Rebronoše
Rebronoše Vremenski raspon: Šablon:Geo range
| |
---|---|
"Ctenophorae" | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Potcarstvo: | Eumetazoa |
Tip: | Ctenophora Eschscholtz, 1829 |
Tipska vrsta | |
Mnemiopsis leidyi[2] | |
Classes | |
Rebronoše (Ctenophora) je tip najjednostavnijih eumetazoa koji se zajedno sa tipom žarnjaka svrstava u grupu dupljara. Svih 90, do danas opisanih vrsta, su marinske i vode najčešće planktonski i pelaški način života, a veoma mali broj vrsta živi puzeći po morskom dnu (bentos). Veliki broj ktenofora imaju sposobnost luminiscencije. Ima ih u svim morima i okeanima, a najzastupnjenije su u umerenim regionima.
Prema želatinoznom, prozračnom telu veoma liče na meduze samo što je njihovo telo biradijalno simetrično i nema žarne ćelije. Naziv su rebronoše dobile prema organima za kretanje koji su u vidu meridionalnih traka koje se pružaju duž čitavog tela. Na tim trakama se nalaze nizovi pločica koje nose treplje (cilije) i imaju izgled češljeva. Pločice nastaju stapanjem treplji ćelija epidermisa. Pokreti pločica počinju na kraju suprotnom od onog koji sadrži usni otvor i u vidu talasa se prenose čitavim telom. Na taj način omogućeno je da se životinja kreće ustima napred.
Građa[uredi | uredi izvor]
Telo im je različitog oblika, zvonasto, trakasto ili meškoliko i na njemu se razlikuju dve strane:
- oralna (donja) na kojoj je usni otvor koji se nastavlja u sistem gastrovaskularnih kanala;
- aboralna (gornja) na kojoj se nalazi udubljenje obloženo trepljastim epitelom u kome je smešten čulni organ.
Tentakule (ručice) nisu postavljene oko usnog otvora već se nalaze bočno na telu. Veoma su dugačke i razgranate i na njima se nalaze posebne lepljive ćelije ili koloblaste (coloblaste) koje omogućavaju hvatanje plena.
Telesni zid obavija gastrovaskularnu duplju i izgrađen je od dva ćelijska i jednog nećelijskog sloja:
- epidermisa, spoljašnjeg sloja ćelija koji može da bude sincicijelan ili da ima ćelijsku građu; u njemu se nalaze:
- žlezdane ćelije
- pigmentske ćelije koje daju boju telu;
- čulne ćelije
- nervne ćelije koncentrisane u vidu nervnog pleksusa oko usnog otvora i ispod nizova pločica sa trepljama
- endodermisa, unutrašnjeg sloja ćelija, koji, osim ždrela, obavija gastrovaskularni sistem pa se često naziva i gastrodermis;
- mezogleje je debeli nećelijski sloj želatinozne mase u kojoj su razbacane mnogobrojne ćelije:
- ameboidne ćelije
- mišićna vlakna postala od ameboidnih ćelija.
Gastrovaskularni sistem sastoji se od delova koji se nastavljaju jedan na drugi:
- usnog otvora koji se nalazi na oralnoj strani tela
- ždrelo, koje je u obliku dugačke, uzdužne, spljoštene cevi i obloženo je trepljastim epidermisom;
- jednjak se nastavlja na ždrelo i veoma je kratko;
- želudac od koga polaze kanali kojima se hrana raznosi ka svim delovima tela.
Hrane se drugim životinjama i varenje počinje u gastrovaskularnoj duplji, a završava se u ćelijama endodermisa u kojima se vrši i apsorpcija svarenih komponenti. Rebronoše nemaju skelet, respiratorne kao ni organe za izlučivanje.
Razmnožavanje i razviće[uredi | uredi izvor]
Rebronoše su hermafroditni organizmi. Muške polne žlezde obrazuju se sa jedne, a ženske na drugoj strani meridionalnih kanala, a zajedničko im je to da obe vrste nastaju od endoderma. Polne ćelije se oslobađaju iz žlezda i mogu da se oplode u samom telu ili u morskoj vodi. Posle oplođenja počinje brazdanje koje je determinisano. Gastrulacija se kod najvećeg broja vrsta rebronoša vrši invaginacijom, posle čega nastaje larva cidipid (cydippid).
Klasifikacija[uredi | uredi izvor]
kriterijumi za klasifikaciju rebronoša su sledeći:
- prisustvo ili odsustvo tentakula
- oblik tela
- oblik nizova pločica sa trepljama.
Prema tim kriterijumima tip rebronoša deli se na dve klase:
1. Tentaculata koje poseduju tentakule; ova klasa obuhvata redove:
- Cydippida — najprimitivnije rebronoše sa tipičnim osobinama tog tipa životinja; imaju par tentakula sa ćelijama koloblastama; predstavnici ovog reda su:
- Hormiphora plumosa, koja živi u Jadranskom i Sredozemnom moru:
- Euchlora interesantna po tome što sadrži žarne ćelije.
- Lobata, koje na oralnoj strani imaju dva velika režnja i 4 nabora sa žlebovima u kojima se nalaze tentakule za ishranu; najpoznatiji predstavnik ovog reda je:
- Cestida, imaju telo trakastog oblika dužine i preko 1 m; duž tela se pruža četiri niza zakržljalih pločica sa trepljama pomoću kojih se kreću talasastim pokretima; predstavnik je:
- venerin pojas (Cestus veneris);
- Platyctenea, telo im je spljošteno u oralno-aboralnom pravcu i na adultnom stadijumu bez trepljastih pločica jer slabo pokretne, puzeće životinje; predstavnici su:
- rod Coeloplana, i
- rod Ctenoplana.
2. Nuda koje su bez tentakula; pripada im red:
- Beroida, čije je tlo jajastog ili zvonastog oblika sa velikim usnim otvorom i ždrelom; predstavnik je:
- rod Beroe
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
- Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
- Krstić, Lj: Čovek i mikrobi, Draganić, Beograd, 2003.
- Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
- Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.
- Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj: Čovek i životinjski svet, ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- ^ Shu, Degan; Zhang, Zhifei; Zhang, Fang; Sun, Ge; Han, Jian; Xiao, Shuhai; Ou, Qiang (jul 2015). „A vanished history of skeletonization in Cambrian comb jellies”. Science Advances. 1 (6): e1500092. Bibcode:2015SciA....1E0092O. PMC 4646772 . PMID 26601209. doi:10.1126/sciadv.1500092.
- ^ Ryan, J. F.; Pang, K.; Schnitzler, C. E.; Nguyen, A.-D.; Moreland, R. T.; Simmons, D. K.; Koch, B. J.; Francis, W. R.; Havlak, P.; Smith, S. A.; Putnam, N. H.; Haddock, S. H. D.; Dunn, C. W.; Wolfsberg, T. G.; Mullikin, J. C.; Martindale, M. Q.; Baxevanis, A. D.; Baxevanis, AD (13. 12. 2013). „The Genome of the Ctenophore Mnemiopsis leidyi and Its Implications for Cell Type Evolution”. Science. 342 (6164): 1242592. PMC 3920664 . PMID 24337300. doi:10.1126/science.1242592.