Reproduktivno zdravlje
Reproduktivno zdravlje žena podrazumeva usklađenost i normalno odvijanje funkcija reproduktivnog sistema u telesnom, psihičkom i socijalnom smislu. Ono je bitno jer omogućava ljudima da se osećaju dobro, da vole i budu voljeni i da ostvare jednu od najlepših uloga u životu, a to je roditeljstvo. Zaštita reproduktivnog zdravlja uključuje edukaciju o seksualnosti i reprodukciji, savetovanje o planiranju porodice, zdravstvenu zaštitu reprodukcije, prevenciju, dijagnostiku i lečenje različitih bolesti i poremećaja, prekide trudnoće, kao i prevenciju seksualnog zlostavljanja i brigu o žrtvama.[1]
Briga o reproduktivnom zdravlju žena počinje od rođenja, a naročito je važna u periodu mladalaštva, kada se dešavaju krupne promene u telesnom izgledu i funkcionisanju organizma, doživljavanju spoljašnjeg sveta, načinu razmišljanja i ostvarivanja kontakata sa drugim ljudima. Tada ženu vrebaju mnoge opasnosti za nastanak poremećaja reproduktivnog zdravlja. U tom smislu poznavanje karakteristika reproduktivnog zdravlja žena i činilaca koji ga određuju su polazna osnova za procenu zdravstvenih potreba žena i aktiviranje raspoloživih resursa za njihovo zadovoljenje, odnosno unapređenje zdravlja žena, u kontekstu utvrđenom za zdravstvene politike izražene inicijativom za bezbedno materinstvo. Dok je utvrđivanje karakteristika žena u reproduktivnom periodu od značaja je bezbedno materinstvo, i posebno, izdvajanje ugroženih grupa žena i činilaca koji determinišu reproduktivno zdravlje, kao putokaz za adekvatno planiranje, organizaciju i rukovođenje službama za zdravstvenu zaštitu žena, odnosno izbor prioriteta zaštite i unapređenja zdravlja žena i pravilan populacioni razvoj.[2]
Opšta razmatranja[uredi | uredi izvor]
Reproduktivno zdravlje podrazumeva da su ljudi u mogućnosti da imaju:
- zadovoljavajući i bezbedan polni život
- sposobnost da imaju potomstvo,
- slobodu da odlučuju da li će imati potomstvo, kada i koliko često,
- pravo (muškaraci i žene) da budu informisani,
- pristup bezbednim, efektnim, dostupnim i prihvatljivim metodima planiranja porodice po svom izboru,
- pravo na adekvatne usluge zdravstvene zaštite koji ženi omogućavaju bezbednu trudnoću i porođaj.
Važno je da mladi ljudi u oviru napred navedenih mogućnosti, razumeju sopstveno telo i način na koji funkcioniše, da prihvate i steknu pozitivan stav o sopstvenoj seksualnosti, što im može pomoći da sebe sagledaju u pozitivnom svetlu i da poštuju sebe kao seksualno biće. Oje osnova za buduće iskreno i odgovorno angažovanje u ličnim vezama.
Jedno od obeležja savremenih društava je porast seksualne aktivnosti među mladima, koje rezultuju rastućim udelom adolescenata koji su seksualno aktivni, sve većim brojem onih koji prvo polno iskustvo doživljavaju u ranoj adolescenciji (pre 16 godina života) i snižavanjem prosečnog uzrasta kada se prvi polni odnos ostvaruje.[3]
Kroz sistem obrazovanja trebalo bi da se sprovede obuka mladih o reproduktvnom zdravlju, koja bi sprečila prerano i nezaštićeno stupanje u seksualne odnose, brojne neželjene posledice neznanja i predrasuda, različite forme seksualnog iskorišćavanja, zlostavljanja i nasilja, i da doprinese razvoju tolerantnih i na poštovanju zasnovanih i kvalitetnih odnosa među polovima i među ljudima uopšte.[4]
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Reproduktivno zdravlje žena na globalnom nivou nije zadovoljavajuće, s obzirom da se može pretpostaviti da manje od 50% žena u generativnom periodu ne raspolaže dovoljnim nivoom znanja niti se ponašaju na način koji se može smatrati i zdravstveno poželjnim po više posmatranih obeležja; tek 33% žena može se smatrati funkcionalno pismenim, a zdravstveno ponašanje više od 50% žena nije zdravstveno poželjno u smislu bezbednog materinstva.
Znanje, stavovi, ponašanje i korišćenje zdravstvene zaštite kod žena korelira sa starošću i obrazovanjem; poželjni obrasci ponašanja nalaze se staistički češće kod mlađih žena višeg obrazovnog nivoa koje su nastanjene u gradu nego kod starijih žena nižeg obrazovnog nivoa nastanjenih u ruralnim oblastima. Materijalno stanje ne igra značajnu ulogu.
Značajni činioci reproduktivnog zdravlja[uredi | uredi izvor]
- Seksualno ponašanje određuju: materijalni položaj domaćinstva, urednost žene, odmor, zastupljenost faktora rizika, vrednovanje zdravlja, stav o ličnoj odgovornosti i poverenje u lekara.
- Prediktori kontracepcije su: zadovoljstvo životom, veći zdravstveni problem i vrednovanje zdravlja. Broj abortusa određuju: životna zrelost žene, odmor, zastupljenost faktora rizika, stil života, vrednovanje zdravlja i ispoljavanje tog stava, te kontinuitet i blagovremenost zdravstvene zaštite.
- Prediktori dobre zaštite reproduktivnog zdravlja su: kulturni nivo okruženja, materijalni položaj domaćinstva, zadovoljstvo životom, urednost i odmor, zastupljenost faktora rizika, vrednovanje zdravlja, stav o ličnoj odgovornosti i poverenje u lekara.
- Pristup i kontrolu HIV određuju: zadovoljstvo životom, fizička aktivnost, veći zdravstveni problemi i sadržaj primarne zaštite.
- Postpartalnu zaštitu određuju: kulturni nivo okruženja, razlozi nezadovoljstva životom, zastupljenost faktora rizika i blagovremenost zaštite. Prediktori dužine reproduktivnog perioda su: dostupnost zdravstvene zaštite u zajednici i urednost žene.
Ljudska prava u oblasti reproduktivnog i i seksualnog života[uredi | uredi izvor]
Sve mlade osobe pre stupanja na reproduktivnu scenu treba da budu upoznate sa pravima koja imaju u odnosu na seksualno i reproduktivno ponašanje. Ta prava ih, obavezuju da preuzmu i određenu odgovornost u odnosu na svoje ponašanje.[6]
Vrsta prava | Karakteristike prava |
---|---|
Pravo na život | Podrazumeva da ljudi imaju pravo na zaštitu od bolesti i smrti. To ih obavezuje da budu odgovorni i čuvaju svoje zdravlje. Pravo na slobodu i sigurnost – ljudi imaju pravo da slobodno i odgovorno odlučuju o svom polnom životu, ali i obavezu da ne ugroze drugima to pravo. |
Pravo na slobodan izbor | Svi ljudi imaju prava da donose sopstvene odluke vezano za zasnivanje porodice i rađanje dece. Istovremeno, treba da poštuju pravo drugih da samostalno donose odluke u toj sferi.[7] |
Pravo na ravnopravnost | Svi ljudi imaju jednaka prava da se informišu o reproduktivnom zdravlju, donose odluke i koriste zdravstvenu zaštitu. Ovo pravo pretpostavlja poštovanje isti prava drugih ljudi. |
Pravo na zaštitu od seksualnog zlostavljanja | Svi ljudi imaju pravo da budu zaštićeni od svih oblika seksualnog nasilja i zlostavljanja. Istovremeno, to ih obavezuje da ne vrše seksualno nasilje nad drugim ljudima. |
Pravo na privatnost | Svi ljudi imaju pravo na privatnost u emotivnom životu, porodici i pri odlasku u zdravstvenu ustanovu, ali i obavezu da poštuju pravo na privatnost drugih. |
Pravo na mišljenje | Svi ljudi imaju pravo na svoje mišljenje ali i obavezu da uvaže mišljenje drugih. |
Pravo na informisanje i obrazovanje | Svi ljudi imaju pravo da dobiju znanja i veštine koje će im pomoći da zaštite svoje reproduktivno zdravlje.[8] Što ih, obavezuje da primene usvojena znanja. |
Pravo na učestvovanje u donošenju političkih odluka | Svi ljudi imaju pravo da iznose svoje mišljenje o seksualnim i reproduktivnim pravima. Korisnici ovog prava su u obavezi da poštuju donete političke odluke u toj oblasti. |
Pravo na zaštitu zdravlja | Svi ljudi imaju pravo da dobiju zdravstvenu zaštitu u odnosu na reproduktivno zdravlje. Od njih se očekuje da redovno odlaze na kontrole kod lekara i tako očuvaju svoje reproduktivno zdravlje. |
Milenijumski ciljevi razvoja reproduktivnog zdravlja u R. Srbiji[uredi | uredi izvor]
Republika Srbija je na Milenijumskom samitu održanom u UN u Njujorku septembra 2000. godine, zajedno sa još 189 zemalja potpisnica, Milenijumske deklaracije u kojoj su navedene osnovne vrednosti na kojima treba da se zasnivaju međunarodni odnosi u 21. veku: sloboda, jednakost, solidarnost, tolerancija, poštovanje prirode i podela odgovornosti.
Promovisani Milenijumski ciljevi, proizašli iz Deklaracije, podrazumevaju borbu protiv siromaštva, pružanje osnovnog obrazovanja svima, promovisanje jednakosti među polovima, smanjenje smrtnosti dece, poboljšanje zdravlja majki, borbu protiv teških bolesti, zaštitu životne sredine, kao i razvijanje globalnih partnerskih odnosa radi razvoja.
U okviru Daklaracije postizanje univerzalnog pristupa reproduktivnom zdravlju jedan je od brojnih ciljava Ujedinjenih nacija za poboljšanje zdravlja majki, i „peti princip,” od osam glavnih zadataka Milenijumskih razvojnih ciljeva.
Imajući u vidu da je maternalno zdravlje veoma značajno i blisko povezano sa zdravljem žena u reproduktivnom periodu (žene uzrasta od 15 do 49 godina), ovo je uzeto u obzir pri prilagođavanju petog globalnig Milenijumskog cilja razvoja i u Republici Srbiji
Uobičajeni aspekt zdravlja žena u reproduktivnom periodu koji se odnose na fertilitet i planiranje porodice, prema raspoloživim podacima u poslednjih 15 godina, karakteriše se gotovo dvostrukim padom broja živorođene dece na 1.000 žena fertilne dobi, pa se kao prilagođeni zadaci u Republici Srbiji predloženo: praćenje opšte stope fertiliteta žena u reproduktivnom periodu sa ciljem da se očuva na vrednosti od 26 živorođene dece na 1.000 žena uzrasta 15 do 49 godina, kako bi stopa ukupnog fertiliteta, iznosila 1,5 živorođeno dete po ženi.
Za praćenje globalnog napretka u postizanju petog cilja univerzalnog pristupa reproduktivnom zdravlju, UN je uspostavila sljedeće pokazatelje za praćenje stanja u ovoj aktivnosti:
- Maternalna smrtnost
Maternalna smrtnost se odnosi na umiranje žena u fertilnom periodu od komplikacija trudnoće, porođaja i puerperijuma (prvih šest nedelja nakon porođaja), a kao stabilniji pokazatelj usvojen je odnos maternalne smrtnosti koji umiranje prati na 100.000 živorođene dece.
Posmatranje serije ove stope mortaliteta ukazuje da ona beleži pad od 2000. godine, a u 2005. godini iznosi 110 umrlih žena u dobnoj grupi 15 do 49 godina u Republici Srbiji. Analizom strukture uzroka smrti, za razliku od prosečne populacije gde je procenat umrlih od malignih tumora dvostruko manji, a sam uzrok smrti od malignih tumora na drugom mestu, uočava se da je u grupi fertilnih žena umiranje od malignih tumora, sa 41,4% u 2005. godini, vodeći uzrok mortaliteta. Slede bolesti krvotoka sa 21%, a zatim smrtnost od povreda, trovanja i posledica delovanja spoljnih uzroka sa 13,1%.
Sva tri navedena uzroka preporučuju se u proširenoj listi za milenijumsko praćenje u okviru strukture uzroka umiranja, kao i putem specifičnih stopa, ali u obaveznom okviru, svakako je neophodno pratiti i smanjiti stopu mortaliteta od malignih tumora sa 50,3 na 100.000 žena fer tilne dobi na 35,3.
- Procenat rađanja uz pomoć specijalizovanog zdravstvenog osoblja
Porođaj na terenu predstavlja hitan poziv prvog reda hitnosti. Može se desiti slučajno, bilo gde, na putu do bolnice ili u kući. Vanbolničku porođaj je praksa nejednako zastupljena u svetu, jer se npr. u Holandiji više od 30% žena porađa kod kuće u prisustvu babice. Sve lošija socio-ekonomska situacija u mnogim zemljama sveta, nedostupnost zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, nedovoljna obrazovanost i zdravstvena prosvećenost neki su od razloga zbog kojih se u budućnosti očekuje porast broja vanbolničkih porođaja. Pravno gledano, iako je broj žena opredeljenih za porođaj van bolnice i dalje značajno manji od onih koje se žele poroditi u bolnici, pitanje slobode izbora i uskraćivanje tog izbora, ključni je aspekt o kome medicinska etika ponekad nema jasan stav.[9][10]
Popularnost rađanja kod kuće u prvim decenijama 21. veka u Srbiji raste iako su mnoge žene dostupne mnogo puta tokom porođaja, mnogi se odluče da budu potpuno prirodno rođeni bez epiduralnih i drugih intervencija. Iako se i dalja žene najviše porađaju u bolnici, sve više majki odlučuju da rađa kod kuće, u prisustvu doktora i babica. Povećan broj carskih rezova koji su spasili mnogo života, trebalo bi da bude izbor rađanja u bolnici.
- Stopa prevalencije kontracepcije
Mladima se najčešće preporučuje kombinovana hormonska kontracepcija. Ona je obično u vidu tableta koje sadrže male doze ženskih polnih hormona. Sprečava sazrevanje jajnih ćelija i ovulaciju Efikasna je samo ako se koristi redovno, prema uputstvu, a u dogovoru sa lekarom. Pored pouzdane zaštite od trudnoće, hormonska kontracepcija povoljno deluje na menstruacioni ciklus, koji postaje pravilan, a krvarenja manje obilna i bezbolna. Takođe, štiti reproduktivno zdravlje devojaka, jer smanjuje rizik za razvoj zapaljenja polnih organa i sprečava nastanak cisti na jajnicima. Hormonska kontracepcija, međutim, nije dovoljna, jer ne štiti od polno prenosivih infekcija.
- Stopa trudnoće kod mamoletnika
Trudnoća tokom adolescencije predstavlja ozbiljan problem koji ostavlja posledice ne samo na zdravlje adolescenata, već predstavlja veliki psihički problem za mladi par. Ona utiče i na funkcionisanje njihovih porodica, na zdravstveni sistem i na društvo u celini. Devojka može da zatrudni ako je imala seksualni odnos sa mladićem, a nije koristila pouzdane načine zaštite.
Ima mladih koji u polne odnose stupaju iz radoznalosti, da bi se dokazali u društvu, zato što su zaljubljeni i smatraju da se to od njih očekuje ili se boje da će ih devojka ili mladić u suprotnom ostaviti, da se ne bi razlikovali od drugarica i drugova, ili jednostavno jer ne znaju kako da odbiju polni odnos koji ne žele.
Početak polnog života pre dostizanja zrelosti nosi, međutim, brojne rizike. Do nastanka trudnoće može da dođe pri prvom polnom odnosu, dok su menstruacije još uvek neredovne i kada su devojka i mladić veoma mladi. Trudnoća nastala neplanirano i preuranjeno svakako da nosi brojne probleme, jer ne postoji odgovarajuća zrelost za normalan rast i razvoj ploda, a kasnije za odgajanje deteta. Češće su komplikacije toka trudnoće, porođaj je često prevremen, a beba male težine na rođenju. Maloletna trudnica često ostaje bez podrške partnera, roditelja i doživljava osudu okoline. Deca maloletnih roditelja se sporije razvijaju, sklonija su povredama i infekcijama u ranom detinjstvu i ne dobijaju potrebnu podršku, kao što dobijaju deca roditelja, koji su zreli.
- Pokrivenost prenatalnim uslugama
- Nedostatak potreba za planiranje porodice
Prevencija[uredi | uredi izvor]
Zbog sve većeg broja mladih koji rano stupaju u seksualne odnose, nedovoljnog korišćenja kontracepcije i nedovoljnog nivoa znanja o polnoprenosivim bolestima, kao i o posledicama rizičnog ponašanja u vezi sa seksualnim odnosima, ukazuje se potreba zajedničkog angažovanja:
- zajednice,
- nevladinog sektora,
- škola
- zdravstvenog sistema
Sve to u cilju povećanja svesti mladih o značaju prevencije, a time i smanjenja neželjenih posledica. Ovu potrebu osećaju i mladi, a to potvrđuje i želja mladih za zdravstvenim vaspitanjem u školama.[11]
Kasnije stupanje u seksualne odnose, smanjenje broja seksualnih partnera i povećana upotreba kondoma, predstavljaju načine da se smanji učestalost seksualno prenosivih infekcija i neželjene trudnoće kod tinejdžerki.[12]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Kapamadžija A. i dr. Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju. Novi Sad: ABM Ekonomik; 2014
- ^ Agyei WK, Migadde M. Demographic and sociocultural factors influencing contraceptive use in Uganda. J Biosoc Sci. 1995; 27(1):47-60.
- ^ Sedlecki K. Ponašanje i stavovi adolescenata relevantni za reproduktivno zdravlje. Stanovništvo 2001;39:91-117
- ^ Mijatović-Jovanović V i sar. Seksualno ponašanje adolescenata. Institut za zaštitu zdravlja, Novi Sad
- ^ „The World Factbook”. Center for the Study of Intelligence. Arhivirano iz originala 07. 11. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2018.
- ^ Republički fond za zdravstveno osiguranje Srbije. Pravilnik o sadržaju i obimu prava na zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i o participaciji za 2015. godinu
- ^ Sedlecki K, Grbić D. Namerni prekid trudnoće vaša odluka i odgovornost: preporuke za bezbedni prekid trudnoće i izbor buduće kontracepcije. Beograd: Dosije studio d.o.o; 20
- ^ 2. Kapamadžija A. i dr. Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju. Novi Sad: ABM Ekonomik; 2
- ^ Anđelić S, Šijački A, Vasović V, Jovanović DP, Emiš-Vandlik N, Bogunović S. Porođaj van bolnice. Naučni časopis urgentne medicine - Halo 194. 2015; 21(2):111-121.
- ^ Branko Nedić, Milan Mitrović, Nebojša Cero, Jovo Komazec, Milenko Kolarski, Vanbolničko porodilište U 21. veku - DA ili NE? XXVII Timočki medicinski dani - Zaječar, 22-24. maj 2008.
- ^ Stanković B. U susret promociji reproduktivnog zdravlja mladih, Beograd. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 2007.
- ^ Bjekić M, Vlajinac H, Šipetić S, Marinković J. Karakteristike seksualnog ponašanja tinejdžera u Beogradu. Med pregl 2004;57(11- 12):592-596.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- CDC Division of Reproductive Health (jezik: engleski)
- WHO Reproductive health and research (jezik: engleski)
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |