Ričard Ramirez

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ričard Ramirez
Lični podaci
PseudonimNoćna uhoda (The Night Stalker)
Datum smrti7. jun 2013.(2013-06-07) (53 god.)
Mesto smrtiGrinbre, Kalifornija, SAD
Uzrok smrtilimfom
Državljanstvo SAD
Broj žrtava15+
Država SAD

Rikardo Lejva Munjoz Ramirez (šp. Ricardo Leyva Muñoz Ramirez; El Paso, 29. februar 1960 — Grinbri, 7. jun 2013) bio je američki serijski ubica. Ramirez je imao nadimak Noćna Uhoda jer je provaljivao noću u domaćinstva ljudi u Los Anđelesu. Osuđen je na smrt 1989. godine ali je preminuo 2013. godine čekajući smrtnu kaznu u zatvoru.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ramirez je rođen u El Pasu, Teksas, 29. februara 1960. godine, u meksičkoj porodici Hulijana i Mercedes Ramirez, kao najmlađe od petoro dece. Njegov otac Hulijan, državljanin Meksika i bivši policajac koji je kasnije postao radnik na železnici bio je alkoholičar koji je bio sklon napadima besa koji su često rezultirali fizičkim zlostavljanjem njegove supruge i dece. Ričard je počeo da puši marihuanu i pije alkohol sa 10 godina.[1]

Kao 12-godišnjak, Ričard bio je pod jakim uticajem svog starijeg rođaka, Migela Ramireza - Majka, odlikovanog borbenog veterana Zelenih beretki koji je i sam je već postao serijski ubica i silovatelj tokom svog vremena u vojsci Sjedinjenih Država u Vijetnamskom ratu. Majk se često hvalio svojim brutalnim ratnim zločinima i delio polaroidne fotografije sa Ričardom na kojima su prikazane vijetnamske žene koje je silovao, ubio, raskomadao ili obezglavio.[2] Ričard će kasnije izjaviti dok je bio u zatvoru da je bio fasciniran slikama i pričama koje je Majk podelio s njim. Majk je svog mladog rođaka naučio nekim od svojih vojnih veština, kao što je ubijanje skriveno i efektivno skrivanje u mraku, posebno noću. Otprilike u to vreme, Ričard je počeo da traži bekstvo od očevog nasilnog temperamenta spavajući na lokalnom groblju.

Ričard je bio prisutan 4. maja 1973. godine, kada je Majk ubio svoju ženu Džesi iz pištolja u lice tokom svađe. Ramirez će kasnije reći da prisustvovanje tom činu za njega nije bilo traumatično u bilo kom smislu, već predmet fascinacije. Nakon pucnjave, Ričard je postao mrzovoljan i povučen. Majk je kasnije proglašen nevinim za Džesino ubistvo zbog neuračunljivosti, a pucnjava se pripisuje posttraumatskom stresnom poremećaju iz njegove službe u Vijetnamu; bio je zatvoren nekoliko godina u Državnoj mentalnoj bolnici u Teksasu.

Ubrzo nakon pucnjave, Ričard se preselio kod svoje starije sestre Rut i njenog muža Roberta koji je vodio Ričarda sa sobom u njegove noćne podvige. Nakon što je Majk pušten iz mentalne bolnice 1977. godine, ponekad je pratio Ričarda i Roberta u ovim voajerskim šetnjama, špijunirajući žene u obližnjim oblastima kroz njihove prozore. U vreme kada je Ričard napunio 14 godina početkom 1974, počeo je često da koristi lsd; on i Majk su nastavili vezu zbog zajedničke upotrebe droga i alkohola. U tom periodu Ričard je počeo da gaji interesovanje za satanizam i okultizam.[3]

Kada je dostigao adolescenciju, Ričard Ramirez je počeo da spaja svoje rastuće seksualne fantazije sa eksplicitnim nasiljem, uključujući prisilno ropstvo/BDSM, ubistvo, sakaćenje i silovanje. Dok je još bio u školi, zaposlio se u lokalnom hotelu Holidej in i koristio svoj pristupni ključ da pljačka uspavane goste. Ramirez je najmanje jednom prilikom zlostavljao dvoje dece u liftu u hotelu, ali nikada nije prijavljen niti procesuiran za ovo delo. Njegov radni odnos je iznenada prekinut nakon što je Ramirez pokušao da siluje ženu u njenoj hotelskoj sobi, a muž žrtve ga je uhvatio na delu. Iako je muž istukao Ramireza na licu mesta, krivična prijava je odbačena kada je par, koji je živeo van države, odbio da se vrati u Teksas da bi svedočio protiv njega.

Ramirez je napustio srednju školu Džeferson u devetom razredu.[4] Godine 1982. u dobi od 22 godine, preselio se i trajno se nastanio u Kaliforniji. Otprilike u to vreme Ramirez je počeo da koristi kokain, koji je brzo postao njegova omiljena supstanca, i počeo je da vrši krađe i provale kako bi obezbedio novac za održavanje zavisnosti. Živeo je nomadski između San Franciska i okruga Los Anđeles tokom ovog perioda pre njegovog zatvaranja. Često je putovao između severnih i južnih oblasti Kalifornije i pre i tokom svog jednogodišnjeg kriminalnog pohoda.

Ubistva[uredi | uredi izvor]

Ramirez je 10. aprila 1984. ubio Mej Leung, devetogodišnju kinesko-američku devojčicu, u podrumu svoje stambene zgrade u okrugu Tenderloin u San Francisku. Leung je bila sa svojim 8-godišnjim bratom i tražila izgubljenu novčanicu od jednog dolara kada je Ramirez prišao devojčici i rekao joj da ga prati u podrum da je pronađe. Kada su bili u podrumu, Ramirez je tukao, zadavio i silovao Leung pre nego što ju je nasmrt ubo nožem, obesivši njeno delimično golo telo.[5] Ubistvo nije bilo povezano sa Ramirezom sve do 2009. godine, kada je njegov DNK uparen sa uzorkom dobijenim na mestu zločina.

Zvaničnici su 2016. otkrili dokaze o drugom osumnjičenom, identifikovanom na osnovu drugog uzorka DNK izvađenog sa lica mesta, za koga se veruje da je bio prisutan u ovom zločinu. Vlasti nisu javno identifikovale osumnjičenog, koji je u to vreme opisan kao maloletnik i nisu podigli optužnicu zbog nedostatka dokaza.

Zločini[uredi | uredi izvor]

# Datum Žrtve Mesto Region Napomene
1 28. jun 1984. Dženi Vinkou Glasel Park, Los Anđeles Los Anđeles [6][7]
2 17. mart 1985. Marija Hernandez, Dejl Joši Okazaki Rouzmed Hernandez preživela[8]
3 17. mart 1985. Veronika Ju Monterej Park [9]
4 17. mart 1985. Vinsent i Maksin Zazara Vitier, Kalifornija [10][11]
5 14. maj 1985 Bil i Lilijan Dojl Monterej Park Lilijan preživela[12]
6 29. maj 1985 Mejbel Bel i Florens Lang Monrovija Obe preživele napad ali je Mejbel umrla od posledica [13]
7 30. maj 1985 Kerol Kajl i njen sin od 11 godina Burbank Preživeli napad[14]
8 2. jul 1985 Meri Luiz Kenon Arkadija [15]
9 5. jul 1985 Vitni Benet Siera Madre Preživela[16]
10 7. jul 1985 Džojs Nelson Monterej Park [17]
11 7. jul 1985 Sofi Dikman Monterej Park Preživela[18]
12 20. jul 1985 Lela i Makson Niding Glendejl [19]
13 20. jul 1985 Čajnarong Kovanat, Somkid Kovanat i njihov osmogodišnji sin Sunčana dolina Somkid i sin su preživeli napad[20]
14 6. avgust 1985 Kris i Virdžinija Piterson Nortbridž Oboje preživeli[21]
15 8. avgust 1985 Sakina i Elijas Abovat i njihov trogodišnji sin Diamond Bar Sakina i sin preživeli napad [22]
16 18. avgust 1985 Piter i Barbana Pan San Francisko San Francisko Barbara preživela napad[23]
17 24. avgust 1985 Romero porodica i dečak Džejms Mišon Vijeho Okrug Orandž Prekinut napad[24]
18 24. avgust 1985 Bil Karns i Inez Eriskon Mišon Vijeho Oboje preživeli[25][26]

Dana 24. avgusta 1985. Ramirez je putovao 122 km južno od Los Anđelesa, u ukradenoj narandžastoj Tojoti, do Mišon Vijeha. Te noći stigao je u dom Romerovih koji su se vratili sa odmora. Romerov sin, 13-godišnji Džejms, slučajno je bio budan. Dok je njegova porodica spavala, Džejms je izašao iz svoje kuće da uzme jastuk u kamionu, koji je bio zaključan. Kada je izašao napolju, čuo je šuštanje. Pod pretpostavkom da je u pitanju životinja, Džejms je otišao da istraži buku, ali nije primetio ništa neobično. Džejms je zatim otišao u svoju garažu da počne da radi na svom mini biciklu pre nego što je čuo Ramirezove korake ispred kuće. Misleći da postoji lutalica, Džejms je, nakon što je posmatrao Ramireza kroz prozor njegove spavaće sobe, otišao da probudi svoje roditelje, a Ramirez je pobegao sa lica mesta. Džejms je istrčao napolje i primetio boju, marku i stil automobila, kao i delimičan broj registarskih tablica. Romero je kontaktirao policiju sa ovom informacijom, verujući da je Džejms oterao lopova.[27] Iste noći je Ramirez provalio u kuću Bila Karnsa, starog 30 godina, i njegove verenice, Inez Erikson, 29 godina kroz zadnja vrata. Ramirez je ušao u spavaću sobu uspavanog para i probudio Karnsa kada je podigao svoj pištolj kalibra 25. Pucao je Karnsa tri puta u glavu pre nego što je skrenuo pažnju na Inez. Ramirez joj je rekao da je on „Noćni progonitelj“ i naterao je da se zakune da voli Satanu dok ju je tukao pesnicama i vezivao kravatama iz ormana. Nakon što je ukrao ono što je mogao pronaći, Ramirez je odvukao Eriksona u drugu sobu pre nego što ju je silovao. Zatim je zahtevao novac i još nakita, i naterao je da se „zakune Satanom“ da više nema novca. Pre nego što je napustio njihov dom, Ramirez je rekao Inez: „Reci im da je Noćni progonitelj bio ovde.“ Eriksonova se odvezala i otišla kod komšije da potraži pomoć za svog teško povređenog verenika. Hirurzi su mu izvadili dva od tri metka iz glave, a on je preživeo povrede.

Eriksonova je istražiteljima dala detaljan opis napadača a policija je dobila otisak Ramireza u kući Romerovih. Ukradena Tojota je pronađena napuštena 28. avgusta u Korejskoj četvrti u Los Anđelesu, a policija je uzela samo jedan otisak prsta sa retrovizora uprkos Ramirezovim pažljivim naporima da obriše automobil od svojih otisaka. Pozitivno je identifikovano da otisak pripada Ramirezu, koji je opisan kao 25-godišnji lutalica iz Teksasa, sa dugačkim izveštajem koji je uključivao mnoga hapšenja zbog saobraćaja i kršenja zakona o drogama. Identifikacija Ramirezovog otiska opisana je kao „skoro čudo“ jer je nedavno instaliran sistem za njegovu identifikaciju, kao i činjenica da je sistem sadržao otiske prstiju kriminalaca rođenih posle 1. januara 1960. godine, samo mesec dana pre nego što je Ramirez bio rođen. Dana 29. avgusta 1985. godine, službenici za sprovođenje zakona odlučili su da objave sliku Ramireza iz hapšenja zbog krađe automobila iz 1984. u medije. Na konferenciji za novinare policije objavljeno je: „Mi sada znamo ko ste, a uskoro će i svi ostali. Neće biti mesta gde se možete sakriti.“[28]

Drugi nepotvrđeni zločini[uredi | uredi izvor]

U noći 27. juna 1985. godine, 32-godišnja Peti Elejn Higins ubijena je u svom domu u Arkadiji. Zločin je otkriven tek 2. jula, kada se nije pojavila na poslu. Napadač ju je sodomizirao, zadavio i prerezao joj vrat.

Ramirez je optužen za ubistvo i provalu u vezi sa njenim ubistvom. Međutim, optužbe protiv njega u ovom slučaju su na kraju odbačene zbog nedostatka konkretnih fizičkih dokaza koji povezuju ubistvo sa zločinima Noćne uhode.

Na osnovu izjave koju je Ramirez dao istražitelju, on je takođe osumnjičen za dvostruko ubistvo Kristine i Meri Koldvel u San Francisku. Sestre Koldvel pronađene su izbodene na smrt u svom stanu na Telegraf Hilu 20. februara 1985. godine. Dok je bio u zatvoru, Ramirez se otvoreno hvalio zatvorskom službeniku i drugim zatvorenicima da je ubio „više od 20 ljudi“.[29]

Hapšenje i suđenje[uredi | uredi izvor]

Ramirez je 30. avgusta 1985. otišao autobusom za Tuson, Arizona, da poseti svog brata, nesvestan da je postao glavna priča u gotovo svim glavnim novinama i televizijskim vestima širom Kalifornije. Pošto nije uspeo da se sastane sa bratom jer nije bio kod kuće, Ramirez se vratio u Los Anđeles rano ujutro 31. avgusta. Prošao je pored policajaca, koji su obilazili autobuski terminal u nadi da će uhvatiti ubicu ako pokuša da pobegne odlazećim autobusom, i ušao je u prodavnicu u istočnom Los Anđelesu.

Nakon što je primetio grupu starijih latinoameričkih žena koje su ga sa strahom identifikovale kao „el matador“ („ubica“ na španskom), Ramirez je video njegovo lice na naslovnoj strani novina La Opinion sa naslovom koji ga naziva Noćni napadač i panično je pobegao iz prodavnice. Nakon što je pretrčao autoput Santa Ana i pokušao je da ukrade otključani Ford Mustang, ali ga je izvukao ljutiti stanovnik Faustino Pinon. Ramirez je pretrčao ulicu i pokušao da uzme ključeve od automobila od Anđeline De La Tore. Ženin muž, Manuel De La Tore, bio je svedok pokušaja i udario Ramireza po glavi stubom ograde u potrazi. Grupa od preko deset stanovnika formirala se i jurila Ramireza niz ulicu Habard u Bojl Hajtsu. Grupa građana je prisiljavala i držala Ramireza i nemilosrdno ga tukla. Oko 8 sati ujutru je pozvana policija zbog nereda u toj oblasti sa nekoliko detalja koji ukazuju na tuču.[30] Policija je brzo stigla u blok 3700 Habarda i ustanovila da je Ramirez bio teško pretučen, nenaoružan i odvela ga u pritvor.

Izbor porote za suđenje počeo je 22. jula 1988. Na svom prvom pojavljivanju pred sudom, Ramirez je podigao ruku na kojoj je bio nacrtan pentagram i uzviknuo: „Živela Satana!“ Dana 3. avgusta 1988. godine, izvestio je Los Anđeles tajms da su neki zaposleni u zatvoru čuli da Ramirez planira da puca u tužioca iz pištolja, koji je Ramirez nameravao da prokrijumčari u sudnicu. Zbog toga je napolju postavljen detektor metala i vršeni su intenzivni pretresi ljudi koji su ulazili.

Suđenje je 14. avgusta prekinuto jer jedna od porotnika, Filis Singletari, nije stigla u sudnicu. Kasnije tog dana pronađena je upucana u svom stanu. Porota je bila užasnuta, pitajući se da li je Ramirez nekako režirao ovaj događaj iz svoje zatvorske ćelije i da li je mogao da dođe do drugih porotnika. Međutim, na kraju je utvrđeno da Ramirez nije odgovoran za Singletarinu smrt, jer ju je upucao i ubio njen dečko, koji je kasnije izvršio samoubistvo istim oružjem u hotelu. Alternativna porotnica koja je zamenila Singletari bila je previše uplašena da bi se vratila svojoj kući.

Ramirez je 20. septembra 1989. osuđen po svim tačkama optužnice: trinaest tačaka za ubistvo, pet pokušaja ubistva, jedanaest seksualnih napada i četrnaest provala. Tokom kaznene faze suđenja 7. novembra 1989. osuđen je na smrt u kalifornijskoj gasnoj komori. On je novinarima nakon smrtnih kazni izjavio: "Velika stvar. Smrt je uvek išla sa teritorijom. Vidimo se u Diznilendu."[31] Suđenje je koštalo 1,8 miliona dolara (3,93 miliona dolara u dolarima 2021.), što je u to vreme činilo najskuplje suđenje do 1994. godine.

Romantične veze[uredi | uredi izvor]

Dorin i Ričard

U vreme suđenja, Ramirez je imao obožavaoce koji su mu pisali pisma i posećivali ga. Bio je vrlo privlačan ženama zbog fizičkog izgleda. Počevši od 1985. Dorin Lioj mu je napisala skoro 75 pisama tokom njegovog boravka u zatvoru. Godine 1988. Ramirez ju je zaprosio a 3. oktobra 1996. venčali su se u kalifornijskom državnom zatvoru San Kventin. Mnogo godina pre Ramirezove smrti, Lioj je izjavila da će izvršiti samoubistvo kada Ramirez bude pogubljen. Međutim, Lioj je na kraju napustila Ramireza 2009. godine nakon što je DNK potvrdio da je silovao i ubio devetogodišnju Mej Leung. U vreme svoje smrti 2013. godine, Ramirez je bio veren za dvadesettrogodišnju književnicu. [32]

Mentalno zdravlje[uredi | uredi izvor]

Psihijatar Majkl H. Stoun opisuje Ramireza kao 'napravljenog' psihopatu za razliku od 'rođenog' psihopate. Kaže da je Ramirezov šizoidni poremećaj ličnosti doprineo njegovoj ravnodušnosti prema patnji svojih žrtava i njegovoj neizlečivosti. Stoun je takođe izjavio da je Ramirez bio onesvešćen i skoro umro u više navrata pre nego što je napunio šest godina i da je kao rezultat toga „kasnije razvio epilepsiju temporalnog režnja, agresivnost i hiperseksualnost.“[33]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Ramirez je umro od komplikacija uzrokovanih B-ćelijskim limfomom u opštoj bolnici Marin u Grinbreju, Kalifornija, 7. juna 2013. godine. Takođe je bio zaražen hroničnom virusnom infekcijom hepatitisa C.[34]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carlo, Philip (1997). The night stalker : the life and crimes of Richard Ramirez. New York, NY: Kensington Pub. Corp. str. 208-209. ISBN 978-0-786-00379-2. 
  2. ^ Carlo, Philip (1997). The night stalker : the life and crimes of Richard Ramirez. New York, NY: Kensington Pub. Corp. str. 207. ISBN 978-0-786-00379-2. 
  3. ^ Carlo, Philip (1997). The night stalker : the life and crimes of Richard Ramirez. New York, NY: Kensington Pub. Corp. str. 220. ISBN 978-0-786-00379-2. 
  4. ^ „El Paso relatives of 'Night Stalker' Richard Ramirez react to his dea…”. archive.ph. 5. 11. 2013. Arhivirano iz originala 05. 11. 2013. g. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  5. ^ Derbeken, Jaxon Van (23. 10. 2009). „'Night Stalker' tied to slaying of S.F. girl”. SFGATE. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  6. ^ Carlo 1996, str. 17-19.
  7. ^ Freed, David (5. 9. 1985). „Night Stalker Suspect Tied to '84 Killing: Fingerprint on Screen Where Glassell Park Woman, 79, Was Slain”. Los Angeles Times. Los Angeles, California. Arhivirano iz originala 3. 10. 2019. g. Pristupljeno 22. 9. 2018. 
  8. ^ Carlo 1996, str. 26–28.
  9. ^ Carlo 1996, str. 30-32.
  10. ^ Carlo 1996, str. 45–51.
  11. ^ Bruno, Anthony. „The Night Stalker: Serial Killer Richard Ramirez: "If You Look At Me Again, I'll Shoot You!". TruTV. Atlanta, Georgia: Turner Entertainment Networks, Inc. Arhivirano iz originala 26. 6. 2012. g. Pristupljeno 26. 6. 2012. 
  12. ^ Carlo 1996, str. 62-67.
  13. ^ Carlo 1996, str. 69–79.
  14. ^ Carlo 1996, str. 72-76.
  15. ^ Carlo 1996, str. 90–91.
  16. ^ Carlo 1996, str. 95–101.
  17. ^ Carlo 1996, str. 105–106.
  18. ^ Carlo 1996, str. 106–108.
  19. ^ Carlo 1996, str. 119-121.
  20. ^ Carlo 1996, str. 121–125.
  21. ^ Carlo 1996, str. 135–137.
  22. ^ Carlo 1996, str. 139–145.
  23. ^ Carlo 1996, str. 158.
  24. ^ Buchanan, Paul (15. 5. 2017). „How a 13-Year-Old Boy Brought Down L.A.'s Most Notorious Serial Killer”. Los Angeles. Los Angeles, California: Hour Media Group LLC. Arhivirano iz originala 15. 5. 2017. g. Pristupljeno 26. 5. 2017. 
  25. ^ Lindgren, Kristina (25. 8. 1986). „Shattered Dreams: 'Night Stalker' Victim Fights to Regain His Memory, Rebuild Life a Year After Attack”. Los Angeles Times. Los Angeles, California. Arhivirano iz originala 3. 10. 2019. g. Pristupljeno 8. 11. 2014. 
  26. ^ Carlo 1996, str. 160-164.
  27. ^ Buchanan, Paul (15. 5. 2017). „How a 13-Year-Old Boy Brought Down L.A.’s Most Notorious Serial Killer”. Los Angeles Magazine. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  28. ^ Carlo, Philip (1997). The night stalker : the life and crimes of Richard Ramirez. New York, NY: Kensington Pub. Corp. str. 173. ISBN 978-0-786-00379-2. 
  29. ^ options, Show more sharing; URLCopied!, Copy Link (9. 5. 1986). „'Enjoyed Killing People,' Ramirez Allegedly Said”. Los Angeles Times. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  30. ^ „Night Stalker: Police remember the day ‘pure evil’ was captured — and how they saved his life”. Orange County Register. 11. 6. 2016. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  31. ^ „US serial killer Richard Ramirez dies in hospital | World news | theguardian.com”. web.archive.org. 29. 10. 2013. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  32. ^ „Murderous love: Why are so many women aroused by serial killers? - Telegraph”. web.archive.org. 28. 2. 2014. Arhivirano iz originala 28. 02. 2014. g. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  33. ^ „Personality-Disordered Patients: Treatable and Untreatable - Michael H. Stone - Google Books”. web.archive.org. 31. 1. 2021. Arhivirano iz originala 31. 01. 2021. g. Pristupljeno 25. 9. 2022. 
  34. ^ „'Night Stalker' Richard Ramirez died of complications from lymphoma - Los Angeles Times”. web.archive.org. 3. 10. 2019. Arhivirano iz originala 03. 10. 2019. g. Pristupljeno 25. 9. 2022. 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]