Pređi na sadržaj

Ragib Džindo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ragib džindo
Ragib Džindžo
Lični podaci
Datum rođenja1923.
Mesto rođenjaOkruglo, kod Rogatice, Kraljevina SHS
Datum smrtinovembar 1944.(1944-11-00)
Mesto smrtiPoljice, kod Lukavca, ND Hrvatska
Profesijaučenik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od5. jula 1951.

Ragib Džindo (Okruglo, kod Rogatice, 1923Poljice, kod Lukavca, novembar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1923. godine u selu Okruglo, kod Rogatice. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u selu Osovu, a Građansku školu u Rogatici. U četvrtom razredu gimnazije je zbog „komunističke delatnosti“ bio izbačen iz škole. U to vreme bio je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Ipak posle ovoga je ponovo vraćen u školu, a potom je završio i dva razreda Srednje tehničke škole.[1]

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja ustaške Nezavisne Države Hrvatske, aprila 1941. godine, pripadao je onom delu muslimanskog stanovništva u istočnoj Bosni, koje nije naselo na ustaške nagovore i nije izvodilo zločine i pljačku nad srpskim stanovništvom. Zajedno sa ocem Ćamilom i bratom, avgusta 1941. godine, otišao je u partizane. Bili su među prvim muslimanskim boracima u Romanijskom partizanskom odredu, kojim je tada komandovao Slaviša Vajner legendarni „Čiča sa Romanije“. U odredu je najpre vršio dužnost desetara, a potom vodnika. Odmah posle stupanja u partizane, zajedno sa još pet drugova, zadržavao je skoro čitav dan na Borici, napad čete ustaške muslimanske milicije, koja je pošla da pali srpska sela. Novembra 1941. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]

Početkom 1942. godine, postavljen je za političkog komesara čete u Muslimanskom partizanskom bataljonu, koji se nalazio u sastavu Romanijskog partizanskog odreda. U borbama ovog bataljona, u Petrovićima, kod Olova, dobrovoljno se prijavio u bombašku grupu, koja je napadajući neprijateljske bunkere, omogućila bataljonu da osvoji neprijateljsko uporište na železničkoj stanici. Posle neutralisanja neprijateljskih bunkera, Ragib je bio na čelu boraca koji su na juriš osvojili staničnu zgradu. Sličan podvig počinio je maja 1942. godine, u borbi na Pogledu, kod Vlasenice, kada je kao puškomitraljezac na juriš zauzeo neprijateljski bunker.[1]

Posle formiranja Šeste istočno-bosanske udarne brigade, avgusta 1942. godine, Ragib je ušao u njen sastav. Sa ovom brigadom je učestvovao u mnogim borbama, a posebno se istakao u borbama brigade u Sremu, kao i u borbama sa četnicima na Maleševcu. U brigadi je bio poznat kao puškomitraljezac i čest dobrovoljac u svim težim zadacima. U toku borbi tokom Pete neprijateljske ofanzive, juna 1943. godine, postavljen je za komandira Prve čete Prvog bataljona Šeste istočno-bosanske brigade. Zajedno sa svojom četom uspeo je da tokom bitke na Sutjesci, razbije nemački bataljon na Vučevu. Njegova četa, sa svega osamnaest boraca, imala je zadatak da na putu PračaGoražde štiti odstupanje partizanske bolnice. Samo u toku jednog dana, ova malena četa, odbila je čak deset juriša brojnijih nemačkih snaga.[2]

Oktobra 1943. godine postavljen je za komandanta Četvrog bataljona Šesnaeste muslimanske brigade. U borbama tokom Šeste neprijateljske ofanzive, njegov bataljon je čitavog meseca, vodeći teške borbe, sprečavao Nemce da prodru na Romaniju. Istakao su i u borbi kod Kladnja, kada su neprijateljskim snagama u pomoć došli tenkovi i borbena vozila. Tada je zajedno sa drugim bombašima, u prvim borbenim redovima, jurišao s benzinskim flašama na tenkove.[2]

Poginuo je novembra 1944. godine u mestu Poljice, kod Lukavca, u borbi sa ustašama.[2]

Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 5. jula 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Narodni heroji 1982, str. 215.
  2. ^ a b v g Narodni heroji 1982, str. 216.

Literatura[uredi | uredi izvor]