Revolver

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kolt - mornarički model 1851
Smit i Veson - ruski model br. 3 M1874. Jedan od korisnika SV br. 3 M1874 bilo je Osmansko carstvo.
Nagant M1894. Nagant model M1891 bio je službeni revolver u Kraljevini Srbiji krajem 19. i početkom 20. veka.[1] U isto vreme, u Austrougarskoj službeni revolver je bio Rast-Gaser M1898. Krajem 19. veka Srbija, Austrougarska i Rusija su se prenaoružale modernijim revolverima manjeg kalibra.
Prvi domaći revolver Zastava M83 u kalibru .357 magnum, odnosno .38 specijal.

Revolver je naziv za vrstu brzometnog ručnog vatrenog oružja za samoodbranu i blisku borbu. Od pištolja se razlikuje po tome što ima metke u dobošu koji se okreće zapinjanjem oroza (udarača) ili povlačenjem okidača i dovodi metak prema cevi.[2]

U pravilu je glomazniji od većine pištolja, ali jednostavnije konstrukcije, pa radi gotovo bez zastoja. Brzina gađanja i domet su mu manji od standardnog poluautomatskog pištolja, pošto se opaljenje vrši u dobošu, pa je iskorišćenje barutnih gasova slabije.[2] Međutim, doboš ograničava broj metaka na 6-8, a i sporije ga je puniti. Zbog toga ga danas uglavnom koriste policijske snage.

Prvi moderni revolver je proizveo Samujel Kolt 1835. godine, koji su kasnije usavršeni te stekli veliku popularnost u ratovima 19. veka.[2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Prema nameni, razlikuju se vojni (kalibra 7,62-11,56 mm), civilni (kalibra 6,35-7,65 mm) i sportski revolveri.[2]

Glavni delovi revolvera su telo (rukohvat, cev i mehanizam za izvlačenje čahure), doboš sa 5-8 ležišta za metke i mehanizmom za okretanje i zabravljivanje, i delovi za zapinjanje i okidanje.[2]

Iz revolvera se gađa (nišanjenjem ili instiktivno) jedinačnom paljbom, na daljini do 50 m, iz mesta ili ležećeg stava.[2]

Tipovi revolvera[uredi | uredi izvor]

Revolveri kapislari[uredi | uredi izvor]

Doboš revolvera kapislara punio se spreda (barutom i kuglom, koji su nabijani šipkom), a svaka barutna komora imala je na zadnjoj strani doboša sopstvenu šuplju bradavicu (sisak), na koju se montirala kapisla, koja je aktivirana udarcem oroza. Jednom napunjeni, ovi revolveri mogli su da ispale sve metke u dobošu (5-8) za jedan minut (za razliku od dotadašnjih pištolja kapislara, koji su ispaljivali 1-3 metka u minutu), ali je punjenje doboša trajalo nekoliko minuta.[3] Najpoznatiji revolveri kapislari bili su:

Revolveri koji se pune sjedinjenim metkom[uredi | uredi izvor]

Revolveri kapislari masovno su korišćeni od 1836. do 1865, kada su ih postepeno (od 1854) zamenili revolveri sa probušenim dobošem, koji se pune od nazad sjedinjenim metkom u metalnoj čahuri.[3] Najpoznatiji modeli ovih revolvera bili su:

Sa iglenim paljenjem[uredi | uredi izvor]

Sa ivičnim paljenjem[uredi | uredi izvor]

Sa centralnim paljenjem[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Serbian Nagant 1891
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c Nikola Gažević, Vojna enciklopedija 8, Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 146-147
  3. ^ a b Byam, Michele (1990). Oružje i oklopi. Mladinska knjiga) (1. izd izd.). Zagreb: Mladost. str. 56—61. ISBN 86-307-0312-1. OCLC 441740655. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]