Pređi na sadržaj

Rača (Bajina Bašta)

Koordinate: 43° 55′ 18″ S; 19° 33′ 12″ I / 43.9217° S; 19.5533° I / 43.9217; 19.5533
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rača
Naselje Rača i manastir Rača
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugZlatiborski
OpštinaBajina Bašta
Stanovništvo
 — 2011.Pad 591
Geografske karakteristike
Koordinate43° 55′ 18″ S; 19° 33′ 12″ I / 43.9217° S; 19.5533° I / 43.9217; 19.5533
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina573 m
Rača na karti Srbije
Rača
Rača
Rača na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj031
Registarska oznakaBB
Zgrada škole u Rači

Rača je naselje u Srbiji u opštini Bajina Bašta u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 591 stanovnika. Atar sela Rače čini ceo sliv reke Rače.

Na području Rače nalazi se manastir Rača, zadužbina kralja Dragutina. Sadašnju crkvu podigao 1795. godine arhimandrit Hadži Melentije Stevanović.

O selu[uredi | uredi izvor]

Selo Rača

Selo se nalazi na vrhu potoka, koji desno i levo padaju u reku sa Sokoline, Sokolarice, Crnjuše, Boranje sa leve strane Borova, Žlijepca i Glavice sa desne strane. Nalazi se na 573 metara nadmorske visine i dosta je razuđeno.

Manastir Rača se nalazi na obroncima Tare, mestu gde reka Rača izlazi iz kanjona, na 6 km zapadno od Bajine Bašte. Manastir je bio od velikog značaja za naseljavanje sela. Kaluđeri i sveštenici iz raznih krajeva tražili su skloništa u ovom manastiru. Zbog toga su i svoju bližu i dalju rodbinu doseljavali nedaleko od manastira kako bi bili u blizini. Iz tog razloga selo se širilo i naseljavalo. Rača je zbog manastira često pljačkana i raseljavana. Svaki turski pohod na manastir, stavljao je celo selo u pokret. Godine 1813, u jednom od turskih pohoda, manastir je napao Memiš-aga iz Srebrnice. Upadom u manastir zaklao je dva kaluđera, a manastir je nakon ovog napada ostao potpuno opustošen i uništen. Račani su pobegli iz sela na više strana po Podrinju i spustili se duboko niz Drinu i u preko savske krajeve. Rača danas nema starijih rodova od 200 godina.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Rača živi 549 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,1 godina (37,4 kod muškaraca i 44,9 kod žena). U naselju ima 219 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,07.

Najstariji doseljenici sela bili su Bučovići. Doselili su se iz Mokre Gore. Kada se jedan od njih pokaluđerio sa sobom je preveo dva brata. Naselili su se na starom naselju u Boranji. Porodica je dugi niz godina imala tradiciju kaluđera i sveštenika, koji su se kasnije iselili iz ovog mesta. Uz njih su došli od Bratonožića pop Vučeta i Gligorije Živanovići i ispod njih se naselili na Boranji. Oduvek su bili sveštenički rod, koji je i drugim mestima davao sveštenike. Danas nose prezimena: Sredojevići, Živanovići, Pantelići, Jeremići i Mitrovići.[2] Račani se danas uglavnom bave poljoprivredom, većina domaćinstva uzgaja maline.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.[3]

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 986
1953. 902
1961. 836
1971. 786
1981. 800
1991. 765 750
2002. 672 706
2011. 594
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
668 99,40%
Jugosloveni
  
2 0,29%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Poreklo sela
  2. ^ Istorijat Bajine Bašte
  3. ^ Stanovništvo
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]