Ralf Banč
Ralf Banč | |
---|---|
Datum rođenja | 7. avgust 1904. |
Mesto rođenja | Detroit, SAD |
Datum smrti | 9. decembar 1971.67 god.) ( |
Mesto smrti | Njujork, SAD |
Ralf Džonson Banč (Detroit, 7. avgust 1904 — Njujork, 9. decembar 1971) bio je američki politikolog, diplomata i vodeći akter u procesu dekolonizacije sredinom 20. veka i pokreta za građanska prava SAD, koji je dobio 1950 Nobelova nagrada za mir za posredovanje u Izraelu kasnih 1940-ih. Među crnim nobelovcima, on je prvi Afroamerikanac i prva osoba afričkog porekla kojoj je dodeljena Nobelova nagrada. Bio je uključen u formiranje i ranu administraciju Ujedinjenih nacija, i igrao je glavnu ulogu kako u procesu dekolonizacije, tako i u brojnim mirovnim operacijama UN .
Banč je bio u američkoj delegaciji na Konferenciji u Dambarton Ouksu 1944. i Konferenciji Ujedinjenih nacija o međunarodnoj organizaciji 1945. koja je izradila nacrt povelje UN. Zatim je služio u američkoj delegaciji na prvoj sednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1946. i pridružio se UN kao šef Odeljenja za starateljstvo, započevši dugu seriju uloga i odgovornosti u rešavanju problema u vezi sa dekolonizacijom. 1948. Banč je postao vršilac dužnosti posrednika za Bliski istok, pregovarajući o primirju između Egipta i Izraela. Za ovaj uspeh dobio je Nobelovu nagradu za mir 1950. godine.
On je nastavio da služi u UN, radeći na krizama na Sinaju (1956), Kongu (1960), Jemenu (1963), Kipru (1964) i Bahreinu 1970, direktno izveštavajući generalnog sekretara UN. Predsedavao je studijskim grupama koje se bave vodnim resursima na Bliskom istoku. Godine 1957. unapređen je u pod-generalnog sekretara za specijalne političke poslove, sa glavnom odgovornošću za mirovne uloge. 1965. Banč je nadgledao prekid vatre nakon rata između Indije i Pakistana. Penzionisao se iz UN u junu 1971, umro 6 meseci kasnije.[1]
Godine 1963. odlikovan je Predsedničkom medaljom slobode od strane predsednika Džona F. Kenedija.[2] U Ujedinjenim nacijama, Banč je stekao takvu slavu da ga je časopis Eboni proglasio za možda najuticajnijeg Afroamerikanca prve polovine 20. veka i „[u] skoro deceniju, bio je najslavniji Afroamerikanac svog vremena i [u] SAD] i inostranstvu“.[3]
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Banč je rođen u Detroitu 1904. godine i kršten u Drugoj baptističkoj crkvi u rodnom gradu. Kada je bio dete, njegova porodica se preselila u Toledo, Ohajo, gde je njegov otac tražio posao. Vratili su se u Detroit 1909. nakon što mu se rodila sestra Grejs, uz pomoć njihove tetke po majci Etel Džonson. Njihov otac nije ponovo živeo sa porodicom nakon Ohaja i nije bio „dobar snabdevač“. Ali on ih je pratio kada su se preselili u Novi Meksiko.
Zbog pogoršanja zdravlja njegove majke i strica, porodica se preselila u Albukerki, Novi Meksiko, 1915. Njegova majka, „žena sklona muzici koja je mnogo doprinela onome što je njen sin nazvao „domaćinstvo prepuno ideja i mišljenja““, umrla je 1917. od tuberkuloze,[4] Nakon toga, Ralf je odgajao Bunča sa svojom bakom po majci, Lusi Tejlor Džonson, kojoj je pripisivao zasluge da mu je usadila ponos na svoju rasu i veru u sebe.[5]
Godine 1918, Lusi Tejlor Džonson se preselila sa dvoje unučadi Bunče u južno centralno naselje Los Anđelesa.[6]>[7][4]
Banč je bio briljantan učenik, debater, sportista i pozdravni govornik svoje maturalne klase u srednjoj školi Džeferson. Pohađao je političke nauke na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu[4] i diplomirao je sa pohvalama i <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Phi_Beta_Kappa" rel="mw:ExtLink" title="Phi Beta Kappa" class="cx-link" data-linkid="125">Phi Beta Kappa</a>[8] 1927. godine, kao pozdravni govornik svoje klase. Koristeći novac koji je njegova zajednica prikupila za svoje studije i diplomsku stipendiju na Univerzitetu Harvard, stekao je doktorat političkih nauka.[4]
Smrt[uredi | uredi izvor]
Banč je podneo ostavku na funkciju u UN zbog lošeg zdravlja, ali to nije saopšteno, pošto se generalni sekretar U Tant nadao da će se uskoro moći vratiti. Njegovo zdravlje se nije poboljšalo, a Banč je umro 9. decembra 1971. od komplikacija srčanih bolesti, bolesti bubrega i dijabetesa. Imao je 67 godina.[6] Sahranjen je na groblju Voodlavn u Bronksu u Njujorku.
Filmografija[uredi | uredi izvor]
- Ralph Bunche: An American Odyssey (2001)[9]
- Ralph Bunche: The Odyssey Continues... (2003)
Izabrana bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Bunche, Ralph (1936). A World View of Race. Bronze Booklet Series. Washington, D.C.: Associates in Negro Folk Education. ASIN B004D6VKAQ. „Reprint, Port Washington: Kennikat Press, 1968; excerpt in Ralph Bunche: Selected Speeches and Writings, edited by Charles P. Henry”
- Bunche, Ralph (1973). Grantham, Dewey W., ur. The Political Status of the Negro in the Age of FDR. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-08029-1. „Edited with an Introduction by Dewey W. Grantham. A version of a Ralph Bunche 1941 research memorandum prepared for the Carnegie-Myrdal study, The Negro in America'”
- Bunche, Ralph (2005). Holloway, Jonathan Scott, ur. A Brief and Tentative Analysis of Negro Leadership. New York: New York University Press. ISBN 978-0-8147-3684-5. „edited with an Introduction by Jonathan Scott Holloway, A version of The Negro in America'”
- Edgar, Robert R., ur. (1992). An African American in South Africa: The Travel Notes of Ralph J. Bunche, September 28, 1937 – January 1, 1938. Athens: Ohio University Press. ISBN 978-0-8214-1394-4.
- Henry, Charles P., ur. (1995). Ralph J. Bunche: Selected Speeches and Writings. Ann Arbor: University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-10589-2.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bruce W. Jentleson and Thomas G. Paterson, eds. Encyclopedia of US foreign relations. (1997) 1:191
- ^ Urquhart, Brian (1998). Ralph Bunche: an American life. str. 25. ISBN 978-0-393-31859-3.
- ^ Henry, Charles P. (1999). Ralph Bunche: Model Negro Or American Other?. str. 6. ISBN 0-8147-3582-7.
- ^ a b v g Mampilly, Zachariah (2023). „The Divided Diplomat: Ralph Bunche and the Contradictions of Liberal Order” (na jeziku: engleski). ISSN 0015-7120.
- ^ Rivlin, Benjamin (novembar 2003). „Ralph Johnson Bunche: Brief life of a champion of human dignity: 1903–1971”. Harvard Magazine.
- ^ a b Robert D. McFadden (10. 12. 1971). „Dr. Bunche of U.N., Nobel winner, Dies”. The New York Times. Pristupljeno 22. 10. 2010.
- ^ Marzejka, Laurie J. (29. 8. 1997). „Michigan History: Dr. Ralph Bunche—from Detroit to the world stage”. The Detroit News. detnews.com. Arhivirano iz originala 7. 7. 2012. g. Pristupljeno 22. 10. 2010.
- ^ „Nobel Laureates Who Are BK Members” (PDF). 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 9. 9. 2015. g.
- ^ Freedman, Richard (2019-09-24). „September 26 Arts and Entertainment Source: Film at Empress honors Nobel Peace Prize winner”. Times-Herald (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-17.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Rivlin, Benjamin, ur. (1990). Ralph Bunche: The Man and His Times. New York: Holmes & Meyer. ISBN 978-0-8419-1145-1.
- Urquhart, Brian (1993). Ralph Bunche: An American Life. New York: W. W. Norton. ISBN 978-0-393-03527-8.
- Henry, Charles P. (1999). Ralph Bunche: Model Negro or American Other?. New York: New York University Press. ISBN 978-0-8147-3582-4.
- Robert A. Hill & Edmond J. Keller, ur. (2010). Trustee for the Human Community: Ralph J. Bunche, the United Nations, and the Decolonization of Africa. Ohio University Press. ISBN 978-0-8214-1909-0.
- Ben-Dror, Elad (2015). Ralph Bunche and the Arab-Israeli Conflict: Mediation and the UN 1947–1949. Routledge. ISBN 978-1-138-78988-3.
- Meyer, Edith Patterson (1978). In Search of Peace: The Winners of the Nobel Peace Prize, 1901–1975. Nashville: Abdington. ISBN 978-0-687-18969-4.
- Plummer, Brenda Gayle (1996). Rising wind: Black Americans and US foreign affairs, 1935–1960. University of North Carolina Press. ISBN 978-0-8078-4575-2.
- Krenn, Michael (2015). Black Diplomacy: African Americans and the State Department, 1945–69. Routledge. ISBN 978-1-317-47582-8.
- Raustiala, Kai. 2022. The Absolutely Indispensable Man: Ralph Bunche, the United Nations, and the Fight to End Empire. Oxford University Press.