Pređi na sadržaj

Професионалац (film iz 2003)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Profesionalac
Izvorni naslovProfesionalac
Žanrdrama
komedija
RežijaDušan Kovačević
ScenarioDušan Kovačević
ProducentKiera Kaplin
Predrag Jakovljević
Dejan Vrazalić
Glavne ulogeBora Todorović
Branislav Lečić
MuzikaMomčilo Bajagić Bajaga
ScenografVeljko Despotović
SnimateljBožidar Nikolić
MontažaMarko Glušac
Producentska
kuća
Vans
Godina2003.
Trajanje104 minuta
Zemlja Srbija i Crna Gora
Jeziksrpski
Budžet460.761 dolara
IMDb veza

Profesionalac je srpski film snimljen 2003. godine u režiji Dušana Kovačevića, koji je napisao i scenario po svojoj istoimenoj pozorišnoj predstavi. Glavne uloge tumače Bora Todorović i Branislav Lečić.[1][2]

Film je bio srpski kandidat za Oskara, za najbolji film van engleskog govornog područja za 2003. godinu.[3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Sin komuniste i policajca, do juče univerzitetski profesor, pisac, boem, pripadnik beogradske inteligencije i vatreni protivnik Miloševićevog režima, Teodor Teja Kraj (Branislav Lečić) je danas direktor jedne velike izdavačke kuće. Jednog dana u njegovu kancelariju nepozvan ulazi neobičan stranac sa velikim koferom u ruci. Taj čovek je Luka Laban (Bora Todorović), bivši agent srpske službe bezbednosti, danas taksista. Sučeljavanje ova dva čoveka je puno iznenađenja i neverovatnih obrta. Tokom upoznavanja Luke, Teja saznaje da je njegova misija poslednjih deset godina bila uhođenje Teje, pisanje izveštaja o njegovim postupcima, špijuniranje do najintimnijih trenutaka u njegovom životu.[1][2][4]

Kao i mnoga druga Kovačevićeva dela, ova drama sa elementima komedije, sa puno cinizma i ironije, govori o ovdašnjem mentalitetu i apsurdu življenja u policijskoj državi.[5]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Bora Todorović Luka Laban
Branislav Lečić Teodor „Teja“ Kraj
Nataša Ninković Marta, sekretarica
Dragan Jovanović Gipsani, Tejin prijatelj
Josif Tatić Maki, Tejin prijatelj
Miodrag Krstović Jovan Petrović, spavač-doušnik Trocki
Renata Ulmanski Tejina majka
Miloš Stojanović Marko
Gorica Popović Novinarka
Ljiljana Dragutinović Radnica 1
Dana Todorović Ana, Lukina ćerka
Sergej Trifunović Tihi ludak
Aljoša Vučković Kelner
Stole Novaković Tejin otac
Nenad Nenadović Zbunjeni vuk u skloništu
Momčilo Bajagić Bajaga Šef orkestra
Lena Kovačević Pevačica
Branko Knežević Pevač
Vanja Janketić Portir
Sandra Balaban Čistačica
Olja Pešić Radnica 2
Katica Želi Radnica 3
Jovan Mandić Joca Mandić, čovjek kojeg tuku u zatvoru
Milan St. Protić Prognozer 1
Predrag Marković Prognozer 2
Marko Stojanović Čovek sa glavom
Branko Košar Muzičar/Lovac
Branko Đurić Šef restorana
Tanja Lešić Kelnerica
Božidar Đurović Poštar
Tatjana Torbica Žena lovac
Lepomir Ivković Visoki lovac
Gordan Jovanović Srednji lovac
Ras Rastoder Portir/Kelner
Dule Stojanović Tejin sin
Danusija Ataljanc Medicinska sestra
Martin Candir Fotograf
Slobodan Ivetić Tejin prijatelj
Nadica Svilar Striptizeta
Dušan Ašković Policajac
Nenad Stojanović Operativac
Željko Božić Čovek koga zamalo pregazi Luka
Veljko Despotović Čovek u kafani
Minja Vujnović Obezbeđenje

Autentične ličnosti[uredi | uredi izvor]

Razlike između filma i drame[uredi | uredi izvor]

  • Glavna razlika između filma i drame se ogleda u vremenu odvijanja radnje. S obzirom na to da ju je Kovačević napisao 1989. godine, radnja drame se dešava u socijalizmu, dok je za potrebe filma izmeštena u period između 1991. i 2001. godine, delom i zbog svoje univerzalnosti.
  • Lik Luke Labana je pretrpeo određene izmene u odnosu na dramu, delom i zbog promene glumca. U filmu, on biva prevremeno penzionisan nakon smene vlasti, dok u drami ostaje bez posla zbog toga što je postao blizak idejama Teodora Kraja, čoveka koga je godinama pratio.
  • Dok je u drami propali književnik, u filmu je Teodor Kraj i profesor književnosti na Filozofskom fakultetu koji je otpušten zbog Labana.
  • U filmu, Laban ima ćerku Anu, koja je, pored toga što je bila Tejina studentkinja, sa njim bila i u intimnoj vezi. Sa druge strane, u drami ima sina Miloša, koji je bio profesor na Filozofskom fakultetu i blizak je Tejinim stavovima i uverenjima.
  • U drami, odnos Teje sa sekretaricom Martom je formalniji, iako su zaljubljeni jedno u drugo. U filmu je njihov odnos daleko slobodnije prikazan; bili su u vezi još dok je Marta bila udata.
  • Pored toga što je udovica samoubice, u drami je Marta i majka teško bolesnog deteta.
  • U drami Teodor Kraj nastoji da spasi firmu od propasti. Međutim, u filmu je daleko manje zainteresovan za sudbinu firme koja se privatizuje, zbog čega radnici pripremaju štrajk.
  • Lik Ludaka koji u drami histerično zahteva povratak svojih rukopisa, u filmu je zamenjen Jovanom, predsednikom štrajkačkog odbora. Kod oba lika je zajedničko to što se povlače nakon što prepoznaju Labana u Tejinoj kancelariji, što ima funkciju označavanja sveprisutnosti i nadgledanja.
  • Cela drama, odnosno pozorišna predstava, događa se u Tejinoj kancelariji, dobrim delom iz tehničkih razloga. Međutim, u filmu se jedinstvo mesta i vremena radnje razbija tako što se prikazuju flešbekovi sa scenama iz prošlosti.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Prema rečima producenta Predraga Jakovljevića, ideja za snimanje filma je nastala 1999. godine od strane Bogdana Diklića, koji je u predstavi igrao lik Teodora Kraja.[6]

U prvoj podeli je bilo planirano da ulogu Luke Labana tumači Danilo Bata Stojković, koji ju je igrao i u predstavi. Međutim, Stojković je preminuo u martu 2002. godine, mesec dana nakon poslednjeg izvođenja predstave. Dušan Kovačević je, prema sopstvenom priznanju, sačekao određeno vreme i kasnije, tokom rada na scenariju, morao da napiše partiture za drugog pevača, misleći na Boru Todorovića, koji je preuzeo glavnu ulogu.[7][8]

U međuvremenu, u produkciju i rad na filmu ušao je i Branislav Lečić, kome je pripala uloga Teodora Teje Kraja. U filmu je korišćen dokumentarni materijal Lečićevog učešća u demonstracijama protiv Miloševićevog režima kako bi ilustrovao prošlost Teje Kraja, tako da on u filmu praktično igra samog sebe.[9][10]

Pored snimaka sa martovskih i demonstracija za Novu 1997. godinu, u filmu je korišćen i dokumentarni materijal koji prikazuje pad Knina 1995. i NATO bombardovanje 1999. godine.[11]

Film je snimljen krajem 2002. godine, kao posveta Danilu Bati Stojkoviću. Snimanje filma je trajalo sedam nedelja.[12]

Gledanost i prijem[uredi | uredi izvor]

Prema podacima Filmskog centra Srbije, film je u bioskopima pogledalo 214.378 ljudi, što ga čini drugim najgledanijim srpskim filmom iz 2003. godine, odmah iza filma Mali svet Miloša Radovića.

Film je dobio veoma dobre reakcije publike, o čemu svedoči njegova prosečna ocena na IMDB-ju, koja iznosi 8.4.

Međutim, kritičari su filmu zamerali povremenu neautentičnost i manjkavosti u režiji[13], uz obrazloženje da Kovačević nije filmski režiser, već dramski pisac koji nije upoznat sa savremenim filmskim tendencijama.[14]

Delom i zbog toga, kritika smatra da je film inferioran u odnosu na druga Kovačevićeva dela i da nije iskoristio potencijal koji mu je omogućila pozorišna predstava.[15]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Na 27. međunarodnom filmskom festivalu u Montrealu u velikoj konkurenciji film je dobio prvu nagradu za scenario.[4]

Drugu nagradu film je dobio od žirija Međunarodnog udruženja filmskih kritičara FIPRESCI (The International Federation of Film Critics).[4]

Muzika u filmu[uredi | uredi izvor]

Muzika se u filmu nalazi i u kafanskim scenama, u kojima se pojavljuje Momčilo Bajagić Bajaga u ulozi kafanskog pevača, pevajući po narudžbi pesmu Pada vlada.[4] Muzika iz filma je objavljena na CD-u u izdanju PGP RTS.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Profesionalac”. Moj Tv. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  2. ^ a b „Profesionalac”. Filmski centar Srbije. Pristupljeno 31. 1. 2021. [mrtva veza]
  3. ^ „Ovo su srpski filmovi koji su bili predloženi za nominaciju za Oskara!”. Blic. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  4. ^ a b v g Ajdačić, Dejan. Profesionalac“ Dušana Kovačevića – TV adaptacija predstave (1990) i film (2003)”. Projekat Rastko. Pristupljeno 31. 1. 2021. 
  5. ^ „Profesionalac”. RTS. Pristupljeno 5. 2. 2020. 
  6. ^ VANS-FILM (2023-01-28), Profesionalac - Film o Filmu, Pristupljeno 2024-05-24 
  7. ^ „NIN / U potrazi za izgubljenim vremenom”. www.nin.rs. Pristupljeno 2024-05-24. 
  8. ^ „Film”. www.enovine.net. Pristupljeno 2024-05-24. 
  9. ^ d.o.o, cubes. „Profesionalac - Vreme”. https://vreme.com/ (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-24.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)
  10. ^ „NIN / U potrazi za izgubljenim vremenom”. www.nin.rs. Pristupljeno 2024-05-24. 
  11. ^ „Projekat Rastko: Dejan Ajdačić : „Profesionalac“ Dušana Kovačevića – TV adaptacija predstave (1990) i film (2003)”. web.archive.org. 2017-06-12. Pristupljeno 2024-05-25. 
  12. ^ „NIN / U potrazi za izgubljenim vremenom”. www.nin.rs. Pristupljeno 2024-05-24. 
  13. ^ d.o.o, cubes. „Profesionalac - Vreme”. https://vreme.com/ (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-05-24.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)
  14. ^ Doba_nevinosti (2007-09-23). „srpski film: PROFESIONALAC”. srpski film. Pristupljeno 2024-05-24. 
  15. ^ „NIN / Delo i njegova poenta”. www.nin.rs. Pristupljeno 2024-05-25. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]