Pređi na sadržaj

RD-270

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pogon letelica
Za postizanje ove ravnoteže neophodan je sistem pogona,
Vrste
1. Vazduhoplovni motor
1.1 Motori sa unutrašnjim sagorevanjem:
1.1.1 Klipni motor
1.1.2 Linijski klipni motor
1.1.3 Radijalni klipni motor
1.1.4 Rotacioni klipni motor
1.1.5 V klipni motor
1.1.6 Bokser klipni motor
1.1.6 Vankelov motor
1.2 Pogon bez procesa sagorevanja:
1.2.1 Ljudski pogon aviona
1.2.2 Elektromotor
1.3 Reaktivni motori:
1.3.1 Mlazni motori:
1.3.1.1 Elisnomlazni motor
1.3.1.2 Turboelisni motor
1.3.1.3 Turbomlazni motor
1.3.1.4 Dvoprotočni turbomlazni motor
1.3.1.5 Pulsirajući mlazni motor
1.3.1.6 Nabojnomlazni motor
1.3.1.7 Nadzvučni nabojnomlazni motor
1.3.1.8 Motokompresorski reaktivni motor
1.3.2 Raketni motori
1.3.2.1 Raketni motor sa hemijskim gorivom
1.3.2.2 Jonski motor
Portal:Vazduhoplovstvo

RD-270 (rus. Ракетный Двигатель-270; Raketni Motor-270) je raketni motor sa jednom mlaznicom, pokretan sa dve vrste tečnog goriva, projektovan od strane projektantskog biroa Energomaš (SSSR/Rusija) 1960-ih. Planirano je da se ovaj raketni motor koristi kod raketa-nosača teške kategorije UR-700 i UR-900 koje su tada bile u fazi planiranja. Ovaj motor ima najveći potisak od svih motora sa jednom mlaznicom razvijenih u bivšem Sovjetskom Savezu ili Rusiji – 640 tona potiska (6.270 kN) na površini Zemlje. Kao gorivo koristi kombinaciju dimetilhidrazina (UDMH) i azot tetroksida (N2O4). Pritisak u komori za sagorevanje je jedan od najviših ikada postignutih kod svih raketnih motora u svetu, i iznosi 26 MPa. Ovo je postignuto upotrebom ciklusom sagorevanja punog protoka za svu nadolazeću masu goriva, koja se prvo pretvara u gas i prolazi kroz nekoliko turbina pa se tek zatim sprovodi u komoru za sagorevanje. Ovim procesom motor dostiže specifični impuls od 301 sekunde (2,95 km/s) na površini Zemlje.

Testiranje motora bilo je privedeno kraju kada je doneta odluka da se ceo program okonča. Odluka da se zaustavi razvoj ovog motora, kao i svih raketa-nosača koje je on trebalo da pogoni, doneta je 11. decembra 1970. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Razvoj raketnog motora RD-270 započet je 26. juna 1962. godine. Prva istraživanja i projektovanje motora, kao i kasnija proizvodnja, sprovođeno je pod budnim okom Valentina Gluška, koji je bio jedan od idejnih tvoraca ovog projekta. Proizvodnja prvih motora završena je 1967. godine. U to vreme ovaj motor postao je najmoćniji raketni motor na planeti i koristio je goriva sa najvišom tačkom ključanja do tada. U periodu 1967—1969. godina sprovedeno je više testova nad motorima koji su bili eksperimentalni i prilagođeni za rad na nivou mora, sa kratkim mlaznicama. Ukupno je sprovedeno 27 testova nad 22 raketna motora; tri motora su testirana dva puta, dok je jedan motor testiran tri puta. Sva testiranja i radovi na razvoju stopirani su kada je doneta odluka da se okonča projekat UR-700.

Tokom razvoja, Gluško je proučavao mogućnost upotrebe pentaboran goriva za modifikovani raketni motor RD-270M. Upotreba ovih goriva bila bi veliki rizik, jer su ona veoma otrovna po ljude i okolinu, ali bi se specifičan impuls povećao za 42 sekunde (0,41 km/s).[1]

Dizajn motora[uredi | uredi izvor]

Nivo potiska motora mogao se kontrolisati u opsegu od 95–105%, dok je ugao skretanja mlaznica za upravljanje raketom u letu bio ±12° (projekat R-56) i ±8° za UR-700 familiju raketa. Odnos oksidansa i goriva iznosio je 2,67 i mogao se menjati do 7%.

Kako bi se postigao tako visok specifični impuls i veoma visok pritisak u komori za sagorevanje, kod motora RD-270 korišćena su dva nezavisna kruga pri ciklusu sagorevanja punog protoka. Jedan par turbina sa predpaljenjem pretvara gorivo u gasno stanje i cirkuliše sve komponente goriva. Jedna od ovih turbina koristi gas nastao od goriva za pokretanje pumpe za gorivo, dok druga koristi gas nastao od oksidansa za pokretanje pumpe koja ubrizgava oksidans. Rezultat toga je da se u komori za sagorevanje pali samo gas koji dolazi iz generatora. Kontroler koji se nalazi na motoru reguliše rad dva nezavisna kruga, jedan za gorivo i jedan za oksidans.

Kakko bi se komora za sagorevanje hladila što efikasnije, njeni zidovi napravljeni su u slojevima. Neki delovi mlaznice motora prekriveni su cirkonijum-dioksidom (ZrO2) za dodatnu termalnu izolaciju.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Astronautix: RD-270.
  2. ^ «RD-270 (8D420)». (na ruskom jeziku)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]