Pređi na sadržaj

Radoinja

Koordinate: 43° 30′ 58″ S; 19° 45′ 05″ I / 43.5161° S; 19.7514° I / 43.5161; 19.7514
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Radoinja
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaNova Varoš
Stanovništvo
 — 2011.Pad 572
Geografske karakteristike
Koordinate43° 30′ 58″ S; 19° 45′ 05″ I / 43.5161° S; 19.7514° I / 43.5161; 19.7514
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina876 m
Radoinja na karti Srbije
Radoinja
Radoinja
Radoinja na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj033
Registarska oznakaNV

Radoinja je naselje u Srbiji u opštini Nova Varoš u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 572 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Mesto Radoinja u oblasti donjeg toka Uvca, se pominje 1388. godine, pod gospodarom kneza Lazara.[1]

Nakon 1470. godine u Novopazarskom kadiluku (Vilajetu) javljaju se nove nahije, izdvajanjem delova starih. Jedna od nahija koje su tada postale je i Radohna. Nahija Radohna je u Starom Vlahu od 15. do 17. veka imala povlastice i neku vrstu autonomije u okviru turske carevine, kakvu nisu imale ostale okupirane zemlje i oblasti. Ova povlastica ponajviše je vezana za ime i delo starovlaških knezova Raškovića, koji su, po uspostavljanju turske vlasti, postali beratlijski nasledni knezovi sa potpunom samoupravom. Oni su, sa drugim imućnim porodicama, mnogo doprineli ukupnom razvoju novovaroškog kraja.[2]

Kasnije, krajem 16. veka je nahija Radohna iz Brveničkog kadiluka izdvojena i zajedno sa još nekoliko pridodata novom kadiluku Stari Vlah.[3]

Župa Radohna je 1516. godine imala 29 vlaških sela.[4] Selo Gornja Radohna je imalo 38, a Donja Radohna 37 kuća. Ova dva sela su zajedno u 17. veku imala preko 100 domaćinstava.

U dvadesetom veku u selu pored starosedelaca ima i naseljenika iz Hercegovine, Crne Gore i Kosova i Metohije.

Ovde se nalazi spomen OŠ „Gojko Drulović”.

Po narodnom predanju gde je selo bio je "grčki grad". U okolini su na više mesta pronađeni rimski spomenici.[5] Učitelj iz mesne škole je otkrio hram rimskog boga Jupitera.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Radoinja živi 554 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,6 godina (43,7 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 217 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,18.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 880
1953. 981
1961. 1.408
1971. 969
1981. 875
1991. 801 794
2002. 690 691
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
678 98,26%
Crnogorci
  
9 1,30%
Slovenci
  
1 0,14%
nepoznato
  
1 0,14%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Miloš Blagojević: "Državna uprava u srpskim srednjevekovnim zemljama", Beograd 1997.
  2. ^ „Istorijat”. OŠ „Gojko Drulović” Radoinja. Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 28. 11. 2017. 
  3. ^ "Novopazarski zbornik", Novi Pazar 40/2017.
  4. ^ "Stari Vlah", Beograd 1963.
  5. ^ Uvac: Atrijum čuva antičko blago („Večernje novosti“, 28. septembar 2014)
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]