno polje, prevelika aktivnost njene matične zvezde ne bi predstavljala problem.[3]

Ako su voda i atmosfera prisutni, to će rezultirati daleko gostoljubivijim okruženjem. Sa pretpostavkom da je atmosferski N2 pritisak 1 bar i 0,01 bara CO2, u svetu koji uključuje okeane sa prosečnim temperaturama sličnim onima na Zemlji, široki ekvatorijalni pojas (nesinhrono okretanje) ili većina sunčeve strane (sinhrono okretanje ), trajno bi bili bez leda.[33][34] Ako ima atmosferu, simulacije su pokazale da bi planeta mogla izgubiti otprilike onoliko vode koliko ima Zemlja usled ranog zračenja u prvih 100–200 miliona godina nakon formiranja planete. Tečna voda može biti prisutna samo u predelima površine planete koji su najviše obasjanini suncem, u bazenima bilo na prostoru u hemisferi planete okrenutoj zvezdi, ili - ako je planeta u rezonantnoj rotaciji 3:2 - i to dnevno u ekvatorijalnom pojasu.[7][33] Sve u svemu, astrofizičari smatraju sposobnost Proksime Kentauri b da zadrži vodu iz perioda njenog formiranja kao najbitniju tačku u ocenjivanju sadašnje naseljivosti planete.[35] Možda smo nadomak razvoju teleskopa i tehnika koje bi mogle otkriti više o sastavu i atmosferi planete, ako je ima.[5]

Pogled sa Proksime Kentauri b[uredi | uredi izvor]

Gledano iz blizine sistema Alfa Kentauri, nebo će izgledati isto kao i posmatraču na Zemlji, osim što bi Kentauru nedostajala njegova najsjajnija zvezda. Sunce bi bila žuta zvezda prividne magnitude +0,5 u istočnoj Kasiopeji, na antipodalnoj tački trenutnog uspona i deklinacije Alfe Kentauri, na 02 sata 39 minuta 35 sekunde + 60° 50′ (2000). Ovo mesto je blizu zvezde Epsilon Kasiopeje. Zbog položaja Sunca, međuzvezdani ili vanzemaljski posmatrač bi primetio da \/\/ oblik Kasiopeje postaje /\/\/ oblik. Sirijus se nalazi na manje od stepena od Betelgeza u inače nemodifikovanom Orionu magnitude -1,2 i malo je bliže nego na Zemlji, ali ipak je najsjajnija zvezda na nebu Alfe Kentauri. Procion je takođe raseljen u sredinu Blizanca, prekrivajući Poluks, dok su i Vega i Altair pomereni severozapadno u odnosu na Deneb (koji se jedva kreće, zbog velike udaljenosti). Sa Proksime Kentauri b, Alfa Kentauri AB bi izgledao kao dve bliske svetle zvezde sa zajedničkom prividnom magnitudom od −6,8.

Formiranje[uredi | uredi izvor]

Malo je verovatno da je Proksima Kentauri b formirana u svojoj trenutnoj orbiti jer bi protoplanetarni diskovi za male zvezde poput Proksime Kentauri sadržavali materiju čija je masa manja od jedne mase Zemlje M unutar centralne AJ u trenutku njihovog formiranja. To podrazumeva da je Proksima Kentauri b ili formirana negde drugde na način koji tek treba da se utvrdi, ili bi sadšnju teoriju formiranja zvezda trebali ispraviti.[3]

Otkriće[uredi | uredi izvor]

Brzina kretanja Proksime Kentauri prema Zemlji i suprotno od nje, izmerena HARPS spektrografom tokom prva tri meseca 2016.Amplituda i period kretanja korišćeni su za procenu minimalne mase planete.

Na prve indikacije o postojanju egzoplanete naišli su u Miko Tuomi sa univerziteta u Hartfordširu 2013. godine iz arhivskih podataka o posmatranjima.[15] Da bi potvrdili moguće otkriće, tim astronoma pokrenuo je projekat Bledo crvena tačka (engl. Pale Red Dot) u januaru 2016. godine.[36] Tim od 31 naučnika iz celog sveta,[37] koji je vodio Giljem Anglada Eskjude sa londonskog univerziteta Kraljica Meri, potvrdio je postojanje Proksime Kentauri b[12] u svom istraživanju objavljenom u časopisu Priroda (engl. Nature).[3][27][38][39][40][41] Merenja su izvršena pomoću dva spektrografa, HARPS na 3,6-metarnom teleskopu ESO u opservatoriji La Sila i UVES na 8-metarskom Veoma velikom teleskopu.[3] Najviša radijalna brzina matične zvezde u kombinaciji sa orbitalnim periodom omogućava da se izračuna najmanja masa egzoplanete. Šanse za pogrešno pozitivno otkrivanje su manje od jedan u deset miliona.[15] Posmatračke komplikacije sistema i dalje ostavljaju teoretski prostor da dodatne velike planete orbitiraju oko Proksime Kentauri. Proračuni sugerišu da se još jedna planeta oko zvezde ne može isključiti i da njeno prisustvo ne bi destabilizovalo orbitu Proksime Kentauri b.[3]

Buduća istraživanja[uredi | uredi izvor]

Veoma veliki teleskop i zvezdani sistem Alfa Kentauri [42]

Tim naučnika smatra da mogu da slikaju Proksimu Kentauri b i ispitaju atmosferu planete, znakove kiseonika, vodene pare i metana, kombinujući ESPRESSO (engl. Echelle Spectrograph for Rocky Exoplanet- and Stable Spectroscopic Observations) i SPHERE (engl. Spectro-Polarimetric High-contrast Exoplanet Research) na VLT-u.[43] Svemirski teleskop Džejms Veb će možda moći da snimi atmosferu Proksime Kentauri b,[44] ali ne postoje čvrsti dokazi za tranzite koji kombinuju MOST i HATSouth fotometriju, što joj daje manje od jednog procenta šanse da bude tranzitna planeta.[45] Budući teleskopi (Ekstremno veliki teleskop, Džinovski magelanski teleskop i Teleskop od trideset metara) mogli bi da snime atmosferu Proksime Kentauri B.

Otkriće Proksime b bilo je značajno za Brejktru Staršot (engl. Breakthrough Starshot), projekat koji ima za cilj slanje flote minijaturnih sondi u sistem Alfa Kentauri.[46] Projekat vodi istraživačka kompanija Brejktru Ajnišitivs (engl. Breakthrough Initiatives) i planira da razvije i lansira flotu minijaturnih bespilotnih svemirskih letelica pod nazivom Starčips (engl. StarChips)[47] koji mogu putovati brzinom i do 20% od brzine svetlosti.[48][49] Put bi trajao otprilike 20 godina, a obaveštenje bi na Zemlju stiglo za nešto više od 4 godine kasnije.[3]

2069 Alfa Kentauri misija[uredi | uredi izvor]

Tokom 2017. godine, Brejktru ajnišitivs i Evropska južna opservatorija (ESO) stupili su u saradnju kako bi omogućili i sproveli potragu za naseljivim planetima u obližnjem zvezdanom sistemu Alfa Kentauri. Sporazum uključuje da Brejkaut Ajnišitivs pruži sredstva za nadogradnju instrumenta VISIR na ESO-ovom Veoma velikom teleskopu (VLT) u Čileu.[42]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Video zapisi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Earth-like planet discovered orbiting sun's neighbor”. CNN. 24. 8. 2016. Pristupljeno 24. 8. 2016. „A planet named Proxima b has been discovered orbiting the closest star to our sun. 
  2. ^ Davis, Nicola (24. 8. 2016). „Discovery of potentially Earth-like planet Proxima b raises hopes for life”. The Guardian. Arhivirano iz originala 14. 4. 2019. g. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o Chang, Kenneth (24. 8. 2016). „One Star Over, a Planet That Might Be Another Earth”. The New York Times. Arhivirano iz originala 26. 6. 2019. g. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  4. ^ a b Strickland, Ashley (24. 8. 2016). „Closest potentially habitable planet to our solar system found”. CNN. Arhivirano iz originala 30. 8. 2016. g. Pristupljeno 25. 8. 2016. 
  5. ^ a b v g Clery, Daniel (26. 8. 2016). „The exoplanet next door”. Science. 353 (6302): 857. Bibcode:2016Sci...353..857C. PMID 27563079. doi:10.1126/science.353.6302.857. „Researchers have already found hundreds of similarly sized planets, and many appear to be far better candidates for hosting life than the one around Proxima Centauri, called Proxima b. 
  6. ^ a b Amos, Jonathan (24. 8. 2016). „Neighbouring star Proxima Centauri has Earth-sized planet”. BBC News. Arhivirano iz originala 24. 8. 2016. g. Pristupljeno 25. 8. 2016. „Just how "habitable" this particular planet really is, one has to say is pure speculation for the time being. 
  7. ^ a b v Ribas, Ignasi; Bolmont, Emeline; Selsis, Franck; Reiners, Ansgar; et al. (25. 8. 2016). „The habitability of Proxima Centauri b: I. Irradiation, rotation and volatile inventory from formation to the present” (PDF). Astronomija i astrofizika. 596: A111. Bibcode:2016A&A...596A.111R. arXiv:1608.06813Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/201629576. Arhivirano (PDF) iz originala 2. 5. 2019. g. 
  8. ^ a b Marchis, Franck (24. 8. 2016). „Proxima Centauri b: Have we just found Earth's cousin right on our doorstep?”. Planetarno društvo. Arhivirano iz originala 7. 6. 2019. g. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  9. ^ Jenkins, James S.; Harrington, Joseph; Challener, Ryan C.; Kurtovic, Nicolás T.; et al. (11. 5. 2019). „Proxima Centauri b is not a transiting exoplanet”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 487 (1): 268—274. Bibcode:2019MNRAS.487..268J. arXiv:1905.01336Slobodan pristup. doi:10.1093/mnras/stz1268. 
  10. ^ Mendez, Abel (17. 8. 2016). „A Potentially Habitable World in Our Nearest Star”. Planetary Habitability Laboratory (Saopštenje). University of Puerto Rico at Arecibo. Arhivirano iz originala 2. 5. 2019. g. 
  11. ^ Ségransan, D.; Kervella, P.; Forveille, T.; Queloz, D. (2003). „First radius measurements of very low mass stars with the VLTI”. Astronomy and Astrophysics. 397 (3): L5—L8. Bibcode:2003A&A...397L...5S. arXiv:astro-ph/0211647Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361:20021714. 
  12. ^ a b Mathewson, Samantha (24. 8. 2016). „Proxima b By the Numbers: Possibly Earth-Like World at the Next Star Over”. Space.com. Arhivirano iz originala 16. 11. 2018. g. Pristupljeno 25. 8. 2016. 
  13. ^ Cain, Fraser (16. 9. 2008). „How Old is the Sun?”. Universe Today. Arhivirano iz originala 18. 8. 2010. g. Pristupljeno 19. 2. 2011. 
  14. ^ Cain, Fraser (15. 9. 2008). „Temperature of the Sun”. Universe Today. Arhivirano iz originala 29. 8. 2010. g. Pristupljeno 19. 2. 2011. 
  15. ^ a b v „Proxima b is our neighbor… better get used to it!”. Pale Red Dot. 24. 8. 2016. Arhivirano iz originala 31. 3. 2019. g. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  16. ^ Schlaufman, Kevin C.; Laughlin, Gregory (septembar 2010). „A physically-motivated photometric calibration of M dwarf metallicity”. Astronomy and Astrophysics. 519: A105. Bibcode:2010A&A...519A.105S. arXiv:1006.2850Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/201015016. 
  17. ^ Jao, Wei-Chun; Henry, Todd J.; Subasavage, John P.; Winters, Jennifer G.; et al. (јануар 2014). „The Solar Neighborhood. XXXI. Discovery of an Unusual Red+White Dwarf Binary at ~25 pc via Astrometry and UV Imaging”. The Astronomical Journal. 147 (1): 21. Bibcode:2014AJ....147...21J. ISSN 0004-6256. arXiv:1310.4746Слободан приступ. doi:10.1088/0004-6256/147/1/21. 
  18. ^ Christian, D. J.; Mathioudakis, M.; Bloomfield, D. S.; Dupuis, J.; Keenan, F. P. (2004). „A Detailed Study of Opacity in the Upper Atmosphere of Proxima Centauri” (PDF). The Astrophysical Journal. 612 (2): 1140—1146. Bibcode:2004ApJ...612.1140C. doi:10.1086/422803. Архивирано из оригинала (PDF) 10. 07. 2019. г. Приступљено 01. 05. 2020. 
  19. ^ Williams, Matt (10. 4. 2018). „Proxima Centauri Just Released a Flare so Powerful it was Visible to the Unaided Eye. Planets There Would Get Scorched”. Universe Today. Архивирано из оригинала 31. 3. 2019. г. Приступљено 17. 1. 2019. 
  20. ^ Howard, Ward S.; Tilley, Matt A.; Corbett, Hank; Youngblood, Allison; et al. (25. 6. 2018). „The First Naked-eye Superflare Detected from Proxima Centauri”. The Astrophysical Journal Letters. 860 (2): L30. Bibcode:2018ApJ...860L..30H. arXiv:1804.02001Slobodan pristup. doi:10.3847/2041-8213/aacaf3. 
  21. ^ Airapetian, Vladimir S.; Glocer, Alex; et al. (2017). „How Hospitable Are Space Weather Affected Habitable Zones? The Role of Ion Escape”. The Astrophysical Journal. 836 (1): L3. Bibcode:2017ApJ...836L...3A. doi:10.3847/2041-8213/836/1/L3Slobodan pristup. 
  22. ^ a b Rodriguez-Mozos, J. M.; Moya, A. (avgust 2019). „Erosion of an exoplanetary atmosphere caused by stellar winds”. Astronomy & Astrophysics (na jeziku: engleski). 630. Table A.4. Bibcode:2019A&A...630A..52R. arXiv:1908.06695Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/201935543. 
  23. ^ Ritchie, Raymond J.; Larkum, Anthony W. D.; Ribas, Ignasi (april 2018). „Could photosynthesis function on Proxima Centauri b?”. International Journal of Astrobiology. 17 (2): 147—176. Bibcode:2018IJAsB..17..147R. doi:10.1017/S1473550417000167. Pristupljeno 10. 9. 2018. 
  24. ^ Garraffo, Cecilia; Drake, Jeremy J.; Cohen, Ofer (28. 9. 2016). „The Space Weather of Proxima Centauri b”. The Astrophysical Journal Letters. 833 (1): L4. Bibcode:2016ApJ...833L...4G. arXiv:1609.09076Slobodan pristup. doi:10.3847/2041-8205/833/1/L4. 
  25. ^ O'Neill, Ian (7. 10. 2016). „Eyeballing Proxima b: Probably Not a Second Earth”. Space.com. Arhivirano iz originala 10. 07. 2019. g. Pristupljeno 10. 10. 2016. 
  26. ^ „Planet in star system nearest our Sun 'may have oceans'. Phys.org. Agence France-Press|AFP. 6. 10. 2016. Arhivirano iz originala 17. 4. 2019. g. Pristupljeno 6. 10. 2016. 
  27. ^ a b Witze, Alexandra (24. 8. 2016). „Earth-sized planet around nearby star is astronomy dream come true” (PDF). Nature. 536 (7617): 381—382. Bibcode:2016Natur.536..381W. PMID 27558041. doi:10.1038/nature.2016.20445. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  28. ^ Singal, Ashok K. (2014). „Life on a tidally-locked planet”. Planex Newsletter. 4 (2): 8. Bibcode:2014arXiv1405.1025S. arXiv:1405.1025Slobodan pristup. 
  29. ^ Barnes, Rory, ur. (2010). Formation and Evolution of Exoplanets. John Wiley & Sons. str. 248. ISBN 978-3527408962. 
  30. ^ Heller, R.; Leconte, J.; Barnes, R. (april 2011). „Tidal obliquity evolution of potentially habitable planets”. Astronomy & Astrophysics. 528: A27. Bibcode:2011A&A...528A..27H. arXiv:1101.2156Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/201015809. 
  31. ^ Makarov, Valeri V. (25. 5. 2012). „Conditions of Passage and Entrapment of Terrestrial Planets in Spin-orbit Resonances”. The Astrophysical Journal. 752 (1): 73. Bibcode:2012ApJ...752...73M. arXiv:1110.2658Slobodan pristup. doi:10.1088/0004-637X/752/1/73. 
  32. ^ Turbet, Martin; Leconte, Jeremy; Selsis, Franck; Bolmont, Emeline; et al. (28. 9. 2016). „The habitability of Proxima Centauri b II. Possible climates and observability” (PDF). Astronomy & Astrophysics. 596: A112. Bibcode:2016A&A...596A.112T. arXiv:1608.06827Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/201629577. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 08. 2016. g. Pristupljeno 25. 8. 2016. 
  33. ^ a b Turbet, Martin; Leconte, Jeremy; Selsis, Franck; Bolmont, Emeline; et al. (28. 9. 2016). „The habitability of Proxima Centauri b II. Possible climates and observability” (PDF). Astronomy & Astrophysics. 596: A112. Bibcode:2016A&A...596A.112T. arXiv:1608.06827Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/201629577. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 08. 2016. g. Pristupljeno 25. 8. 2016. 
  34. ^ Turbet, M.; Ribas, I. (24. 8. 2016). „Numerical simulation of possible surface temperatures on Proxima b (synchronous rotation)”. European Southern Observatory. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  35. ^ Barnes, Rory; Deitrick, Russell; Luger, Rodrigo; Driscoll, Peter E.; et al. (24. 8. 2016). „The Habitability of Proxima Centauri b I: Evolutionary Scenarios”. Astrobiology. 1608: 62. Bibcode:2016arXiv160806919B. arXiv:1608.06919Slobodan pristup. 
  36. ^ „Follow a Live Planet Hunt!”. European Southern Observatory. 15. 1. 2016. Arhivirano iz originala 9. 6. 2019. g. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  37. ^ Feltman, Rachel (24. 8. 2016). „Scientists say they've found a planet orbiting Proxima Centauri, our closest neighbor”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 7. 9. 2016. g. 
  38. ^ „Planet Found in Habitable Zone Around Nearest Star – Pale Red Dot campaign reveals Earth-mass world in orbit around Proxima Centauri”. European Southern Observatory. 24. 8. 2016. Arhivirano iz originala 21. 03. 2019. g. Pristupljeno 10. 1. 2017. 
  39. ^ „Planet Found in Habitable Zone Around Nearest Star”. European Southern Observatory. 24. 8. 2016. Arhivirano iz originala 09. 07. 2019. g. Pristupljeno 01. 05. 2020. 
  40. ^ Wall, Mike (24. 8. 2016). „Found! Potentially Earth-Like Planet at Proxima Centauri Is Closest Ever”. Space.com. Arhivirano iz originala 03. 07. 2019. g. 
  41. ^ Knapton, Sarah (24. 8. 2016). „Proxima b: Alien life could exist on 'second Earth' found orbiting our nearest star in Alpha Centauri system”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 26. 8. 2016. g. Pristupljeno 24. 8. 2016. 
  42. ^ a b „VLT to Search for Planets in Alpha Centauri System – ESO Signs Agreement with Breakthrough Initiatives” (Saopštenje). ESO. Arhivirano iz originala 27. 4. 2019. g. Pristupljeno 10. 1. 2017. 
  43. ^ Lovis, C.; Snellen, I.; Mouillet, D.; Pepe, F.; et al. (mart 2017). „Atmospheric characterization of Proxima b by coupling the SPHERE high-contrast imager to the ESPRESSO spectrograph”. Astronomy & Astrophysics. 599: A16. Bibcode:2017A&A...599A..16L. arXiv:1609.03082Slobodan pristup. doi:10.1051/0004-6361/201629682. 
  44. ^ Kreidberg, Laura; Loeb, Abraham (15. 11. 2016). „Prospects for Characterizing the Atmosphere of Proxima Centauri b”. The Astrophysical Journal. 832 (1): L12. Bibcode:2016ApJ...832L..12K. arXiv:1608.07345Slobodan pristup. doi:10.3847/2041-8205/832/1/L12. 
  45. ^ Kipping, David M.; Cameron, Chris; Hartman, Joel D.; Davenport, James R. A.; et al. (2. 2. 2017). „No Conclusive Evidence for Transits of Proxima b in MOST Photometry”. The Astronomical Journal. 153 (3): 93. Bibcode:2017AJ....153...93K. arXiv:1609.08718Slobodan pristup. doi:10.3847/1538-3881/153/3/93. 
  46. ^ „Starshot”. Breakthrough Initiatives. 12. 4. 2016. Arhivirano iz originala 22. 5. 2019. g. Pristupljeno 12. 4. 2016. 
  47. ^ Gilster, Paul (12. 4. 2016). „Breakthrough Starshot: Mission to Alpha Centauri”. Centauri Dreams. Pristupljeno 14. 4. 2016. 
  48. ^ Overbye, Dennis (12. 4. 2016). „Reaching for the Stars, Across 4.37 Light-Years; A Visionary Project Aims for Alpha Centauri, a Star 4.37 Light-Years Away”. The New York Times. Arhivirano iz originala 15. 4. 2016. g. Pristupljeno 12. 4. 2016. 
  49. ^ Stone, Maddie (12. 4. 2016). „Stephen Hawking and a Russian Billionaire Want to Build an Interstellar Starship”. Gizmodo. Arhivirano iz originala 30. 5. 2019. g. Pristupljeno 12. 4. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Calandrelli E, Escher A (16. 12. 2016). „The top 15 events that happened in space in 2016”. TechCrunch. Arhivirano iz originala 20. 12. 2016. g. Pristupljeno 16. 12. 2016.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]