Rimske kolonije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rimske kolonije su u antičkom Rimu označavale naselja osnovana od strane države na osvojenoj odnosno pokorenoj teritoriji. U samim početcima rimske države kolonije su prije svega služile kao vojna uporište, u svrhu odbrane samog Rima. Kako se rimska teritorija širila, tako su kolonije počele gubiti svoju primarnu svrhu te se pretvarale u obična gradska naselja. S vremenom je naziv kolonija predstavljao oznaku za najviši status koji je neki grad mogao imati u rimskoj državi.

S vremenom su se kolonije osnivale manje u odbrambene svrhe, a više u nastojanju da se legionarima koji su odslužili predviđeni rok da nagrada za njihovu službu u obliku zemlje. To je pogotovo bio slučaj nakon marijevskih reformi krajem 2. vijeka p. n. e.

Mnogi od današnjih velikih gradova u Evropi su nastali kao rimske kolonije.

Literatura[uredi | uredi izvor]