Pređi na sadržaj

Pljakići

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ristići prozvani Pljakići
Država Srbija
Zvanja vojvoda karanovačke nahije
Osnivač porodice vojvoda karanovačke nahije
Antonije Ristić prozvani Pljakić
Sava, Karađorđeva najstarija kćerka
Poreklo Kamenica (Gornji Milanovac), Rudnička nahija,
Šumadija
Krsna slava Sveti Arhangel Mihailo
Današnji potomci Vuići
Pavlovići

Pljakići vode poreklo od vojvoda karanovačke nahije Antonija Ristića prozvanog Pljakić i Karađorđeve najstarije kćerke Save Karađorđević. Njihov sin bio je major Konstantin Pljakić, ađutant kneza Aleksandra Karađorđevića, svog ujaka, praunuci pešadijski pukovnik Vojislav S. Pavlović, koji je poginuo na Solunskom frontu 1916, Mihailo S. Pavlović, veletrgovac i zadužbinar u Požarevcu i Danica Barili, rođ. Pavlović, majka Milene Pavlović-Barili, poznate slikarke.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Ristići su rodom iz Kamenice, sreza crnogorskog, rudničke nahije. Vojvoda Antonije Pljakić imao je brata Pavla Ristića, koji je imao kćerku Petriju, koja je bila udata za Nikolu Gligorijevića, sina vojvode Hadži-Prodana Gligorijevića.

Vojvoda Antonije Ristić prozvani Pljakić[uredi | uredi izvor]

Na početku Prvog srpskog ustanka pri osvajanju Rudnika 27. i 28. februara 1804. kod Jelen-groba Antonije Ristić ubio je karanovačkog muselima (turskog načelnika policije za Kraljevo) Pljaku nakon čega je prozvan Pljakić[1]

Sava Karađorđević, udata Ristić

Antonije Ristić prozvani Pljakić oženio se 1806. najstarijom Karađorđevom kćerkom Savom Karađorđević.

Karanovački vojvoda Antonije Pljakić je 1813. bio glavnokomandujući rezerve i nad nahijama požeškom, pazarskom, kruševačkom i jednom Hadži-Prodanovom starovlaškom knežinom.

Vojvoda Antonije Pljakić i Sava Pljakić, rođ. Karađorđević imali su dva sina i jednu kćerku, Konstanina i Mariju.

Major Konstantin A. Pljakić, knežev ađutant (1814-?)[uredi | uredi izvor]

Major Kostantin - Kosta Pljakić, ađutant kneza Aleksandra Karađorđevića, kome je bio sestrić, sa Persidom Pljakić je imao sinove Antonija Pljakića i Joakima - Aćima Pljakića i ćerke Anu (Anku) i Jelenu. Ima potomstvo. [2]

Antonije K. Pljakić[uredi | uredi izvor]

Antonije K. Pljakić, sin majora Konstantina Pljakića, unuk vojvode Antonija Pljakića i praunuk vožda Karađorđa. Nije imao potomstva.

Joakim K. Pljakić[uredi | uredi izvor]

Joakim - Aćim K. Pljakić, sin majora Konstantina Pljakića, unuk vojvode Antonija Pljakića i praunuk vožda Karađorđa. Nije imao potomstva.

Vuići[uredi | uredi izvor]

Ana (Anka) Vuić, rođ. K. Pljakić (1848-1918), kćerka majora Konstantina Pljakića, je rođena u Beogradu gde se i udala 1865. godine za inžinjera Anastasa (Atanasija) Vuića, kasnijeg načelnika ministarstva građevine. Imali su četvoro dece: Dušan (1866—1913), Vladislav (1870—1894), Milica (1873—1930) i Zorka (1883—1961). [3]

Anastasije (Anastas) Vuić[uredi | uredi izvor]

Anastasije (Anastas) Vuić, načelnik ministarstva građevine je bio oženjen Anom - Ankom K. Pljakić (1848-1918), Karađorđevom unukom. Imali su četvroro dece.

Dušan Vuić (1866-1913)[uredi | uredi izvor]

Dušan Vuić(1866-1913) sin Anastasa Vuića načelnika, unuk majora Kosta Pljakića, praunuk vojvode Antonija Ristića prozvanog Pljakić, čukununuk je Karađorđa. Bio je upravnik Kraljevskog dvora (u vreme kralja Petra Karađorđevića).

Vladislav Vuić (1870-1894)[uredi | uredi izvor]

Vladislav Vuić (1870-1894), sin Anastasa Vuića načelnika, unuk majora Kosta Pljakića.

Milica Vuić (1873-1930)[uredi | uredi izvor]

Milica Vuić (1873-1930) je kćerka Anastasa Vuića načelnika, unuka majora Kosta Pljakića. Bila udata za potpukovnika Petra Mišića, komandanta Šestog puka i učesnika oficirske zavere u Majskom prevratu 1903. godine. Praunuk Milice i Petra Mišića je Petar Marković, koji danas živi u njihovoj kući u Ulici Kneza Miloša 3 u Beogradu. Petar Marković ima dvoje dece, Isidoru i Miloša.[4]

Zorka Vuić (1883-1961)[uredi | uredi izvor]

Zorka Vuić (1883-1961) je kćerka Anastasa Vuića načelnika, unuka majora Kosta Pljakića. Udata za div. general Dobrosav Milenković (1874-1973). Dva sina Dušan lekar i Čeda, poginuo 1944. na Vaskrs. Dušan imao 3 dece sanja i mišu i ilju.

Marija A. Pavlović, rođ. A. Pljakić[uredi | uredi izvor]

Marija Ristić, kćerka vojvode Antonija Pljakića i Save Karađorđević.

Marija Ristić, udata Pavlović

Kapetan Antonije Pavlović[uredi | uredi izvor]

Marija Ristić, kćerka vojvode Antonija Pljakića i Save Karađorđević udala se za pešadijskog kapetana Antonija Pavlovića[5]

Kapetan Antonije Pavlović i Marija Pavlović, rođ. Pljakić imali su osmoro dece: Đorđe A. Pavlović, Marko A. Pavlović, Blagoje A. Pavlović, Danilo A. Pavlović, Katarina A. Pavlović, Milica A. Pavlović, Darinka A. Pavlović, Bosiljka A. Pavlović, udata za Stojana Pavlovića.

Bosiljka S. Pavlović, rođ. A. Pavlović[uredi | uredi izvor]

Bosiljka Pavlović, kćerka kapetana Antonija Pavlovića, unuka vojvode Antonija Pljakića i Karađorđeva praunuka bila je udata za Stojana Pavlovića (isto prezime), predsednika požarevačke opštine, narodnog poslanika Radikalne stranke, trgovca, rentijera[6].

Bosiljka Pavlović bila je višedecenijski predsednik Kola srpskih sestara u Požarevcu[7].

Stojan i Bosiljka Pavlović imali su šestoro dece Mihaila, Vojislava, Borislava, Dragoljuba, Bogoljuba i Danicu.[8]

Pukovnik Vojislav S. Pavlović (-1916)[uredi | uredi izvor]

Pešadijski pukovnik Vojislav Pavlović, poginuo na Solunskom frontu 1916[7], na koti 313, kod sela Ivena. Nema potomstva.

Mihailo S. Pavlović[uredi | uredi izvor]

Mihailo Pavlović, veletrgovac. Nema potomstva.

Borivoje S. Pavlović[uredi | uredi izvor]

Borivoje - Bora Pavlović, pravnik, bankarski činovnik. Nema potomstva.

Dragoljub S. Pavlović[uredi | uredi izvor]

Dragoljub - Dragan Pavlović, bavio se fotografijom.

Danica Barili, rođ. S. Pavlović[uredi | uredi izvor]

Danica je sa italijanskim kompozitorom i slikarem Brunom Barilijem (Bruno Barilli, Fano, 1880 – Roma, 1952) iz italijanske plemićke porodice u srodstvu sa Goldinijevima[9] imala kćerku jedinicu Milenu.

Danica Barili, rođ. Pavlović, bila je na službi u Dvoru.

Milena Pavlović-Barili[uredi | uredi izvor]

Milena Pavlović Barili, poznata srpska slikarka, kćerka Bruna Barilija i Danice Barili, rođ. Pavlović, praunuka je Marije Pavlović Karađorđeve unuke[10].

Pavle Ristić[uredi | uredi izvor]

Vojvoda Antonije Pljakić imao je brata Pavla Ristića, koji je imao kćerku Petriju.

Gligorijevići[uredi | uredi izvor]

Petrija, bratanica vojvode Antonija Pljakić bila je udata za Nikolu Gligorijevića, sina vojvode Hadži-Prodana Gligorijevića.

Nikola Hadži-Prodanov Gligorijević (-1813)[uredi | uredi izvor]

Nikola Gligorijević je poginuo u borbama kod Kladova 1813. Knjaz Miloš je zbog svog prijateljstva sa Antonijem Pljakićem, iz turskog ropstva izbavio njegovu sestričinu Petriju Gligorijević.


Porodične kuće, imanja, zadužbine[uredi | uredi izvor]

U više puta dograđivanoj porodičnoj kući Pavlovića u Požarevcu danas se nalazi galerija Milene Pavlović Barili[10].

Mihailo Pavlović, veletrgovac, ortak sa Savom Markovićem. Podigli su Dom trgovačke omladine i Sokolsko društvo u Požarevcu.

Srodstvo[uredi | uredi izvor]

Pljakići i Pavlovići su u srodstvu sa Karađorđevićima, Kara-Markovićima, Bojanićima, Bogatinčevićima, Nikolajevićima, Čarapićima i dr.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Konstantin N. Nenadović, Život i dela velikog Đorđa Petrovića Kara-Đorđa vrhovnog vožda, oslobodioca i vladara Srbije i život njegovi vojvoda i junaka, Beč, štamparija Jovana N. Vernaja, 1883, str. 248.
  2. ^ izvod iz matične knjige krštenih Saborne crkve pod rednim brojem 148 za 1848 godinu
  3. ^ izvod iz matične knjige venčanih Saborne crkve pod rednim brojem 9 za 1865. godinu, izvod iz matične knjige krštenih Saborne crkve pod rednim brojem 132 za 1866. godinu, izvod iz matične knjige krštenih Saborne crkve pod rednim brojem 144 za 1873. godinu, natpisi na nadgrobnom spomeniku na Novom groblju parcela 3 grobnica 104
  4. ^ Članak: Nenad Novak Stefanović, "Jedna kuća jedna priča: Duh grofa Mijatovića", Politika br. 36222 od 12. septembra 2014. godine, Oglasni dodatak "Moja kuća", str. 3.
  5. ^ Konstantin N. Nenadović, Život i dela velikog Đorđa Petrovića Kara-Đorđa vrhovnog vožda, oslobodioca i vladara Srbije i život njegovi vojvoda i junaka, Beč, štamparija Jovana N. Vernaja, 1883, str. 252.
  6. ^ Adela Makoli „Aquae Passeris“, prevod Elizabet Vasiljević, Klio, Beograd 2000.
  7. ^ a b Ilustrovani list, br. 5, Beograd 1925, str. 24.
  8. ^ Vid. Mirjana Mitrović, Autoportret sa Milenom, Pod vizantijskim nebom, prir. Beba Stanković, Požarevac-Pančevo 2004, str. 2009.
  9. ^ Vid. italijansku Vikipediju it: Bruno Barilli
  10. ^ a b Vid. http://www.barilli.co.yu/fondacija1.html Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. april 2008)