Pređi na sadržaj

Разарачи класе Београд

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Klasa Beograd
Razarač Beograd 1939. godine
Pregled klase
Graditelji:
Operatori:
Prethodnik: Dubrovnik
Naslednik: Split
Period izgradnje: 1937-1939.
U službi: 1939-1945.
Planirano: 3
Završeno: 3
Izgubljeno: 3
Opšte karakteristike
Tip: Razarač
Deplasman:
  • Standardni: 1210 t
  • Puni: 1655 t
Dužina: 98 m
Širina: 9,45 m
Gaz: 2,7 - 3,2 m
Instalirana snaga: 44.000 KS
Pogon:
  • 3 × Jarou kotla
  • 2 × Kertis turbine (Beograd)
  • 2 × Parsons turbine (Zagreb i Ljubljana)
Brzina: 38 čvorova (projektovano)
Autonomija plovljenja: 1.200 nautičkih milja (2200 km ) pri ekonomskoj brzini od 16 čvorova
Posada: 145 mornara i oficira
Naoružanje:
  • 4 × 1 Škoda 120 mm topovi
  • 2 × 2 Bofors 40 mm PA topovi
  • 2 × 1 Zbrojovka 15 mm mitraljezi
  • 2 × 3 550 mm torpedne cevi
  • 2 bacača dubinskih bombi
  • 1 klizač za dubinske bombe
  • 30 morskih mina

Razarači klase Beograd spadaju među najznačajnije brodove Jugoslovenske ratne mornarica koji po svojoj veličini dolaze odmah nakon razarača Dubrovnik. Napravljeni su pred početak Drugog svetskog rata i predstavljali su najmodernije brodove Jugoslovenske mornarice.

Brodovi klase Beograd[uredi | uredi izvor]

Posle velikog razarača Dubrovnik, ministarstvo vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije odlučilo se za nabavku više manjih razarača čija bi izgradnja bila moguća i u domaćim brodogradilištima. Planovi za brodove su naručeni kod francuskog brodogradilišta u Nantu, kod kojeg je naručena i gradnja prvog razarača iz serije. Druga dva razarača izgrađena su u domaćem brodogradilišju Jadranska brodogradilišta A.D u Splitu u današnjoj Hrvatskoj.

Beograd[uredi | uredi izvor]

Porinut je 23. decembra 1937,[1] a završen 28. aprila 1939, tj. tada je stigao u splitsku luku.[2] Oštećen je bombom na moru i zarobljen u Boki kotorskoj 17. aprila 1941. Italijanska mornarica ga je preimenovala u Sebenico (Šibenik) i korišćen je kao pratnja konvoja ka severnoj Africi. Kapitulacija Italije ga je zatekla u Veneciji, gde je bio na remontu. Nemci su ga osposobili za službu 17. oktobra 1944. i dali mu oznaku ТА-43. Teško je oštećen dejstvom artiljerije i potopljen u Trstu od strane svoje posade 1. maja 1945.

Zagreb[uredi | uredi izvor]

Porinut je 30. marta 1938, a završen 5. avgusta 1939. Potopljen je dizanjem u vazduh od strane poručnika bojnog broda 1. klase Milana Spasića 17. aprila u Boki kotorskoj.

Ljubljana[uredi | uredi izvor]

Porinut je 28. juna 1938, a završen 17. decembra 1939. Zarobljen je 17. aprila 1941. dok je bio na remontu. Preimenovan je u Lubianu (Ljubljana) i poslat da prati konvoje ka severnoj Africi. Nasukao se 1. aprila 1943. kod Tunisa i uništen je sledećeg dana napadom savezničke avijacije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]