Ralf Šumaher

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ralf Šumaher
Lični podaci
Datum rođenja(1975-06-30)30. jun 1975.(48 god.)
Mesto rođenjaHirt,
NacionalnostNjemačka Nemac
Timovi
Statistika karijere
Broj trka182
Šampionati0
Pobede6
Podijumi27
Pol pozicija6
Najbrži krugovi8
Poena u karijeri329
Prva trkaVN Australije 1997.
Prva pobedaVN San Marina 2001.
Poslednja pobedaVN Francuske 2003.
Poslednja trkaVN Brazila 2007.

Ralf Šumaher (nem. Ralf Schumacher; Hirt, 30. jun 1975) je nemački automobilist i bivši vozač Formule 1.[1] Mlađi je brat bivšeg sedmostrukog svetskog prvaka u Formuli 1 Mihaela Šumahera.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Ralf je počeo sa trkama već sa 3 godine vozeći karting trke protiv šest godina starijeg brata Mihaela na privatnoj stazi koju je vodio njihov otac Rolf Šumaher u njihovom rodnom Kerpenu. Učeći te svoje prve karting korake kroz godine kada je već Mihael bio u jačim formulama, Ralf je s obzirom na veliku razliku u godinama u odnosu na brata, vrlo rano savladao svu tehniku vožnje i uvek je u velikom bratu video svog jedinog pravog istinskog idola. Prvu službenu karting trku odvezao je kada je imao 7 godina, a 1991. godine osvaja NRV kart pehar i Zlatni kart kup i postaje nemački juniorski prvak u kartingu.

U julu 1992. godine Ralf je odvezao prvu službenu trku BMV ADAK Formula Junior na stazi Norisring u Nirnbergu, a godinu kasnije (1993) osvaja drugo mesto. Godine 1994. vozi u nemačkoj Formuli 3 i osvaja 3. mesto, a 1995. sezonu završava kao drugi u ukupnom poretku, a posebno se ističe pobeda na prestižnoj uličnoj utrci u Makau.

Godine 1996. osvaja titulu u japanskoj Formuli Nipon sa dve pobede, a takođe paralelno je iste godine vozio japansko GT prvenstvo koje je završio kao drugi. Takođe, te godine vozi prvi put i bolid Formule 1 (Maklaren) i postaje biti njihov test-vozač.

Karijera u Formuli 1[uredi | uredi izvor]

Džordan[uredi | uredi izvor]

Ralf je u Formuli 1 debitovao 9. marta 1997. godine na VN Australije u Melburnu vozeći za ekipu Džordan-Pežo. Svoje prve bodove (4 boda) i podijum ostvaruje već u svom trećem nastupu na VN Argentine 13. aprila 1997. Bilježi sjajne borbe na stazi sa suparnicima, ali i nekoliko sudara u koje je bio uključen. Jedan od njih je imao sa timskim kolegom Fizikelom na VN Argentine zbog kojeg su između njih proizašle trzavice i nekomunikativnost. Drugi sudar, takođe sa Fizikelom, i to pred domaćom publikom na nemačkoj stazi u Nirburgringu, imao je negativne posledice i za Ralfovog brata Mihaela.

Zabeležio je sjajne vožnje na kišnom Monte Karlu kao debitant, ali na kraju ipak biva žrtva ograde koja taj dan nije nikog štedjela. Kada ga je bolid služio Ralf je vadio maksimum iz njega, ali to je nažalost bio jako redak slučaj. Krajem sezone gubi na formi i Fizikela ga prelazi u osvojenim bodovima. Osvaja ukupno 13 bodova i to je bilo dovoljno za tek 11. mesto u generalnom plasmanu.

Godine 1998. tim Džordan prelazi na motore Mugen-Honde, a u tim dolazi bivši svetski prvak Dejmon Hil. Najbolji rezultat postižu obojica ostvarivši dvosturku pobjedu na VN Belgije na kontroverznoj kišnoj trci. Sezona je bila relativno slaba i prvi bod osvaja tek na devetoj trci sezone na VN Velike Britanije. U vikendu kada se vozila VN Italije Ralf objavljuje da će 1999. voziti za Vilijams i da očekuje bolje dane i bolje rezutate u svojoj karijeri nakon dve godine učenja u Džordanu. Sezonu je završio sa ukupno 14 bodova što je bilo dovoljno za tek 10. mesto.

Vilijams[uredi | uredi izvor]

Svoju debitantsku trku za Vilijams na VN Australije 1999. godine Ralf je završio sjajno popevši se na podijum. Kako je konačno vozio za jak tim, Ralf se mogao suprotstaviti i najjačima na stazi. Bio je prvi vozač koji je mogao ugrabiti pobedu ako bi vodeća četvorka vozača imala loš dan. To se skoro dogodilo na VN Evrope na njegovom domaćem Nirburgringu, ali nažalost i Ralf je imao loš dan te ga je puknuta guma koštala pobede.

Ostvario je ukupno tri podijuma i svih svojih osvojenih 35 bodova bili su i Vilijamsovi, jer je Ralf jedni osvojio bodove za svoj tim te sezone. Sezonu završava na 6. mestu odmah iza brata Mihaela koji je bio odsutan iz trka jedan deo sezone zbog nesreće na VN Velike Britanije na Silverstonu kada je polomio desnu nogu.

Sezona 2000. počela je dosta dobro već sa osvojenim trećim mestom u Melburnu, prvoj stanici te sezone, ali nastavila se poprilično frustrirajuće. Previše mehaničkih problema u povratničkoj sezoni za BMV učinili su sezonu za Vilijams ništa drugo nego samo običnu na kojoj se početničke greške moraju svladati. Ralf je sezonu završio na 5. mestu sa 24 boda.

Dana 15. aprila 2001. godine na VN San Marina Ralf konačno dolazi do svoje prve pobede. Da to nije bilo slučajno, Ralf potvrđuje na VN Kanade, kada pobjeđuje u direktnom dvoboju protiv starijeg brata. Takođe, te sezone pobedio je i pred domaćom publikom na VN Nemačke. Dana 1. jula 2001. (dan nakon svog 26. rođendana). Na kvalifikacijama za VN Francuske ostvaruje svoju prvu pol poziciju. Deklasirao je debitanta u F1 i novog timskog kolegu pridošlicu iz američke KART serije Montoju. Sezonu završava na 4. mestu sa 49 bodova.

Godine 2002. ponovo pobeđuje na već drugoj trci sezone na VN Malezije što na kraju biva jedina pobeda Vilijamsa te sezone. Ta sezona je obeležena neverovatnom dominacijom starijeg brata Mihaela Šumahera i Ferarija, a ušla je u istoriju kao poslednja sezona sa starim sistemom bodovanja (10,6,4,3,2,1).

Ralf za volanom Vilijams BMVa

Godine 2003. Ralf je u svojim rukama imao najjači bolid u svojoj karijeri s kojim je bio u stanju da se bori čak i za naslov prvaka. Bolid Vilijams-BMV-a te sezone u pojedinim trkama je bio najjači bolid i Ralf je sredinom sezone zabeležio dve pobjede zaredom : VN Evrope i VN Francuske.

Kako se približavao kraj sezone i završna borba Ralf je bio u poziciji da se bori za naslov prvaka, ali nesreća na testiranjima u Monci uoči VN Italije udaljila ga je od trka tog vikenda i za Ralfa je sezona praktično bila izgubljena. Uprkos nesreći, Ralf je fizički bio spreman za trku, nije imao nikakve teške ozlede, ali teška glavobolja tog vikenda za vreme održavanja trke u Monci je bila previše izražena da bi Ralf bio 100% spreman. Sezonu završava kao 5. sa 58 bodova.

Sezona 2004. je sezona koju bi Ralf najradio zaboravio. Njegov Vilijams sa čudnim prednjim delom bolida nazvanim Čudnovati kljunaš te sezone nije bio ni senka modelu od prethodne godine. Nesreća na VN SAD-a je umalo okončala njegovu karijeru. Udario je u zaštitni zid pri maksimalnoj mogućoj brzini na ovalu Indijanapolisa. Udarac je bio posledica pucanja zadnje leve gume prilikom koje se par puta okrenuo, te je rotirajući udario u zid zadnjim delom bolida. Silina udarca bila je toliko jaka da je Ralf napuknuo jedan pršljen. Težak udes udaljio ga je na tri meseca od trka. Vraća se na VN Kine i to sa vrlo jakom formom. Sudar sa neopreznim Kultardom ga košta odustajanja sa 4. pozicije, a na VN Japana dolazi do drugog mesta odmah iza brata Mihaela.

Na poslednjoj trci sezone, na kišnoj VN Brazila sa lošom startom pozicijom dolazi do sjajnog 5. mjesta. Bila je to poslednja trka koju je vozio za Vilijams. Te je sezone Ralf završio na 9. mestu sa 24 boda. Tokom sezone znalo se već da su Ralfu u Vilijamsu dani odbrojani i da 2005. godine više neće voziti za njih. Ralf okreće novu stranicu u životu i potpisuje za Tojotu.

Tojota[uredi | uredi izvor]

Ralf za volanom Tojote 2005.

Godine 2005. prelazi u Tojotu. U prvih 12 trka je bio deklasiran od Jarna Trulija. Sa vrlo sporim prilagođavanjem na Tojotin bolid, osvaja dva treća mesta krajem sezone na VN Mađarske i VN Kine, a na VN Belgije je bio blizu pobede. Mizerna greška ekipe sa odlukom oko preranog izlaska sa gumama za suvo na mokru stazu, Ralfa bacaju na 7. mesto ostvareno na toj trci.

Na posljednje tri trke Tojota je ušla sa novim modelom bolida koji je bio prilagođen Ralfovom stilu vožnje, što mu je pomoglo da na kraju bude bolji timski vozač i prestigne Trulija za 2 boda. Taj novi model bolida doneo mu je i prvo startno mesto na VN Japana. Sezonu je završio na 6. mestu sa 45 bodova.

Godine 2006. nastavlja s Tojotom, a sezona nije bila niti približno ista kao prethodna. Postojali su mnogi problemi oko prilagođavanja bolida na nove Bridžston gume, a i novi V8 motor Tojote takođe se nije pokazao onakvim kakvim su ga neki okarakterisali. Motor je bio totalna suprotnost motoru iz 2005. godine koji je bio jedan od najpouzdanijih te sezone. Mnogobrojna odustajanja zbog raznih kvarova su ukazivala da to nije bolid kakvog Ralf treba i sa kojim bi mogao pobediti. Jedini podijum na VN Australije (treće mesto) bio je najveći Ralfov rezultat te sezone. Sezonu završava na razočaravajućem 10. mestu sa samo 20 bodova.

Godine 2007. sezona bila je još slabija od prethodne, a sve je bilo uslovljeno novom specifikacijom Bridžston guma za 2007. sezonu koje tim Tojote nije nikako mogao dobro prilagoditi šasiji. Ralf je tokom sezone takođe ponovo imao poteškoće sa prilagođavanjem na bolid i ponovno su se ponavljale teškoće kao i 2005. godine.

Ralf se čitavu sezonu, umesto protiv suparnika na stazi, borio sa bolidom i stvarao se problem za problemom. Priče o produženju ugovora sa Tojotom su se odlagale do daljeg, te su počele kružiti glasine o Ralfovom sigurnom prelasku u drugi tim. Najspominjaniji tim je bio Toro Roso, no tim je u međuvremenu postao zauzet. Najbolje rezultate postiže na VN Australije, VN Kanade (8. mesto) i VN Mađarske (6. mesto) iz kojih ukupno osvaja mizernih 5 bodova koja su bila dovoljna za tek 16. mesto u ukupnom poretku vozača.

Nakon F1[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2008. i 2009. Ralf Šumaher vozi u okviru DTM šampionata (Deutsche Tourenwagen Masters). Ralf je još ranije u sezoni obećao svojim navijačima da će se takmičiti u F1 i dogodine i da ima nekoliko opcija za sezonu 2008. Dan nakon VN Japana i uoči zadnje dve trke u sezoni Ralf sam objavljuje vest o napuštanju Tojotinog tima na kraju sezone i okretanju ka novim izazovima.

Privatno[uredi | uredi izvor]

U septembru 2001. godine. Ralf se oženio sa Karolinom Brinkman, bivšim foto-modelom, a u isto vreme rodio im se i sin David (23. septembra 2001). Danas žive u raskošnoj vili u Salcburgu, a vlasnik je i jedne kuće u Oprtlju u Istri.

Pobede na Velikim nagradama F1[uredi | uredi izvor]

Ralf je pobedio na 6 trka, a 27 puta je bio na pobedničkom postolju.

# Sezona Velika nagrada Staza Tim
1. 2001 San Marino Velika nagrada San Marina Imola Vilijams-BMV
2. Kanada Velika nagrada Kanade Montreal Vilijams-BMV
3. Njemačka Velika nagrada Nemačke Hokenhajmring Vilijams-BMV
4. 2002 Malezija Velika nagrada Malezije Sepang Vilijams-BMV
5. 2003 Evropa Velika nagrada Evrope Nirburgring Vilijams-BMV
6. Francuska Velika nagrada Francuske Manji kur Vilijams-BMV

Pregled F1 karijere[uredi | uredi izvor]

Godina Tim Trka Pol pozicija Pobeda Bodova Pozicija
1997. Džordan-Pežo 17 0 0 13 11.
1998. Džordan-Mugen-Honda 16 0 0 14 10.
1999. Vilijams-Supertek 16 0 0 35 6.
2000. Vilijams-BMV 17 0 0 24 5.
2001 Vilijams-BMV 17 1 3 49 4.
2002 Vilijams-BMV 17 0 1 42 4.
2003 Vilijams-BMV 15 3 2 58 5.
2004 Vilijams-BMV 12 1 0 24 9.
2005 Tojota 18 1 0 45 6.
2006 Tojota 18 0 0 20 10.
2007 Tojota 17 0 0 5 16.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Ralf Schumacher | Actor, Music Department”. IMDb (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-04. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]