Regong umetnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Regong umetnost
Tangka slika na fasadi budističkog hrama
Svetska baština Uneska
Zvanično imeRegong
KriterijumStil u likovnoj umetnosti karakterističan za Tibet
Referenca853
Upis2009. (4. sednica)
Veb-sajthttps://ich.unesco.org/en/RL/regong-arts-00207
Izrada skulptura u manastiru Rongvo
Tangka slike na svicima

Regong (ili Rebgong) umetnost je specifičan pravac likovnog izražavanja razvijen na Tibetu. Oslikava teme iz tibetanskog budizma.[1] Obuhvata više tehnika: tangka slikarstvo, skulpturu, gravuru, arhitekturu i vez. Zbog svoje jedinstvene estetike i tradicije umetnosti regong ima značajnu istorijsku i umetničku vrednost u tibetanskom budizmu, narodnoj umetnosti, arhitekturi itd.[2]

Godine 2009 Regong umetnost je uvrštena na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.[3]

Istorija i regionalna rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Regong umetnost je tradicionalna umetnost koja se razvila u 12. veku[2] u budističkim manastirima na Tibetu. Danas se njome bave monasi i narodni umetnici, Tibetanci i pripadnici naroda Tu, koji žive u manastirima i selima smeštenim duž sliva reke Longvu u provinciji Ćinghaj na zapadu Kine.[3] Održanju i razvoju ove umetnosti doprinose generacije umetnika. Znanja i veštine prenose se s kolena na koleno, formirajući tako originalnu kinesku umetnost, poznatu i priznatu širom sveta.[2]

Teme i tehnike[uredi | uredi izvor]

Teme koje obuhvata Regong umetnost uglavnom se baziraju na budističkim pričama, tibetanskim istorijskim ličnostima, tibetanskim legendama i epovima, ali se bavi i svetovnim temama.

Slike regonga rade se u realističnom stilu i karakteriše ih pedantnost i prefinjenost. Izrada ovih slika zahteva izuzetno kvalitetne četkice, koje obično prave sami umetnici. Postoji oko 40 vrsta ovih četkica, od kojih svaka vrši drugačiju funkciju. Najtanja četkica ima samo jednu dlaku. Koriste se mineralne boje živopisne su, jarke i dugotrajne, a slikari ih takođe sami pripremaju. Proizvodnja tkanina koje se oslikavaju takođe zahteva savladavanje složenih tehnika.[4]

Različiti vidovi regonga[uredi | uredi izvor]

  • Tangka ili tanka, su slike na platnenim svicima. "Tangka" u doslovnom prevodu i znači "nešto što se odmotava". Ove slike karakteristične su za tibetansku kulturu. Oslikavaju se platna svih veličina, od portreta koji se mogu razmotati pomoću dva štapa pričvršćena na vrhu i dnu platna, do veoma velikih, dizajniranih tako da, kada se odmotaju mogu pokriti zid ili vrata, dužine i desetine metara. Tangke uglavnom predstavljaju mistične simbole (mandala), božanstva tibetanskog budizma ili Bona, kao i portrete Dalaj Lame. Ove slike imaju važnu ulogu u procesu podučavanja i meditacije u tibetanskom budizmu.[1]
  • Dui tapiserije ili barbola su slike sa životinjskim i biljnim motivima. U izradi ovih tapiserija koristi se pačvork tehnika, pri čemu se biljni i životinjski oblici izrezuju od svilenih tkanina i spajaju međusobno, na koji način se stvara reljefna tekstura. Ove tapiserije koristite se za ukrašavanje stubova ili zidova.[3]
  • Regong skulpture mogu biti izrađene od gline, drveta, kamena ili cigle i ukrašavaju hramove i domove. Izrađuju se i kao reljefni paneli koji ukrašavaju zidove, ormare, stolove za čaj i dr.[3]

Regong umetnost danas[uredi | uredi izvor]

Tehnike regong umetnosti se uglavnom prenosi sa roditelja na decu ili sa majstora na šegrte, strogo poštujući drevne budističke knjige o slikarstvu koje daju uputstva za crtanje linija i figura, podudaranje boja i dizajn šara. Karakteristična po izrazito tibetanskom budističkom religijskom stilu i jedinstvenim regionalnim karakteristikama, umetnosti Regong oličava duhovnu istoriju i tradicionalnu kulturu regiona i ostaje sastavni deo umetničkog života tamošnjih ljudi.[3]

Regong umetnost stiče sve veću popularnost, ne samo u Kini, već širom sveta. Velika popularnost dovodi do toga da se tangka slike transformišu od svetog predmeta u robu, sa temama koje favorizuje tržišna ekonomija.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Xue, Ming (januar 2016). The Rise of Individual through Tibetan Thangka Art in Rebgong. Pristupljeno 20. 2. 2021. 
  2. ^ a b v Zhibin, Fu. „Une fleur de l’art tibétain – Visite au lieu de naissance de l’art Regong”. La Chine au présent. Pristupljeno 20. 2. 2021. 
  3. ^ a b v g d „Regong arts”. Intangible Cultural Heritage. UNESCO. Pristupljeno 10. 2. 2021. 
  4. ^ „Les arts de Regong au monastère de Wutun”. Tibet. Pristupljeno 20. 2. 2021.