Pređi na sadržaj

Robert Grosman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Robert Grosman
Lični podaci
Datum rođenja(1940-03-01)1. mart 1940.
Mesto rođenjaBruklin, Njujork
Datum smrti15. mart 2018.(2018-03-15) (78 god.)
Mesto smrtiMenhetn,
DržavljanstvoAmeričko
ObrazovanjeJejl Univerzitet, Muzej moderne umetnosti

Robert Grosman (engl. Robert Samuel Grossman; Njujork, 1. mart 1940Menhetn, 15. mart 2018) bio je američki slikar, vajar, filmski producent, strip umetnik, ilustrator i autor.

U karijeri dugoj pedeset godina, Grosmanove ilustracije su se pojavile preko 500 puta na naslovnicama raznih nacionalnih izdanja. TAJM, Njuzvik, Roling Stoun, Eskvajr, TV Vodič, Ilustrovani Sport, Tajms, Nejšn, Nju Republik, Evergrin Rivju, Njujork časopis, Nešnal Lampun i Njujork tajms su objavili njegove ilustracije. Njegov rad se pojavio u dečijim knjigama. Kreirao je naslovne strane albuma za Kolumbija, Epik, Varner Bros i Junajted Artist.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje i početak karijere[uredi | uredi izvor]

Grosmanov otac, Josef Grosman, je bio vizuelni umetnik koji je dao svom sinu prve časove. Stariji Grosman je takođe slao Roberta na časove umetnosti subotom ujutru u Muzej moderne umetnosti, u Menhetnu.

Grosman je diplomirao u Midvud srednjoj školi 1957. Nakon toga je pohađao Univerzitet Jejl, gde je služio kao animator, ilustrator i urednik Jejl Rekord, „Američki najstariji fakultetski humoristički časopis”,[1] i 1961. je diplomirao kao Bakalar umetnosti u likovnoj kulturi.

Jejl Rekord, parodija na Njujorker, mu je omogućila da se predstavi umetničkom direktoru Džimu Geragtiju. Tokom ovog perioda, Grosman je kreirao „Kapetan Melanin”, „prvi svetski afričko - američki superheroj”, za satirični časopis Monokle.

1963. Grosman je započeo samostalnu ilustracionu karijeru.[2] 1979. u Vontobelu, Švajcarska je Grosmanovu umetnost predstavila na samostalnoj izložbi.

Najpoznatija dela[uredi | uredi izvor]

Grosman je kreirao poznati avion vezan u čvor za filmsku komediju „Ima li pilota u avionu?”.

Za snimanje komedije iz 1970. godine „Ne ruši tog patuljka, dodaj mi klešta”, Grosman je naslikao kvartet karikatura pozorišta Fajrsajn. Slika prikazuje glumce kao hibride, pola čovek - pola životinja, sa životinjskim značenjem određenog horoskopskog znaka (svako je rođen pod vatrenim horoskopskim znakom).

Roling Stoun časopis objavio je seriju plakata na kojima su prikazane Grosmanove naslovne slike Džordža Buša, Ridžarda Niksona, Bob Dilana, Džerija Garsije i grupe Krosbi Stil i Neš.

Slikar[uredi | uredi izvor]

Pistol za erbraš

Tokom karijere, Grosman je zaposlio erbraša (koristi kompresovani vazduh za slikanje) kako bi njegove skulpurne forme bile karakteristično prepoznatljive. Budući da iskusni erbrašer može dobro da radi sa senkama i sa svetlošću sa oštrim i mekim ivicama, oblici poseduju visoki stepen vizuelnosti. Grosman se ponekad spominje kao neko ko je „preporodio” alat u ilustracijama, decenijama se prvenstveno koristio za retuširanje fotografija. Pit Hamil pisac u međunarodnom časopisu vizuelne komunikacije Grafis[3] i Stiven Heler u Inovatori Američke Ilustracije su izjavili da je Grosmanov pristup erbrašu daleko oponašan. Njegov „sarkastičan um” niko ne može da poseduje, dodao je Heler.

O evoluciji tehnike u svojoj ilustraciji, Grosman je rekao, „Impresioniran sam Davidom Levinom i Paš Pin umetnicima koji su koristili linije za razvoj trodimenzionalnosti u svojim radovima. Našao sam neki stari erbraš u očevoj radionici i pronašao trenutak da ga proučim. Marljivo sam posmatrao te konture kao tajnu uspeha do pravog stereoskopskog trodimenzionalnog izgleda. Osećao sam se kao da moj linijski rad pripada drugačijem svetu i kako nema veze sa erbrašom. Kasnije sam pronašao jaku vezu koja se i potvrđuje na mojim slikama.”

Vajar[uredi | uredi izvor]

Razumljiva forma i volumen koji podsećaju na njegova dvodimenzionalna dela dolaze do daljeg izražaja u kontinuiranoj seriji skulpurnih poprsja (mnoge od njih se mogu naći na Grosmanovoj veb stranici). Za razliku od većine skulptura, one su napravljene da se slikaju sa jedne tačke, pod određenim osvetljenjem,štampane i prikazivane su masovnoj publici. Grosmanove skulpture su od crvene gline, koja donosi slikarsko razumevanje boja višestrukim furnirima. Za razliku od njegovih slika, na kojima je moglo biti bilo šta, skulpture su bile prevashodno pravljene za Grosmanove karikature.

Producent[uredi | uredi izvor]

Grosman je 1977. godine nominovan za Akademsku Nagradu za „Najbolje animirani kratki film”. U trominutnom filmu prikazan je glineni animirani Džimi Karter koji peva „Džordžija u mojim mislima”. Reprodukcija Rej Čarlsa ove pesme se koristi kao muzika u filmu.[4]

Tokom 1980. godine, Grosman i njegov brat David producirali su brojne animirane televizijske reklame pod transparentom „Braća Grosman”.[2] Jedan oglas za klima uređaje, imao je jadnog psa koji se topi. Par Kupidona koji pevaju su bili značajni simbol za reklame za Njujoršku radio stanicu na kojoj se puštaju ljubavne pesme. Kasica prasica koja igra i žonglira je bila reklama za banku. Grosmanova omiljena tehnika je bila animacija zamene, u kojoj su izrađene posebne lutke (ili delovi lutki) koje su predstavljale svakojake izmene. Svaki lik može imati desetine različitih glava, što omogućava izražavanje bilo koje željene reči ili emocije. Ova tehnika je bila korišćena u Noćnoj mori pre Božića.[5]

Ilustrator[uredi | uredi izvor]

Grosman je tokom svoje karijere pisao i crtao mnoge stripove. Neki njegovi stripovi se pojavljuju u Njujork časopisu, Nejšn, Njujorker... Mnogi od njih su napisani u stihovima: „Čovek koji je vrebao Bagdad za tatu” bavi se trenutnim ratom u Iraku. Njujork časopis je iznajmio njegov crtani film „Vodene bube” dok je bila Afera Votergejta.[6] U tom crtanom filmu je bio Ričard M. Najtkravler,kao insekt sa svojim pomoćnicima Haldebugom i Ehrlihbugom. Ovo je preraslo u ZuNuz crtani film, koji prikazuje predsednika koji je sklon lupanju svoje glave po imenu Gerald Dak, i miki-maus-tične filmske zvezde Ronalda Rodenta.[7] Roling Stoun je prikazivao ZuNuz crtane filmove, u kojima su životinje prikazivale satiričnu verziju aktuelnih političkih dešavanja.[8]

Autor[uredi | uredi izvor]

Kao povremeni esejista, Grosman je podelio svoje razmišljanje sa čitaocima Nejšna o Art Špigelmanovom grafičkom romanu Maus: „Uskoro će se čuditi količini straha, nade i ljubavi koja može da proistekne iz skice mišje glave jedva pola inča visoke... Špigelman nam obećava nastavak a ja, ne mogu da ga dočekam. Nadam se da će požuriti. Najupečatljivija i najuspešnija pripovest ikada napravljena o Holokaustu[9] Roman zasnovan na poznatom Njujork Sansu „Velika mesečeva podvala” je objavljen posmrtno u Maju, 2019. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ O Jejl Rekordu. Pristupljeno 10. 05. 2020.
  2. ^ a b Kratka biografija. Pristupljeno 10. 05. 2020.
  3. ^ Grafis. Pristupljeno 10. 05. 2020.
  4. ^ Akademske Nagrade. Pistupljeno 10. 05. 2020.
  5. ^ Sajt Džordž Pola: Tehnike: Animacija zamene. Pristupljeno 10. 05. 2020.
  6. ^ Vodene bube. Pristupljeno 10. 05. 2020.
  7. ^ Atlantik. Pristupljeno 10. 05. 2020.
  8. ^ Lambiek, Robert Grosman. Pristupljeno 10. 05. 2020.
  9. ^ Povelove knjige, knjiga: Očeva krvava istorija; autor: Art Špigelman. Pristupljeno 10. 05. 2020.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Članak o Robertu Grosmanu iz časopisa Njujork Rivju (2002)
  • Grosmanov komični govor u Njujork Observeru
  • Saradnička stranica Nejšna
  • Sajt Grafis

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]