Pređi na sadržaj

Prnjavor (Šabac)

Koordinate: 44° 41′ 34″ S; 19° 23′ 11″ I / 44.692666° S; 19.3865° I / 44.692666; 19.3865
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prnjavor
Crkva Svetog Ilije u Prnjavoru
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMačvanski
OpštinaŠabac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 3931
Geografske karakteristike
Koordinate44° 41′ 34″ S; 19° 23′ 11″ I / 44.692666° S; 19.3865° I / 44.692666; 19.3865
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina92 m
Prnjavor na karti Srbije
Prnjavor
Prnjavor
Prnjavor na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj15306
Pozivni broj015
Registarska oznakaŠA

Prnjavor je naselje u Srbiji u opštini Šabac u Mačvanskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 3931 stanovnika. Do 1965. ovo naselje je bilo sedište Opštine Prnjavor koju su činila naseljena mesta: Bela Reka, Duvanište, Lipolist, Petkovica, Petlovača, Prnjavor, Ribari, Skrađani, Slepčević, Zminjak (posle ukidanja opštine pripojeni opštini Šabac); Čokešina i Novo Selo (posle ukidanja opštine pripojeni Opštini Loznica).

U Prnjavoru je rođen Dragutin Lazarević Cakan , jugoslovenski atletičar, državni rekorder u skoku udalj i državni reprezentativac.

U selu se nalazi Spomen kapela sa kosturnicom, koja predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Na početku Prvog svetskog rata mesto je bilo na udaru austrougarske "kaznene ekspedicije", tokom koje stradalo na užasan način mnogo Srba - nedužnih nemoćnih civila. Tu je ubijeno i spaljeno prethodno izmasakriranih 352 stanovnika. A bili su to pre svega starci, žene i deca.[1] Prnjavorska pravoslavna crkva zadužbina Mihaila Samurovića trgovca je pretvorena tada u oganj. Austrougarski vojnici su prethodno u nju doterali, surovo ubili a zatim sve zapalili. U crkvi je izgoreo i narodni poslanik starac Pavle Samurović. I kuća Petra Popadića je završila na isti način; sve ukućane i komšije su žive zapalili. Od 30 članova zadruge Popadić preživela su samo tri mladića - odsutna vojnika.[2] U kući meštanina Milutinovića 16. avgusta 1914. spaljeno je 96 lica.[3] Selo Prnjavor je tog avgusta 1914. godine bilo uništeno.[4] Komisija za istraživanje pokolja u Prnjavoru izvršila je ubrzo uviđaj i sastavila izveštaj.[5] Švajcarac, dr Arčibald Rajs je kao veliki stručnjak kriminolog istražio to nezamislivo nasilje i objavio ga svetu.

Godine 1934. kralj Aleksandar I Karađorđević je odlikovao Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima IV stepena "mesta mučenike" Šabac i Prnjavor. Jugoslovenski vladar je posetio selo i lično predao orden. Bilo je to u povodu obeležavanja stravičnih događaja iz ratne 1914. godine. U spomen-kosturnici u Prnjavoru prenete su kosti prnjavorskih mučenika sa raznih lokacija (i Lešnice). Izvršioci gnusnih zločina, tokom kojih su ubijana deca i žene iz Prnjavora, bili su vojnici 42. "Vražje" domobranske divizije, preciznije - iz 25. hrvatskog domobranskog puka. Na spomen-ploči uklesana su 621 imena - pored nesrećnih civila tu su sahranjeni i izginuli srpski vojnici.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Prnjavor živi 3553 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,4 godina (38,1 kod muškaraca i 40,7 kod žena). U naselju ima 1322 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,38.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 3.014
1953. 3.390
1961. 4.100
1971. 4.538
1981. 4.892
1991. 4.718 4.587
2002. 4.464 4.733
2011. 3.931
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
4.389 98,31%
Romi
  
36 0,80%
Crnogorci
  
4 0,08%
Muslimani
  
4 0,08%
Hrvati
  
3 0,06%
Rusi
  
3 0,06%
Jugosloveni
  
3 0,06%
Česi
  
1 0,02%
Ukrajinci
  
1 0,02%
nepoznato
  
10 0,22%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Vreme", Beograd 2. decembar 1934.
  2. ^ "Pravda", Beograd 3. jun 1934.
  3. ^ Pero Simić: "Tito i Srbi", Beograd 2016.
  4. ^ "Straža", Beograd 14. avgust 1914.
  5. ^ "Pravda", Beograd 22. avgust 1914.
  6. ^ "Vreme", Beograd 5. jun 1934.
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]