Pređi na sadržaj

Rijeka Dubrovačka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rijeka Dubrovačka

Rijeka Dubrovačka je morski zaliv severoistočno od Dubrovnika nastao potapanjem doline i toka reke Omble koja predstavlja deo reke ponornice Trebišnjice pritoke Jadranskog mora. Jaka kraška vrela nalaze se na kraju 5.273 metara dugog zaliva a izbijaju na kontaktu krečnjaka i nepropunog fliša. Spoljni deo zaliva u sastavu je kompleksa dubrovačke luke Gruž (stanica za brodska tečna goriva u Sustjepanu), a unutrašnji je plovan samo za čamce. Duž obale zaliva postoji put, pa je još 1989. odlučeno da se preko zaliva napravi most da bi se put skratio na desetak kilometara. Danas dve strane Rijeke Dubrovačke povezuje Most Franje Tuđmana, završen 2002. godine[1], koji je od svog otvaranja imao niz ozbiljnih tehničkih poteškoća, zbog čega je par puta bio i zatvaran za saobraćaj. Područje je stalnim autobusnim linijama povezano sa ostalim delovima Dubrovnika.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Veliki broj stanovnika Rijeke Dubrovačke su izbeglice iz Bosne, a radi se o Bošnjacima, Hrvatima i Srbima iz Hercegovine. Podeljena je na dve gradske mesne zajednice (kotar): Komolac i Mokošicu. Mesta u Rijeci Dubrovačkoj su: Sustjepan, Čajkovići, Komolac, Rožat, Prijevor, Dračevo selo i Mokošica. Stanovnici Rijeke Dubrovačke bave se turizmom, zemljoradnjom i ribarstvom; većina ih radi u Dubrovniku. Naselje broji oko 12.000 stanovnika.

Baština[uredi | uredi izvor]

Od XV veka dubrovačka vlastela je gradila u Rijeci Dubrovačkoj svoje letnjikovce, od kojih su mnogi sačuvani. Oko zaliva nižu se naselja Batahovina (letnjikovci Kaboga i Staj), Sustjepan (romanička crkva sv. Stjepana iz XI-XII veka), Čajkovići (letnjikovac Bozdari), Komolac (letnjikovci Gundulić, Sorgo, Bizari i Getaldić, najveći vinski podrum na južnom delu jadranske obale), Rožat (letnjikovac Resti, ostaci benediktinskog samostana iz 1123), Prijevor (franjevački samostan iz 1393, obnovljen 1704), Obunjeno (letnjikovac Sorgo-Gučetić), Mokošica (letnjikovac Zamanja i Gučetić-Đorđić, termalno kupatilo), Gradićevo (letnjikovac Gradić) i Mirinovo (letnjikovac Bucinjolo).[2]

Slike[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Most dr Franje Tuđmana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. septembar 2007), Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. ^ Tekst dr Veljka Rogića za Enciklopediju Jugoslavije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda - Zagreb 1971.


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]