Puabi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rekonstruisane sumerske ogrlice za glavu pronađene u grobnici Puabi, smeštene u Britanskom muzeju
Plan grobnice PG 800

Puabi (Akadski: Pu-a-Bi - "Reč mog oca", koja se naziva i Shubad zbog pogrešnog prevoda ser Čarlsa Leonarda Vulija) bila je važna žena u Sumerskom gradu Uru, tokom prve dinastije Ura (oko 2600. p. n. e.).[1] Često označena kao „kraljica“, njen status je donekle sporan, iako je nekoliko cilindarskih pečata u njenoj grobnici, označeno kao grob PG 800 na kraljevskom groblju u Uru,[2] identifikuje po naslovu „nin“ ili „eresh“, sumerska reč koja označava kraljicu ili sveštenicu. Kako je većina ženskih cilindarskih pečata u to vreme uključivala referencu na muža, Puabin pečat je ne stavlja u vezu sa bilo kojim kraljem ili mužem, što podržava teoriju da je sama vladala.[3] Pretpostavlja se da je ona bila druga supruga kralja Meskalamduga. Činjenica da je Puabi, koja je i sama bila semitska Akadijka, bila važna figura među Sumerima, ukazuje na visok stepen kulturne razmene i uticaja između drevnih Sumera i njihovih semitskih suseda. Iako se o Puabinom životu malo zna, otkriće Puabine grobnice otkriva važne informacije, kao i postavlja pitanja o mezopotamskom društvu i kulturi.

Grobnica Puabi[uredi | uredi izvor]

Britanski arheolog Leonard Vuli[4] otkrio je grobnicu Puabi, koju je između 1922. i 1934. godine iskopao zajednički tim koji je sponzorisao Britanski muzej i Muzej arheologije i antropologije Univerziteta u Pensilvaniji. Puabina grobnica pronađena je zajedno sa oko 1.800 grobova na "Kraljevskom groblju Ur". Puabina grobnica bila je očigledno jedinstvena među ostalim iskopinama, ne samo zbog velikog broja visokokvalitetnih i dobro očuvanih grobnih dobara, već i zato što joj grob pljačkaši tokom milenijuma nisu opljačkali.

Predmeti u grobu[uredi | uredi izvor]

Broj grobnih dobara koje je Vuli otkrio u Puabinoj grobnici bio je zapanjujući i obuhvatao je veličanstveno, teško, zlatno pokrivalo za glavu napravljeno od zlatnih listova, prstenova i ploča; vrhunska lira, zajedno sa zlatnom i bradatom glavom bika optočenom lapis-lazulijem; bogatstvo zlatnog posuđa; zlatne, karneolske i cilindrične perle lapis lazulija za ekstravagantne ogrlice i kaiševe; kočija ukrašena glavama lavica u srebru i obiljem srebra, lapis lazulija i zlatnih prstenova i narukvica, kao i njen pokrivač za glavu, kaiš od zlatnih prstenova, perli od karneola i lapisa i drugi razni prstenovi i minđuše. Puabino pokrivalo za glavu crpilo je inspiraciju iz prirode u svojim cvetnim motivima, a sastoji se od zlatnih traka i lišća, lapis i karneolskih perli i zlatnih cvetova.[5]

"Smrtna jama"[uredi | uredi izvor]

Određeni broj „smrtnih jama“ takođe je pronađen van komora, kao i iznad Puabine komore, što dovodi u pitanje prvobitno pripisivanje smrtnih jama posebno Puabi.[6] U najvećoj i najpoznatijoj jami nalazilo se 74 pratioca, 6 muškaraca i 68 žena, svi ukrašeni raznim ukrasima od zlata, srebra i lapisa, i jedna ženska figura koja je izgledala složenije ukrašena od ostalih.[7] Takođe je sahranjena sa 52 službenika: slugama, stražarima, konjima, lavovima, kočijama i nekoliko drugih tela; čuvara za koje je Leonard Vuli sumnjao da su se otrovali (ili su ih drugi otrovali) da bi služili svojoj ljubavnici u drugom svetu. U Puabinoj odaji pronađeni su posmrtni ostaci još tri osobe, a ove lične sluge imale su manje ukrase. Jama pronađena iznad Puabine odaje sadržala je 21 poslužitelja, složenu harfu/liru, kočiju i ono što je ostalo od velikog sanduka predmeta za ličnu negu. Zbog lokacije jama i opšteg nedostatka dokaza, u velikoj meri je nejasno da li se jame mogu direktno povezati sa Puabi.

Teorije uzroka smrti[uredi | uredi izvor]

Nedavni dokazi izvedeni iz KAT skeniranja muzeja Univerziteta u Pensilvaniji sugerišu da su neke od žrtava verovatno bile nasilno žrtvovane. Šiljato, ponderisano oruđe moglo bi objasniti razbijene lobanje što je rezultiralo smrću, dok je Vuli tokom svog originalnog iskopavanja pronašao i mali alat poput čekića, koji je i katalogizirao. Veličina i težina odgovaraju šteti koju su pretrpela dva tela koja je pregledao Obri Badsgard, doktorant na Univerzitetu u Pensilvaniji. Takođe je primećen cinabarit ili ostatak živine pare, koji se koristio za sprečavanje ili usporavanje raspadanja tela za potrebne pogrebnih obreda.[8]

Ostaci[uredi | uredi izvor]

Puabini fizički ostaci, uključujući delove teško oštećene lobanje, čuvaju se u Prirodnjačkom muzeju u Londonu.[9] Iskopani nalazi iz Vulijeve ekspedicije podeljeni su između Britanskog muzeja u Londonu, Muzeja Univerziteta u Pensilvaniji u Filadelfiji, u Pensilvaniji i Nacionalnog muzeja u Bagdadu. Nekoliko komada blaga opljačkano je iz Nacionalnog muzeja nakon Drugog zalivskog rata 2003. godine. Nedavno je nekoliko najspektakularnijih komada iz Puabinog groba činilo izuzetno uspešnu turneju Muzeja umetnosti i istorije kroz Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države.

Artefakti iz grobnice PG 800[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Diakonoff, I. M. (2013). Early Antiquity (na jeziku: engleski). University of Chicago Press. str. 78—79. ISBN 9780226144672. 
  2. ^ Reade, Julian (2003). Art of the First Cities: The Third Millennium B.C. from the Mediterranean to the Indus (na jeziku: engleski). Metropolitan Museum of Art. str. 96. ISBN 978-1-58839-043-1. 
  3. ^ „Queen Puabi's Headdress from the Royal Cemetery at Ur - Penn Museum”. www.penn.museum. Arhivirano iz originala 19. 04. 2020. g. Pristupljeno 2019-03-28. 
  4. ^ Wooley, Leonard (1934). Ur Excavations II, The Royal Cemetery. London-Philadelphia. str. 73 & ss. 
  5. ^ Hafford, William B. (proleće 2018). „A Spectacular Discovery: Burials Simple and Splendid”. Expedition: 62—63. 
  6. ^ Hafford, William B. (proleće 2018). „A Spectacular Discovery: Burials Simple and Splendid”. Expedition: 65. 
  7. ^ „The Death Pit” (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 04. 07. 2020. g. Pristupljeno 2019-03-28. 
  8. ^ Baadsgaard, A., Monge, J., Cox, S., & Zettler, R. L. (2012). Bludgeoned, Burned, and Beautified: Reevaluating Mortuary Practices in the Royal Cemetery of Ur. Sacred killing: the archaeology of sacrifice in the ancient Near East (pp. 125-158). Winona Lake, Ind.: Eisenbrauns.
  9. ^ Jennifer Y. Chi, Pedro Azara. From Ancient to Modern: Archaeology and Aesthetics. str. 51. 
  10. ^ British Museum notice WA 121544
  11. ^ Crawford, Harriet (2013). The Sumerian World (na jeziku: engleski). Routledge. str. 622. ISBN 9781136219115. 
  12. ^ Anthropology, University of Pennsylvania Museum of Archaeology and; Hansen, Donald P.; Pittman, Holly (1998). Treasures from the Royal Tombs of Ur (na jeziku: engleski). UPenn Museum of Archaeology. str. 78. ISBN 9780924171550. 
  13. ^ James, Sharon L.; Dillon, Sheila (2015). A Companion to Women in the Ancient World (na jeziku: engleski). John Wiley & Sons. str. 9. ISBN 9781119025542. 
  14. ^ Seal and transcription: „CDLI-Archival View”. cdli.ucla.edu. 
  15. ^ B. Ed., Illinois State University. „Artifacts of the Royal Cemetery of Ur”. ThoughtCo (na jeziku: engleski). 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]