Pređi na sadržaj

Rene Koti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rene Koti
Rene Koti 1948. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1882-03-20)20. mart 1882.
Mesto rođenjaAvr, Francuska
Datum smrti22. novembar 1962.(1962-11-22) (80 god.)
Mesto smrtiAvr, Francuska
UniverzitetUniversity of Caen Normandy
Politička karijera
Politička
stranka
National Centre of Independents and Peasants, Republican, Radical and Radical-Socialist Party, Democratic Republican Alliance

Rene Žil Gistav Koti (fr. René Jules Gustave Coty; Avr, 20. mart 1882Avr, 22. novembar 1962) je bio predsednik Francuske od 1954. do 1959. Bio je drugi i poslednji predsednik Četvrte francuske republike.[1][2][3]

Detinjstvo, mladost i politika[uredi | uredi izvor]

Rene Koti je rođen u Avru, a studirao je na univerzitetu u Kanu, gde je 1902. diplomirao pravo i filozofiju. Radio je kao advokat u rodnom mestu, specijalizujući pomorsko i trgovinsko pravo. Bavio se i politikom, kao član Radikalne stranke, i bivao biran na razne pozicije u lokalnoj vlasti.

Kad je počeo Prvi svetski rat, Koti se prijavio kao dobrovoljac i služio u 129. pešadijskom puku. Borio se u bici kod Verdena. Godine 1923, Koti je izabran u Odbornički dom, zamenivši Žila Zigfrida kao predstavnik Primorske Sene. U ovom periodu je prestao da bude član Radikalne stranke i prešao u Republikansku uniju. Između 13. i 23. decembra 1930. je služio kao državni podsekretar za unutrašnje poslove u vladi Teodora Stega.

Koti je izabran u Senat 1936, kao predstavnik Primorske Sene. Bio je jedan od francuskih parlamentaraca koji su 10. jula 1940. glasali da se daju posebna ovlašćenja Filipu Petenu, čime je pomogao stvaranje marionetske vlade u Višiju. Koti je ostao relativno neaktivan tokom Drugog svetskog rata, mada je posle rata rehabilitovan.

Posleratni život i predsednikovanje[uredi | uredi izvor]

Rene Koti je bio član ustavotvorne Skupštine od 1944. do 1946, i predsedavao je grupom desničarskih nezavisnih republikanaca, koja je kasnije postala deo Nacionalnog centra za nezavisnost seljaka. Koti je izabran u državnu skupštinu 1946. kao predstavnik Primorske sene, a od novembra 1947. do septembra 1948, je službovao kao ministar za obnovu i urbano planiranje u vladama Roberta Šumana i Andrea Marija. Koti je izabran za člana Saveta Republike u novembru 1948, a potpredsednik Saveta je bio od 1952.

Koti je bio kandidat za predsednika 1953, ali je smatrano da su mu šanse da bude izabran male. Međutim, uprkos 12 uzastopnih glasanja, desničarski favorit Žozef Lanijel nije uspeo da osvoji potrebnu apsolutnu većinu. Nakon povlačenja još jednog kučnog desničarskog kandidata, Luja Žakinoa, Koti je konačno izabran u 13. glasanju, 23. decembra 1953, osvojivši 477 glasova nasuprot 329 glasova za socijalistu Marsela-Edmondda Negelena. 16. januara 1954. je nasledio Vensana Oriola na dužnosti predsednika Republike.

Kao predsednik, Koti je bio manje aktivan i od svog prethodnika u uticanju na politiku. Njegovo predsedništvo je bilo propraćeno nevoljama političke nestabilnosti Četvrte republike i Alžirskim pitanjem. Usled produbljivanja krize 1958, Koti je 29. maja apelovao na Šarla de Gola, najslavnijeg Francuza, da postane poslednji premijer Četvrte republike. Koti je zapretio ostavkom ako de Golovo postavljenje ne bude prihvaćeno u parlamentu.

De Gol je napravio nacrt novog Ustava, i 28. septembra je održan referendum na kome je 79,2% izašlih podržalo predlog, koji je doveo do stvaranja Pete republike. De Gol je u parlamentu izabran za predsednika nove Republike, i zamenio je Kotija na dužnosti 9. januara 1959. Koti je bio član Ustavnog saveta od 1959. pa do svoje smrti 1962. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „René Coty president of France”. Britannica. Pristupljeno 21. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „René Coty”. Élysée. Pristupljeno 21. 1. 2021. (jezik: francuski)
  3. ^ „René Coty”. Oxford Reference (online izd.). Oxford University Press.  (Subscription or UK public library membership required.)(jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]