Pređi na sadržaj

Receptorski potencijal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Receptorski potencijal, takođe poznat kao generatorski potencijal,[1] vrsta stepenovanog potencijala, je razlika transmembranskog potencijala nastala aktivacijom senzornog receptora.[2]

Receptorski potencijal se često proizvodi senzornom transdukcijom.[3] To je generalno depolarizujući događaj koji je rezultat unutrašnjeg toka struje. Priliv struje će često dovesti membranski potencijal senzornog receptora do praga za pokretanje akcionog potencijala. Receptorski potencijal može raditi na pokretanju akcionog potencijala ili unutar istog neurona ili na susednoj ćeliji. Unutar istog neurona, receptorski potencijal može prouzrokovati da lokalna struja teče do regiona koji je sposoban da generiše akcioni potencijal otvaranjem naponskih jonskih kanala.[4]

Receptorski potencijal takođe može izazvati oslobađanje neurotransmitera iz jedne ćelije koji će delovati na drugu ćeliju, stvarajući akcioni potencijal u drugoj.[4] Veličina receptorskog potencijala određuje učestalost generisanja akcionih potencijala i kontroliše se prilagođavanjem, snagom stimulusa i vremenskim sumiranjem uzastopnih potencijala receptora. Receptorski potencijal se oslanja na osetljivost receptora koja se može polako prilagođavati, što rezultira sporo raspadajućim potencijalom receptora ili brzo, što rezultira brzo generisanim ali kraće trajnim potencijalom receptora.[4]

Primer receptorskog potencijala je u gustatitivnoj papili na jeziku, gde se ukus pretvara u električni signal koji se šalje u mozak. Kada je stimulisan, papila ukusa pokreće oslobađanje neurotransmitera kroz egzocitozu sinaptičkih vezikula iz presinaptičke membrane. Molekuli neurotransmitera difunduju preko sinaptičke pukotine do postsinaptičke membrane primarnog senzornog neurona, gde izazivaju akcioni potencijal.

Transdukcioni kanali receptora[uredi | uredi izvor]

Kod svih čulnih receptora draž, neposredno ili posredno, dovodi do promene otvorenosti nekog specifičnog jonskog kanala. U procesu senzorne transdukcije, to je trenutak kada se energija stimulusa prevodi u energiju receptorskog potencijala. Svi receptori dakle, poseduju specifične jonske kanale koji posreduju u mehanizmima senzorne transdukcije izazivajući nastanak receptorskog potencijala, pa se nazivaju transdukcioni kanali receptora.

Transdukcioni kanali koji posreduju u direktnom ili indirektnom pretvaranju energije draži u energiju receptorskog potencijala veoma su raznovrsni. Veliki broj transdukcionih kanala pripada TRP kanalima. Oni direktno menjaju stepen otvorenosti i provodljivosti za jone nakon delovanja stimulusa.

Receptorska i provodna membrana[uredi | uredi izvor]

Pseudounipolarni neuron (4).

Amplituda receptorskog potencijala zavisi od intenziteta primenjenog stimulusa. Što je stimulus većeg intenziteta, biće veća amplituda receptorskog potencijala. Membrana nervnog završetka se razlikuje od ostatka nervnog vlakna i taj deo nervnog vlakna se naziva receptorska membrana, dok se membrana aksona od oblasti prvog nodusa nadalje, koja reaguje genezom propagirajućih akcionih potencijala naziva provodna (konduktivna) membrana. Na senzitivnim nervnim završecima, akcioni potencijal nastaje u oblasti prvog nodusa. Pošto su senzitivni neuroni pseudounipolarni neuroni, akcioni potencijali ne nastaju u oblasti inicijalnog segmenta. Mesto nastanka akcionog potencijala nalazi se na samom kraju aksona gledano od tela nervne ćelije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Medical Definition of GENERATOR POTENTIAL”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-06. 
  2. ^ Hille, Bertil (2001). Ion channels of excitable membranes (3rd ed izd.). Sunderland, Mass.: Sinauer. ISBN 0-87893-321-2. OCLC 46858498. 
  3. ^ Biswas, Abhijit; Manivannan, M.; Srinivasan, Mandayam A. (2014-11-11). „Vibrotactile Sensitivity Threshold: Nonlinear Stochastic Mechanotransduction Model of the Pacinian Corpuscle”. doi:10.1109/toh.2014.2369422. 
  4. ^ a b v Widmaier, Eric P.; Raff, Hershel; Strang, Kevin T. Vander's Human Physiology: The Mechanisms of Body Function. New York: McGraw Hill. p. 193.