Ranko Radović
Ranko Radović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. avgust 1935. |
Mesto rođenja | Podgorica, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 15. februar 2005.69 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija i Crna Gora |
Ranko Radović (18. avgust 1935 — 15. februar 2005) bio je srpski arhitekta, slikar, i teoretičar arhitekture. Nakon njegove smrti je ustanovljena nagrada koja nosi njegovo ime. Jedini je domaći arhitekta čije je delo „Spomen kuća bitke na Sutjesci” uvršćeno u knjigu Čarls Dženksa, Evolutivno stablo, 1991, 1993. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Magistrirao je 1971. godine u Beogradu, kod profesora Olivera Minića. Doktorirao je u Parizu 1980. godine na Sorboni, kod prof. Bernara Dorivala.
Prosvetni rad[uredi | uredi izvor]
Započeo je profesorsku karijeru na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1972—1992), gde je predavao „Savremenu arhitekturu i urbanizam“. Početkom ratnih devedesetih odlazi u Japan, gde je nastavio profesuru. Tri godine je proveo u Japanu i još pet u Finskoj. Njegov boravak u Japanu je podstakao niz predavanja o arhitekturi Japana na Kolarčevom narodnom univerzitetu.
Po pozivu, 1996. godine osniva i vodi „ Školu Arhitekture“, Smer za arhitekturu i urbanizam, Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu. Gotovo 30 godina rukovodio je poslediplomskim studijama iz savremene Arhitekture u Beogradu i Novom Sadu.
Radović je bio redovni profesor Univerziteta u Novom Sadu, Univerziteta umetnosti u Beogradu, Tehničkog univerziteta u Helsinkiju, Finska i Univerziteta Cukubi, Japan. Bio je predavač na više od 20 univerziteta u Rimu, Palermu, Stokholmu, Parizu, Kionu, Melburnu, Hjotu, Lisabonu...
Bio je predsednik International Federation for Housing and Planning (IFHP) (Međunarodna federacija za urbanizam i stanovanje, 1984-1992), član Saveta International Union of Architects (UIA) (Međunarodna unija arhitekata, 1984-1990) i član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici.
Politički rad[uredi | uredi izvor]
Radović nije iskazivao interesovanje za politiku, ali je izabran u vladu Crne Gore premijera Mila Đukanovića januara 2003. godine. Bio je potpuno nesvakidašnji i originalan ministar, kada je par dana po imenovanju zatražio da mu se kao službeno vozilo ministarstva dodeli bicikl.[1] Ostavku na mesto ministra podnosi 11. septembra 2003. godine,[2] a svoj bicikl je poklonio najboljem učeniku jedne podgoričke osnovne škole.
Dela[uredi | uredi izvor]
Arhitektonska[uredi | uredi izvor]
- 16 urbanističkih projekata za naselja u Jugoslaviji, Finskoj i Luksemburgu
- Zanatsko-uslužni centar „Gradić Pejton“ na Čuburi, Beograd, 1968-1971.
- Skupština opštine, Aranđelovac, 1974.
- Spomen kuća bitke na Sutjesci, Tjentište, 1964-1971.
- Spomen obilježje Ljutotuk, u Danilovgrad, 1975.
- Pošta, Vrnjačka Banja, 1975-1977.
- Banka, Vrnjačka Banja, 1976-1979.
- Hotel „Partizanka“ u Vrnjačkoj Banji, 1977, 1985.
- Pošta / banka, Apatin, 1986.
- Atelje 212 u Beogradu ,1992.
- Nadgradnja FTN, Novi Sad, 1996.
- Hala, Dimitrovgrad, 1996-2001.
Književna[uredi | uredi izvor]
Objavio je preko 300 naučnih i stručnih studija i eseja, 14 knjiga (3 u inostranstvu). Takođe je autor više od 30 TV emisija i serija o arhitekturi. Pisao je za brojne arhitektonske časopise.
- O arhitekturi, Klub Mladih Arhitekata, Beograd, 1971.
- Fizička struktura grada, IAUS, Beograd, 1972.
- Gradski centri, Arhitektonski fakultet, Beograd, 1976.
- Živi prostor, Nezavisna izdanja Slobodana Mašića, Beograd, 1979.
- Forma grada, STYLOS, Novi Sad, 2003 / Orion art, Beograd, 2003 / Građevinska knjiga, Beograd, 2009.
- Antologija kuća, Građevinska knjiga, Beograd, 1985,1988,1989,1991.
- Nova antologija kuća, Građevinska knjiga, Beograd, 2007.
- Savremena arhitektura, STYLOS, Novi Sad, 1998,2001.
- Vrt ili kavez, Prometej, Novi Sad, 1995.
- Novi vrt i stari kavez, STYLOS, Novi Sad, 2005.
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- 1987. Nagrada Beogradskog salona
- 1997. Nagrada ULUPUDS za životno delo
- 1997. Vukova nagrada
Nagrada „Ranko Radović“[uredi | uredi izvor]
Udruženje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije (ULUPUDS) dodeljuje nagradu „Ranko Radović“.
Nagrada se dodeljuje:
- autoru najboljeg teksta o arhitekturi, i
- autoru najznačajnijeg arhitektonskog dela nastalog u prošloj godini.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ministarsko vozilo od 85 evra Blic, 5. april. 2003
- ^ Ministar ekologije i urbanizma podnio ostavku Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. jul 2014) Radio televizija Crne Gore, 11. septembar 2003.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- ULUPUDS - Nagrada Ranko Radović
- Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu
- Prema društvu i urbani pejzaž, Glas javnosti, 28. septembar 2003.