Reks
Reks (lat. rex — kralj, vladar; od lat. regere — vladati) bio je u Rimskom kraljevstvu od senata i kurijatske skupštine (lat. Comitia curiata ) doživotno izabran vladar s vrhovnom vojnom, sudskom i svešteničkom vlašću.[1][2]
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Prema tradiciji doba kraljeva u Rimu obuhvata period od 753. do 510. p. n. e. U srednjovjekovnim latinskim pisanim dokumentima reks je naziv za vladara u rangu kralja.
Reks apostolikus (lat. Rex apostolicus — apostolski kralj) titula je koju je dobio oko 1000. godine mađarski kralj Stjepan I od pape Silvestra II uz pravo patronata po cijeloj Ugarskoj. Tu je titulu papa Klement XIII obnovio i potvrdio 1758. godine Mariji Tereziji.
Reks katolikus (lat. Rex catholicus — katolički kralj) titula je što je španski kralj Ferdinand II (1452-1516) dobio od Svete stolice u znak priznanja za protjerivanje Maura s Pirinejskog poluostrva i uvođenje inkvizicije. Reks hristijanisimus (lat. Rex christianissimus — najhrišćanskiji kralj; fr. Sa majesté tres chretienne) titula je francuskih kraljeva počevši od Luja XI (1423—1483), osnivača apsolutne monarhije. Reks fidelisimus (lat. Rex fidelissimus — najvjerniji kralj) titula je koju su od pape dobili portugalski kraljevi od 1748. godine.[1]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962. g.
- ^ Latinsko hrvatsko-srpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1961. g.
