Риђоглава патка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Riđoglava patka
Mužjak
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
A. ferina
Binomno ime
Aythya ferina

Riđoglava patka (lat. Aythya ferina) mala je patka ronilica. Ime vrste potiče od reči grč. aithuia, termina za nepoznatu morsku pticu pominjanu od strane Hesihusa i Aristotela i reči lat. ferina, "divlja patka" i lat. ferus što znači "divlji".[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Mužjak riđoglave patke

Odrasli mužjak ima dugačak i taman kljun, sa sivom trakom po sredini kljuna, crvenom glavom i vratom, crnim grudima, crvenim očima i sivim leđima. Odrasla ženka ima braon glavu i telo, sa uskim sivim pojasem na kljunu. Trouglasta glava ove ptice je jako uočljiva. Riđoglava patka je prividno jako slična severnoameričkoj crvenoglavoj patki (Aythya americana) i severnoameričkoj riđoglavoj patki (Aythya valisineria).

Ženka se oglašava promuklim krčanjem. Mužjak se oglašava zviždukom "aaoo-oo-haa.

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Za gnežđenje bira močvare i jezera sa dubinom preko jednog metra. Gnezdi se u većem delu umerene i severne Evrope i Azije. Ptica je selica i zimske mesece provodi u zapadnoj i južnoj Evropi. U Srbiji se gnezdi isključivo u Vojvodini, gde se nalazi 95% domaće populacije. Populacija je procenjena na 875—1.260 gnezdećih parova, a populacioni trend ocenjen kao stabilan.[3]

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Jaja iz muzejske kolekcije

Gregarna je vrsta, formira velika zimska jata, često pomešana sa ostalim patkama ronilicama kao što je ćubasta patka, sa kojom je poznato da hibridizuje.

Hrani se isključivo hranom koju izranja iz vode (ne hrani se na kopnu). Jede vodene biljke, mekušce, male vodene insekte i male ribe. Često se hrani noću.

Riđoglava patka je obuhvaćena Sporazumom o zaštiti afričko-azijskih migratornih ptica močvarica (AEWA).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ International, BirdLife (2015). Aythya ferina. IUCN Red List of Threatened Species. IUCN. 2015: e.T22680358A82571892. Pristupljeno 16. 1. 2016. 
  2. ^ Jobling 2010, str. 64, 158
  3. ^ Ptice Srbije: Procena veličina populacija i trendovi gnezdarica 2008-2013. Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. 2015. str. 25. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]