Pređi na sadržaj

Ralf Banč

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ralf Banč
Ralf Banč, 1963. g.
Datum rođenja(1904-08-07)7. avgust 1904.
Mesto rođenjaDetroitSAD
Datum smrti9. decembar 1971.(1971-12-09) (67 god.)
Mesto smrtiNjujork, SAD

Ralf Džonson Banč (Detroit, 7. avgust 1904Njujork, 9. decembar 1971) bio je američki politikolog, diplomata i vodeći akter u procesu dekolonizacije sredinom 20. veka i pokreta za građanska prava SAD, koji je dobio 1950 Nobelova nagrada za mir za posredovanje u Izraelu kasnih 1940-ih. Među crnim nobelovcima, on je prvi Afroamerikanac i prva osoba afričkog porekla kojoj je dodeljena Nobelova nagrada. Bio je uključen u formiranje i ranu administraciju Ujedinjenih nacija, i igrao je glavnu ulogu kako u procesu dekolonizacije, tako i u brojnim mirovnim operacijama UN .

Banč je bio u američkoj delegaciji na Konferenciji u Dambarton Ouksu 1944. i Konferenciji Ujedinjenih nacija o međunarodnoj organizaciji 1945. koja je izradila nacrt povelje UN. Zatim je služio u američkoj delegaciji na prvoj sednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1946. i pridružio se UN kao šef Odeljenja za starateljstvo, započevši dugu seriju uloga i odgovornosti u rešavanju problema u vezi sa dekolonizacijom. 1948. Banč je postao vršilac dužnosti posrednika za Bliski istok, pregovarajući o primirju između Egipta i Izraela. Za ovaj uspeh dobio je Nobelovu nagradu za mir 1950. godine.

On je nastavio da služi u UN, radeći na krizama na Sinaju (1956), Kongu (1960), Jemenu (1963), Kipru (1964) i Bahreinu 1970, direktno izveštavajući generalnog sekretara UN. Predsedavao je studijskim grupama koje se bave vodnim resursima na Bliskom istoku. Godine 1957. unapređen je u pod-generalnog sekretara za specijalne političke poslove, sa glavnom odgovornošću za mirovne uloge. 1965. Banč je nadgledao prekid vatre nakon rata između Indije i Pakistana. Penzionisao se iz UN u junu 1971, umro 6 meseci kasnije.[1]

Godine 1963. odlikovan je Predsedničkom medaljom slobode od strane predsednika Džona F. Kenedija.[2] U Ujedinjenim nacijama, Banč je stekao takvu slavu da ga je časopis Eboni proglasio za možda najuticajnijeg Afroamerikanca prve polovine 20. veka i „[u] skoro deceniju, bio je najslavniji Afroamerikanac svog vremena i [u] SAD] i inostranstvu“.[3]

Mladost i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Banč je rođen u Detroitu 1904. godine i kršten u Drugoj baptističkoj crkvi u rodnom gradu. Kada je bio dete, njegova porodica se preselila u Toledo, Ohajo, gde je njegov otac tražio posao. Vratili su se u Detroit 1909. nakon što mu se rodila sestra Grejs, uz pomoć njihove tetke po majci Etel Džonson. Njihov otac nije ponovo živeo sa porodicom nakon Ohaja i nije bio „dobar snabdevač“. Ali on ih je pratio kada su se preselili u Novi Meksiko.

Zbog pogoršanja zdravlja njegove majke i strica, porodica se preselila u Albukerki, Novi Meksiko, 1915. Njegova majka, „žena sklona muzici koja je mnogo doprinela onome što je njen sin nazvao „domaćinstvo prepuno ideja i mišljenja““, umrla je 1917. od tuberkuloze,[4] Nakon toga, Ralf je odgajao Bunča sa svojom bakom po majci, Lusi Tejlor Džonson, kojoj je pripisivao zasluge da mu je usadila ponos na svoju rasu i veru u sebe.[5]

Godine 1918, Lusi Tejlor Džonson se preselila sa dvoje unučadi Bunče u južno centralno naselje Los Anđelesa.[6]>[7][4]

Banč je bio briljantan učenik, debater, sportista i pozdravni govornik svoje maturalne klase u srednjoj školi Džeferson. Pohađao je političke nauke na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu[4] i diplomirao je sa pohvalama i <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Phi_Beta_Kappa" rel="mw:ExtLink" title="Phi Beta Kappa" class="cx-link" data-linkid="125">Phi Beta Kappa</a>[8] 1927. godine, kao pozdravni govornik svoje klase. Koristeći novac koji je njegova zajednica prikupila za svoje studije i diplomsku stipendiju na Univerzitetu Harvard, stekao je doktorat političkih nauka.[4]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Banč je podneo ostavku na funkciju u UN zbog lošeg zdravlja, ali to nije saopšteno, pošto se generalni sekretar U Tant nadao da će se uskoro moći vratiti. Njegovo zdravlje se nije poboljšalo, a Banč je umro 9. decembra 1971. od komplikacija srčanih bolesti, bolesti bubrega i dijabetesa. Imao je 67 godina.[6] Sahranjen je na groblju Voodlavn u Bronksu u Njujorku.

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Izabrana bibliografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bruce W. Jentleson and Thomas G. Paterson, eds. Encyclopedia of US foreign relations. (1997) 1:191
  2. ^ Urquhart, Brian (1998). Ralph Bunche: an American life. str. 25. ISBN 978-0-393-31859-3. 
  3. ^ Henry, Charles P. (1999). Ralph Bunche: Model Negro Or American Other?. str. 6. ISBN 0-8147-3582-7. 
  4. ^ a b v g Mampilly, Zachariah (2023). „The Divided Diplomat: Ralph Bunche and the Contradictions of Liberal Order” (na jeziku: engleski). ISSN 0015-7120. 
  5. ^ Rivlin, Benjamin (novembar 2003). „Ralph Johnson Bunche: Brief life of a champion of human dignity: 1903–1971”. Harvard Magazine. 
  6. ^ a b Robert D. McFadden (10. 12. 1971). „Dr. Bunche of U.N., Nobel winner, Dies”. The New York Times. Pristupljeno 22. 10. 2010. 
  7. ^ Marzejka, Laurie J. (29. 8. 1997). „Michigan History: Dr. Ralph Bunche—from Detroit to the world stage”. The Detroit News. detnews.com. Arhivirano iz originala 7. 7. 2012. g. Pristupljeno 22. 10. 2010. 
  8. ^ „Nobel Laureates Who Are BK Members” (PDF). 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 9. 9. 2015. g. 
  9. ^ Freedman, Richard (2019-09-24). „September 26 Arts and Entertainment Source: Film at Empress honors Nobel Peace Prize winner”. Times-Herald (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-04-17. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]